
Izložba
Zograf: Snovi, moja dugogodišnja opsesija
Naslov izložbe radova Aleksandra Zografa, „Hvatač snova“, otkriva njenu temu i interesovanje autora koje on opisuje kao dugogodišnju opsesiju
Gotovo nepoznata poema Aleksandra Vuča i Dušana Matića, nekad zabranjena zato što poziva na pobunu, postala je predstava „Hleb teatra“ i deo obeležavanja veka nadrealizma. Moguće ju je videti u subotu u Muzeju primenjene umetnosti
Predstava Marija Ručara, prateći program projekta obeležavanja stogodišnjice nadrealizma, ispostavila se kao izuzetno otkriće.
Naime, poemu Marija Ručara koju su napisali Aleksandar Vučo i Dušan Matić hteo je da objavi 1935. godine Lazar P. Vukićević u svojoj Knjižarnici „Svetlost“ u Beogradu, ali je neposredno pre objavljivanja poema zabranjena, a svi nepovezani primerci knjige su uništeni.
Pretpostavlja se da je Vuču i Matiću inspiracija bila slučaj ubistva nadzornice koji je izvršila radnica Ružica Soukup i sudski proces koji je tad održan. Poema je zabranjena zato što poziva na pobunu sve koji su obespravljeni, proletere, zove ih da izađu na ulice i izbore se za svoja prava. Završava se činom ubistva i krvlju koja ističe na ulice i pretvara se u „gromke radničke stope“, protest, pobunu, revoluciju.
Poema Marija Ručara predstavlja vrhunsko reprezentativno delo srpskog nadrealizma koje u sebi sažima avangardne tendencije 30-ih godina 20. veka, pa zato njeno sadašnje postavljanje na scenu predstavlja novu informaciju o beogradskom nadrealizmu.
Predstava je produkcija „Hleb teatra“, a njena autorka (dramaturgija i režija) je Sanja Krsmanović Tasić. U okviru projekta obeležavanja nadrealizma već je izvedena u Muzeju savremene umetnosti, a u subotu 7. decembra biće odigrana u Muzeju primenjene umetnosti.
Sanja Krsmanović Tasić je u poemu ukomponovala aktuelnu priču o izrabljivanju radnica leskovačke fabrike „Aptiv“ , pa kaže da predstava „snažno progovara o položaju žene, radnice i predstavlja jasan krik obespravljene žene, kao svih nas koji smo ućutkani i čije se mišljenje i stav o gradu i zemlji u kojoj živimo ne uvažava, već je najglasniji zov profita a surovo eksploatisanje ljudi, prirode, zemlje vidljivo na svakom koraku“.
„Mislim da smo Marije Ručare svi mi danas, eksploatisani radnici i radnice, mi u kulturi, a pre svega radnici u našim, to jest, stranim fabrikama na našoj teritoriji. Ko štiti prava radnika? Ko se brine za njihovo zdravlje, njihov zdrav i siguran život, njihovo dostojanstvo?“
Priča da je predstava gostovala po Srbiji, pa tako i u Leskovcu „gde žive radnice fabrike Aptiv-a i koje su je izuzetno emotivno doživele“.
„Hleb teatar“ nije dobio finansijsku podršku za Mariju Ručaru na konkursu Ministarstva kulture. Predstavu su podržavali: Rekonstrukcija ženski fond – RŽF i Magacin u Kraljevića Marka.
U predstavi igraju Marta Keler, Jugoslav Hadžić, Danilo Karapandža i Sanja Krsmanović Tasić.
Naslov izložbe radova Aleksandra Zografa, „Hvatač snova“, otkriva njenu temu i interesovanje autora koje on opisuje kao dugogodišnju opsesiju
Pozorište „Pinokio“ otvara prvu pozorišnu scenu za bebe „Kolevka teatar“ predstavom „Zora i San“, u kojoj učestvuju i gledaoci - bebe
Rezultati vojvođanskih konkursa za kulturu neskriveno ukazuju da Pokrajina ne želi da pomaže one koji su podržali studente. A to su Sterijino pozorje, Egzit, Akademija umetnosti, Tvrđava teatar, Šekspir festival, Akademska knjiga...
U utorak 3. juna, dodelom nagrada i programom pod nazivom Epilog u ritmu, završeno je jubilarno 70. Sterijino pozorje. Ovaj festival je tačna slika situacije u kojoj se nalazi naše pozorište uvek – čak i onda kada pozorišna javnost nije zadovoljna načinom podele nagrada, ili onda kada se čini da selekcija nije “pravedna”. Zato u ovom tekstu neće biti reči o svih 12 predstava (devet u takmičarskom programu i tri u Krugovima), koje je odabrala selektora Ana Tasić, već o pokušaju da se uhvati slika naše teatarske situacije
Snežana Mijić je slikarka, konzervatorka u “Galeriji Matice srpske”, trenutno na doktorskim studijama primenjene umetnosti i dizajna na novosadskoj Akademiji umetnosti. Neposredan povod za naš razgovor je njena izložba “O svinjama sve najlepše”, u Kulturnom centru “Laza Kostić” u Somboru. Kustoskinja Iva Leković piše u katalogu: “Zoopraksiskop Snežane Mijić polazi od jednostavne zamisli koja se mutiplikuje u nekoliko pravaca tumačenja. Uzimajući motiv svinje iz fotografske serije životinja u pokretu Edvarda Mejbrida, koga možemo smatrati pionirom multimedijalnih i intermedijalnih istraživanja, autorka preispituje odnos tradicionalnih i novih medija, ujedno skicirajući i (uvek) aktuelno stanje društva”
Intervju: Tužiteljka Bojana Savović
Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve