Komentar
Tadićev drugi film
Bivši predsednik Boris Tadić manuo se ćoravog posla u srpskoj opoziciji i preuzeo masno plaćenu poziciju u kineskoj kompaniji. Ispada da je sve vreme propovedao vodu, a pio vino
Da li će nezavisni i profesionalni novinar još smeti da sede po kafićima i koračaju trotoarima? Je li je Srbija zaista osuđena na severnokorejski model informisanja – red kult ličnosti velikog vođe, red lova na „neprijatelje i izdajnike“? Nedelja je odličan dan da svemu ovome kažete ne
Napad na novinara „Radara“ Vuk Cvijića sabrao je u žižu više neuralgičnih točaka današnje Srbije. Prva je, svakako, sveprisutno nasilje. Druga – nedodirljivost tabloidne režimske pesnice za razbijanje zuba. Treća – jad i bijeda institucija, tako da niko ne zna hoće li napad na našeg kolegu dobiti adekvatan epilog. Četvrta – režimsko licemjerje kao mjera poštenja. I peta – čemer javnog života.
Ništa od ovog Vuk nije želio. Tih i skroman novinar, samo je prolazio Kosovskom ulicom i postao slučaj. No, režimskim opinion makerima nije dovoljno što ga je direktor „Srpskog telegrafa“ oborio pesnicom na pločnik – te iste tabloidne mašine za mljevenje živog ljudskog mesa sada Vuka izvrgavaju ruglu i pretvaraju iz žrtve u napadača.
Hoće li ministar za informiranje Dejan Ristić reagirati kako treba? Mala je šansa. Možda poslije izbora, a možda i ne – zavisi od političke konjukture. Za sada je izrazio snažnu zabrinutost i to bi bilo to.
Napadi na novinare imaju posebno mračnu dimenziju u Srbiji. Zna se da su optuženi za likvidaciju Slavka Ćuruvije pravosnažno oslobođeni u procesu sa čitavim nizom volšebnih odluka viših instanci; zna se da ubojice novinara Milana Pantića u Jagodini nikad nisu otkrivene; zna se da i dalje nije rasvijetljen pokušaj ubojstva pokojnog člana naše redakcije Dejana Anastasijevića i njegove porodice ručnim bombama.
No, sve ovo ni najmanje ne sprečava vlast da od samog vrha do najnižeg ešalona svakodnevno demonizira profesionalne i nezavisne novinare, štanca im mete na leđima, vrijeđa ih i ugrožava prijetnjama sa pozicije moći. Broj napada raste, a Srbija konstantno tone na listama medijskih sloboda.
U tom kontekstu, kanda je postalo sasvim prihvatljivo da tabloidni direktor razvali pesnicom Vuka Cvijića zato što mu se nije dopao neki od njegovih tekstova. Isto tako i da tabloidi pokrenu kampanju prijesnih laži i obmanjivanja. Tužilaštvo se, a i kako bi drugačije, pravi mrtvo. Vlast ionako ni u čemu ovom ne vidi problem, a ustravljeni građani gledaju svoja posla.
Hoće li nas zaista loviti na ulicama u skladu sa crnohumornom novinarskom izrekom? Je li je Srbija zaista osuđena na sjevernokorejski model informiranja – red kult ličnosti velikog vođe, red lova na „neprijatelje i izdajnike“, pa opet red kulta ličnosti… Koliko još treba vremena da laži postanu istine i obrnuto?
Poštovani čitaoče, nedjelja je odličan dan da svemu ovome kažete ne.
Bivši predsednik Boris Tadić manuo se ćoravog posla u srpskoj opoziciji i preuzeo masno plaćenu poziciju u kineskoj kompaniji. Ispada da je sve vreme propovedao vodu, a pio vino
„Otvaranje" nove glavne autobuske stanice u Beogradu bio je još jedan fijasko gradonačelnika Aleksandra Šapića, znak da ga je imenjak mu Vučić „pustio niz vodu" i da je u sukobu dvojice bivših funkcionera Demokratske stranke pobedu odneo Goran Vesić
Ministarka za brigu o porodici Milica Đurđević Stamenkovski u istoj je nedelji pozvala građanstvo da se razmnožava i poslala poruku da državu Srbiju nije briga za decu žena ubijenih u femicidima
Takozvani „pozitivni rebalans“ budžeta sprovodi se pod motom – kud se ima, tu se i troši. Pare se lupaju na nepotrebne stvari bez polaganja računa, a dug postojano raste
Pred Ujedinjenim nacijama Aleksandar Vučić će govoriti o belosvetskim nepravdama, a od Kosova je načinio samo čip kojim kupuje ćutanje Zapada
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve