Parole koje su najčešće izvikivane 27. marta 1941. godine bile su „Bolje rat, nego pakt!“ i „Bolje grob, nego rob!“. Želje su nam se ispunile: dobili smo rat, dobili smo grobove, ali nam je zato Čerčil u ime slobodnog sveta odao priznanje da smo spasili dušu
U jednom beogradskom predgrađu majka je razmišljala je da li da pusti sina da se ispava. Tek je pre neki dan bio pušten iz zatvora. Shvatila je da bi se naljutio ako ga ne probudi i ne kaže mu da se napolju nešto dešava, gužva je, vika…
Mladić je skočio, na brzinu se umio, potrčao pravo u štampariju u kojoj je radio do hapšenja, ušao kroz prozor da ga gazda ne bi video, bio je uveren da grafički radnici sve znaju. Znali su. U toku noći vojska je izvela puč zbog toga što je vlast privela Jugoslaviju Trojnom paktu. Knez Pavle je pre neki dan bio lično kod Hitlera, predsednik vlade Cvetković potpisao je dokument kojim je Jugoslavija pristupila savezu Nemačke, Italije i Japana koji je vodio rat protiv Velike Britanije, Francuske, zapadnoevropskih zemalja, celog demokratskog sveta, zauzeo Poljsku, Francusku i sve ostale zapadnoevropske i skandinavske zemlje. Jugoslovenska vojska je munjevito reagovala i uhapsila kraljevske namesnike, predsednika vlade i ministre.
„A mi, drugovi? Jesmo li dobili neke direktive?“
„Nismo… Ne znamo… Pa šta da radimo?“
„Da štampamo letak!“
„Ne smemo, za cenzuru bismo lako, ali tekst mora da odobri CK…“
„Ili će naknadno odobriti ili će nas partijski kazniti…“
Mladi skojevci su u rano jutro 27. marta 1941. štampali letak: pozivali su narod na manifestacije, demonstracije, pobunu, iako su ljudi zapravo već bili na ulici. Ispalo je tako da su komunisti pokrenuli bunt, iako njihov Centralni komitet nije imao pojma o planu vazduhoplovnih oficira na čelu sa generalom Borivojem Mirkovićem da obori vlast pod regenstvom na čelu sa knezom Pavlom Karađorđevićem. Čerčil će kasnije reći da su spasili dušu Jugoslavije.
Nije mislio na beogradske skojevce koji su radili na svoju ruku. Mnogi komunisti su bez direktiva i uputstava delovali spontano.
Kako su komunisti preuzeli pobunu
U rano jutro tog 27. marta vojska je izvela tenkove na ulicu, po unapred tačno utvrđenom planu zauzela sve strateške tačke, pojedini oficiri imali su konkretne zadatke i planove u ruci. Već su u zoru osvojeni železnička stanica, radio, pošta, zgrade vlade, kraljev dvor, sve institucije vlasti bez i jednog ispaljenog metka.
image(122)Vazduhoplovni armijski general Dušan Simović / Foto: Wikipedia.org
Na radiju je poručnik bojnog broda Jakov Jovović počitao proglas maloletnog kralja da preuzima vlast, a da je mandat za sastavljanje vlade poverio armijskom generalu Dušanu Simoviću. Jovović je savršeno umeo da imitira kraljev govor, uvežbao ga na šaljivim večerima u oficirskim kasinima.
Istovremeno je sa balkona patrijaršijskog dvora govor u prilog puča održao je patrijarh Gavrilo Dožić.
Međutim, oko 10 sati pre podne su mase na ulicama mislile da ih predvode komunisti. Pučisti, generalštabni oficiri, nisu znali na koji način da priđu masama.
image(124)Major Kraljeve garde Živan Knežević tokom vojnog puča hapsi predsednika vlade Dragišu Cvetkovića / Foto: Wikipedia.org
Na ulicama, na svim trgovima, na pijacama, izašavši iz ilegale i neposredno se obraćajući narodu, govorili su funkcioneri zabranjene Komunističke partije Milovan Đilas, Svetozar Vukmanović Tempo, Cana Babović, Rade Končar i drugi. Ni jedan forum stranke o tome nije doneo odluku, ali svi su znali šta treba da učine. Generalni sekretar KP Josip Broz je baš bio u Zagreb i, smesta krenuo u Beograd. Pohvalio je štamparske radnike koji su, zanemarujući partijsku disciplinu, delili letke. Većina njih će poginuti u narodnooslobodilačkoj borbi.
Osvrt sedamdeset godina unazad
Ja sam pre sedamdeset godina, 1954, dobio zadatak da za list „Omladina“ napišem „nešto“ povodom 27. marta. Đavolski posao. Nije bila okrugla godišnjica, svi važni ljudi su već bili govorili ili pisali „nešto“ o tom datumu, prvi sam Tito 27. marta 1945. u tek oslobođenom Beogradu.
Snašao sam se. Pronašao sam onog radnika koji je inicirao štampanje letka. To je bilo pre sedam decenija, njegovo ime sam zaboravio, sada nisam uspeo da ga nađem. Pitam se da li su u Narodnoj biblioteci sačuvani kompleti „Omladin“ u kojoj je objavljeno ono čega se sada prisećam.
Imao sam, naravno, i druge sagovornike o martovskim demonstracijama.
Bezobrazno sam se obratio kabinetu Moše Pijade sa molbom da mi on „da nešto“. Prijatno sam se iznenadio što me je primio, a neprijatno što mi je kratko rekao da nema šta novo da kaže o 27. martu, ali, eto, hteo je da vidi jednog mladog novinara.
Više sreće sam imao sa Milutinom Doroslovcem koji se mnogo kasnije kao Milo Dor na polju književnosti postao jedan od vodećih pisaca na nemačkom jeziku. On je kao skojevac bio prisutan i potvrdio što mi je rekao pomenuti grafički radnik: skojevci su neplanirano, gotovo stihijski pokušali i donekle uspevali da upravljaju masama. Slično mi je rekao i Oskar Davičo.
Osvrt 83 godine unazad
Išao sam u drugi razredu gimnazije u Petrovgradu, današnjem Zrenjaninu. U školu sam 27. marta krenuo normalno, nešto pre osam ujutru, i saznao da nećemo imati nastavu, naravno da sam kao i moji drugovi pomislio da je to divno. Dobili smo trobojne mašnice, stavili ih na rever, pa izašli na ulicu da vičemo „Bolje rat, nego Pakt!“, „Bolje grob nego Rob!“ „Živeo kralj Petar!“
image(125)Foto: Wikipedia.org
Kada imaš dvanaest godina lako te zaraze. Vikao sam iz sveg glasa ne razmišljajući o ratu i grobu. Treštala je vojna muzika, projahala neka četa vojnika na konjima, stariji su pili pivo i rakiju i nazdravljali, mi klinci smo bili opijeni od događaja.
Prvi put u životu sam zakasnio na ručak, ali otac me nije izgrdio, kao što ni CK nije izgrdio skojevce koji nisu sačekali direktive.
Za manje od godinu dana moji su roditelji bili mrtvi, grobove im ne znam, ja tri godine kasnije u logoru, znači rob. Obistinilo se što smo prizivali.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Na beogradskom aerodromu „Nikola Tesla" se već nekoliko puta ponavlja isti kvar usred letnje sezone. Nadležni kažu da se radi o globalnom kvaru na softveru, ali analitičari smatraju da je neobično da kvar tako dugo traje i da IT stručnjaci ne mogu da ga otklone
Vojska Srbije, Ministarstvo poljoprivrede, Opština Gadžin Han, JKP Mediana i jedna privatna kompanija, obećali su četiri cisterne sa vodom za žedne i iznemogle životinje na Suvoj Planini. Stočari kažu da je stigla samo jedna
U Majdanpeku i selu Debeli Lug nema vode. Iz Vodovoda kažu da je prekid vodosnabdevanja bio jedini način da se dopune rezervoari, očekuju da će od sutra situacija biti „malo povoljnija”. Ugrožena je i bolnica
Tokom novog toplotnog talasa, trećeg u nizu, temperature u hladovini će biti 41 stepen. Hidrometeorolog RHMZ-a Slobodan Sovilj je rekao da će ovo biti najtopliji avgusti u istoriji
Kako se nezvanično saznaje, Predrag Danilović se pre nego što su izašli na balkon Skupštine grada da proslave bronzanu medalju iz Pariza pozdravio sa reprezentativcima i stručnim štabom i saopštio im da više neće biti na čelu krovne organizacije srpske košarke
Slika malobrojnih i umornih ekoloških aktivista jutro posle u Pionirskom parku, je slika svih dosadašnjih protesta protiv autokratske vlasti Aleksandra Vučića i njenih nauma. Nije, međutim, rudarenje ili nerudaranje litijuma srž problema u Srbiji
Šta to Olimpijske igre već 2800 godina pokreću u ljudima? Zašto jedan Lebron Džejms posle svega hoće i olimpijsko odličje? A Novak Đoković, koji je osvojio sve što se osvojiti može, plače kao dete zbog toga što je osvojio zlato na Olimpijadi. Zašto, čoveče?
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!