Hartefakt kuća je najmlađe pozorište u Beogradu i vrlo je aktivno. Ima desetak svojih produkcija, domaćin je najboljim predstavama iz regiona, organizuje festivale, susrete… a sve to u - stanu
U Hartefakt kući večeras gostuje predstava „Na dnu oceana postoje neki svjetovi“ iz Zagreba, a u utorak je pedeseto izvođenje predstave „Naš sin“, kojom je pre neki dan u Pirotu i Nišu počeo Hartefaktov kvir karavan na čijem putu je desetak gradova Srbije.
Hartefakt kuća je najmlađe pozorište u Beogradu i, kao što se da videti iz prve rečenice, vrlo je aktivno.
Ne izgleda kao uobičajeno pozorište. Nalazi se u Bulevaru Despota Stefana 7, u prostranom salonskom stanu visokih plafona sa osvetljenom centralnom prostorijom u kojoj se nalazi scena, a publika je u prostorijama koje je okružuju. Ima mesta za 60 gledalaca.
Osnovano je pre nepune dve godine kao jedno od projekata Hartefakt fonda koji u Srbiji postoji 15 godina i na repertoaru već ima desetak svojih predstava.
Večerašnje gostovanje je deo programske celinu Gosti u Kući, kojom dovodi u Beograd uspešne i nagrađivane predstave iz regiona koje nemamo priliku često da vidimo u drugim pozorištima, s posebnim naglaskom na predstave nezavisne scene.
Predstava „Na dnu oceana postoje neki svjetovi“, autorski je projekat Romana Nikolića u saradnji sa izvođačima Anitom Matić Delić, Franom Maškovićem i dramatuškinjom Oljom Lozicom.u produkciji udruženja Arterarij iz Zagreba, nastala je prema motivima Euripidove „Medeje“ pri čemu je u predstavu diskretno ugrađena prikupljena dokumentarna građa o slučajevima infanticida.
Pomenutu predstavu „Naš sin“ napisao je i režirao Patrik Lazić, a igraju Dragana Varagić, Aleksandar Đinđić i Amar Ćorović. Predstava preispituje granice prihvatanja i odbijanja: nkon što se mladić autovao svojim roditeljima, oni pokušavaju da žive sa saznanjem da je njihov sin drugačiji, a rituali porodične večere postaju velika dramska peripetija.
„Naš sin“ je gostovao po Evropi, Dragana Varagić je na festivalu „Zaplet“ u Banja Luci dobila nagradu za najbolju glumicu, a na Festivalu mladih reditelja u Drezdenu predstava je proglašena najboljom. Pomenimo i da je gostovala u Prištini i u Gnjilanu, što je bilo prvo gostovanje neke srpske predstave nakon 23 godine.
U Pirotu i u Nišu, u okviru Hartefaktovog kvir karavana, „Naš sin“ je odigran pred punim gledalištem, a posle svake predstave bile su organizovani razgovori glumaca sa publikom, gde se dodatno pričalo o ovoj temi. Hartefakt ovim Karavanom želi da dovede predstave s kvir tematikom i u manje gradove u Srbiji gde su ovakvi sadržaji retko na repertoaru. Sledeće igranje je u Rumi na Art Trema Festivalu.
Ove godine biće organizovan 13. Konkurs za angažovan dramski tekst. Nedavno je u Hartefakt kući dodeljena nagrada na prethodnom konkursu Marija Rakočević dramom „Žena veže rep”. Neki od pobedničkih tekstova prethodnih konkursa sada su već publici dobro poznate pozorišne predstave.
Foto: PromoJasna Đuričić u predstavi „Prst“
„Prst“ Doruntine Baše, je najdugovečnija predstava Hartefakt fonda, postavljena je na scenu ubrzo nakon što je 2011. pobedila na Konkursu za angažovani dramski tekst, a do otvaranja pozorišnog prostora, a sledile su je još dvadesetak predstava.
Poslednje dve godine, dakle u Hartefakt kući , igraju se osim „Našeg sina” i „Kratka istorija pljeskavica i druge priče” (autorski projekat Andrej Nosov), „Bilo bi šteta da biljke krepaju” (tekst i režija Ivor Martinić), „Pre nego što počnemo“ (autorski projekat Juga Đorđevića i Tijane Grumić), i „Klimaks“ (autorski projekat Patrika Lazića i Dunje Matić). Ovog meseca najavljuju premijeru ”Kako sm naučila da vozim” rediteljke Tare Manić, u kojoj igraju Svetozar Cvetković i Marta Bogosavljević.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Često vežbom i srčanošću nadomestimo to što nismo profesionalni muzičari. Jedno je kad si profesionalni muzičar... To je kao kad igraš fudbal ispred zgrade, a ne na Vembliju. Mnogo je siroviji, življi, energičniji ispred zgrade, ima više grešaka, nije prefinjen ni matematički precizan. Međutim, to mu daje ono bez čega ne bi bilo fudbala
Jasno je da su 59. Bitef i drugi Ne: Bitef dva pristupa pitanju kako ovaj festival može ići dalje, ali oba su teško održiva na duge staze. Bitef bez umetnika značajnih u svetskom kontekstu i sa polupraznim salama ne može biti festival od najvećeg evropskog značaja. S druge strane, veliki međunarodni festival bez finansiranja teško može da opstane. Možda se nalazimo na korak od gubitka Bitefa. To bi bila ogromna šteta i nepravda prema budućim generacijama naših gledalaca i umetnika, koji treba na domaćim scenama da vide najbolje od najboljeg u evropskoj i svetskoj produkciji
Nove ploče: Neil Young and The Chrome Hearts, Second Song
Pedeseti album Neila Younga nastavlja tragovima nekih od njegovih najboljih i najuspešnijih izdanja – akustičnih remek-dela Harvest i Harvest Moon – nudeći dirljivo sročen epilog jedne neverovatne karijere
Od nemila do nedraga, slogan jubilarnog Festivala evropske poezije, ujedno je i opis proteklih 20 godina ove manifestacije zbog koje su u Beograd dolazili značajni pesnici Evrope
Kako su studenti od „izdajnika“ i „terorista“ već na početku zvanične naprednjačke predizborne kampanje postali „silovatelji“? Hoće li do 25. oktobra biti preimenovani u pedofile i ubice, recimo?
Zbog čega bi za Milenka Jovanova ispalo bolje da je u Kragujevcu klečao i tihovao kao onomad direktor Jovine gimnazije u Novom Sadu nego što je govorio o dijalogu i programima? I zašto mu ne veruje ni poslednji crnokapuljaš
Hašim Tači je bio zločinac i kad je kao predsednik sedeo sa Vučićem i baronesom Ešton. Sada je samo osuđen. O licemerju u „regiji“ i plemenskom moralu koji prevazilazi krvna zrnca
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.