Izgubivši vezu sa slojem radničkog stanovništva – da ne kažem proletarijatom koji, doduše, kakvog ga je Marks opisao, više ne postoji – socijaldemokratija u Nemačkoj gubi svoj smisao i ostaje polako bez posla. Njenu ulogu su preuzeli partijski neutralni, ali moćni sindikati
Od svih stranih državnika koje sam upoznao najviše sam poštovao i na svoj način voleo Vilija Branta, dugogodišnjeg predsednika jedne od nastarijih stranaka u Evropi, Socijaldemokratske Partije Nemačke (SPD). On je bio, i za neke ostao, njeno oličenje. Sa godinama je sve više je bio razočaran u nju, u svoje bliske saradnike i sve češće spas i mir tražio u alkoholu. Kako bi se tek danas osećao suočen sa njenim sunovratom.
IMG_7488Vili Brant / Foto: Wikipedia.org
Socijaldemokratska Radnička Partija Nemačke osnovana je 1869, a svoje današnje ime – Socijaldemokratska Partija Nemačke (SPD) – nosi od 1890. Prolazila je kroz dva svetska rata, delovala u carevini, preživela vreme nacizma, uzdigla se posle rata u doba podele na zapadnu Saveznu Republiku Nemačku, u kojoj se razvijala, i istočnu Nemačku Demokratsku Republiku, u kojoj je na silu ujedinjena sa Komunističkom Partijom. Sve do 1959. naglašavala je da je partija radnika, da joj je temelj marksizam. Te godine se svojim Godesberškim programom izričito odrekla svojih korena naglašavajući da neće više biti radnička, nego narodna partija. Ja mislim da je to bio početak njenog kraja.
Da bi se videlo koliko je starija od svojih konkurenata navodim godinu osnivanja ostalih relevatnih stranaka u Nemačkoj. CDU, Hrišćansko Demokratska Unija, osnovana 1945, je građanska stranka konzervativnog pogleda na svet; FDP, Partija Slobodnih Demokrata, osnovana 1948, nazivaju je liberalnom, zastupa interese krupnog kapitala; Zeleni, kao politička partija osnovana 1993, kao što joj ime da naslutiti, razvila se iz pokreta za očuvanje životne sredine; AFD, Alternativa Za Nemačku, osnovana 2013, zastupa ideju neophodnosti vraćanja nemačkim nacionalnim korenima, zalaže se za nacionalne ideje, širi mržnju prema strancima.
Septembra ove godine održaće se izbori za parlamente federalnih jedinica u Brandenburgu, Saksoniji i Tiringiji. Ispitivanja javnog mnenja predskazuju da će AFD u sve tri osvojiti relativnu većinu. Za sada sve ostale političke partije tvrde da sa njima neće ući u koaliciju. Ima, međutim, posmatrača koji u to sumnjaju. Za socijaldemokrate, trenutno nepopularne kao nikada u svojoj dugoj istoriji, predskazuje se katastrofa.
Germany ElectionsIzborni bilbord SPD-a iz 2021. / Foto: AP Photo/Michael Probst
Ispitivanje javnog mnjenja konkretno pokazuje da je za SPD u Saksoniji samo 7 odsto birača, za AFD 36,5 odsto. Još gore po najstariju partiju Nemačke stvari stoje u Tiringiji gde može da računa samo na 5,3 odsto potencijalnih birača, dok bi AFD mogla da dobije 34,1 odsto. Posebno je zabrinjavajuće što su ispitivanja na koje se pozivam vršena pre blokada poljoprivrednika, štrajka mašinovođa, obustave rada mnogih lekarskih ordinacija, neviđenog haosa u zemlji. Iako nije za sve kriva, javnost vladajuće partije i kancelara, konkretno aktuelnog šefa Vlade, socijaldemokratu Olafa Šolca, okrivljuju za sve, a to se naravno reflektuje na pokrajine i na lokalu.
Iako su savezni izbori zakazani tek za sledeću godinu, zbog mogućnosti da vlada padne i ipak dođe do prevremenih izbora zanimljiv je i podatak da bi u tom slučaju SPD dobio samo oko 13 odsto, a AFD gotovo dvostruko više – 22 odsto glasova. To je za SPD poražavajući trend.
Šolc kao senka Angele Merkel
Socijaldemokratska partija osnovana je svojevremeno prvenstveno da bi učestvovala u radu parlamenata u Nemačkoj, a tek u drugom redu kao tribina za diskusiju o pravilnom tumačenju ideja koje su razrađivali Karl Marks i Fridrih Engels počevši sa Komunističkim manifestom. Kad je napustila suštinsku vezu sa neposrednim proizvođačima – sa proletarijatom – postavši jedna od građanskih partija, njenu ulogu su preuzeli partijski neutralni, ali moćni sindikati.
IMG_7487Helmut Šmit / Foto: Wikipedia.org
Posle silaska sa političke i životne scene Vilija Branta, Helmuta Šmita i Herberta Venera nisu se više pojavljivale ličnosti koje bi personalzivale socijaldemokratiju. Izgubivši vezu sa slojem radničkog stanovništva – da ne kažem proletarijatom koji, doduše, kakvog ga je Marks opisao, nije više ni postojao – malo po malo, ali čini se sve brže, socijaldemokratija u Nemačkoj gubi svoj smisao. Da li iko u sadašnjem nemačkom kancelaru Olafu Šolcu vidi socijalističkog lidera? Meni izgleda kao dosadni birokrata koji nije menjao svoju taktiku iz vremena kada je bio potpredsednik vlade pod šeficom CDU-a Angelom Merkel. Pa zašto da kao nemački učesnik na izborima biram njenu senku, a ne originale iz njene stranke u kojoj se, doduše, takođe nisu pojavile neke snažne poltičke figure.
Zbogom socijaldemokratijo
Osnivači socijaldemokratije bili su Marksovi prijatelji kao Vilhelm Libkneht, lični poštovaoci kao August Bebel ili interni protivnici kao Ferdinand Lasal, koga je Engels u pismu Marksu nazvao „nepouzdanim prijateljem“. Dabome, Marks i Engels su sedeli u Engleskoj, a Lasal se u Nemačkoj natezao sa Bizmarkovom vladom i poginuo u besmislenom dvoboju sa likom koga neki istoričari nazivaju rumunskim princem, ali koji je zapravo bio srpski Rom Janko Rakovica.
Čija su imena danas toliko zanimljiva da bi ih trebalo zapamtiti?
U stranku koja sebe naziva Levom, naslednici istočnonemačkih komunista, radništvo nema poverenje, odbranu pojedinih staleža, profesija, od poslodavaca zavisnih ljudi preuzeli su sindikati ili strukovna udruženja kao Savez poljoprivrednika. Oni socijalnu borbu vode snažno i ponekad pobedonosno. Socijaldemokratska partije je u Nemačkoj ostala bez posla.
Za brojne evropske zemlje se to ne može reći. Partije koje su, bar po nazivu, socijaldemokratske vode vlade u Norveškoj i Danskoj, Španiji i Portugalu, kao i Albaniji, a učestvuju u vladajućim koalicijama u Estoniji, Poljskoj, Belgiji, Švajcarskoj, Sloveniji ili Severnoj Makedoniji, ali u svakoj od tih zemalja sa različitom snagom, zaprvo i sa drugačijim pogledom na svet.
Nekakvo zajedništvo, po mom mišljenju iluzorno, pokušava da predstavi Socijalistička internacionala sa sedištem u Londonu. Učlanjeno je 147 partija i raznih organizacija, zbog tog broja postaje jasno da tu niti može biti zajedničke politike, niti nekakvih uputstava ili bar saveta iz centrale.
To je bilo drugačije kada je na njenom čelu od 1976. do 1992. stajao Vili Brant koji se posebno zalagao za pomoć oslobodilačkim pokretima, za ljudska prava i slične svetske probleme, ali li i za stare socijalističke ideje, na primer, ili čak pre svega, za pravedniju podelu viška vrednosti koji nastaje najamnim radom.
Zbogom socijaldemokratijo, bila si zanimljiva pojava u svetskoj istoriji.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Još prošle godine je bilo upozorenja o naprednjačkim planovima da polovinu, ako ne i veći deo Futoškog parka pretvore u turističko-poslovno-ugostiteljski centar. Da li će sve biti hotel i kancelarijski prostor, kako se navodi u novom planu, ili možda i tržni centar, videćemo. Poznavaoci prilika tipuju da će tu biti svakako i tržnog centra, pa će ljudi moći da šopinguju u parku posle ljuljanja dece, ako preostane još koja ljuljaška
Pristao je da bude režimska maskota, da svakom prilikom istakne doprinos predsednika države, da mu bude pri ruci za slikanje, da mu se nađe na spiskovima podrške... I sve je bio sličniji naprednjačkim funkcionerima, da bi se nakon slabih rezultata u Nemačkoj u potpunosti pretvorio u bahatog i samoljubivog naprednjaka, koji ne podnosi kritiku, niti pomišlja na samokritiku
Jedno pitanje vapi do neba. Ono glasi: zašto je režim zabranio festival „Mirdita, dobar dan“, a dopustio šovinističko orgijanje u Novom Sadu gde se izruguju srebreničkim žrtvama, njihovim porodicama i svakom čestitom čoveku
Ako su građani Srbije zaista sigurni, zašto jedan žandarm sam mora da ispravlja brljotine čitavog bezbednosnog sektora? Šta tu govori skandalozno vođenje istrage u predmetu nestanka male Danke Ilić? Ili – avetinjski muk posle slučaja u selu Banjska koji je zavio u crno Srbe na Kosovu
Sa Pinka se tražilo gašenje televizije Hepi, a voditelju Sarapi je bilo neprijatno. Tvrdi se da na Hepiju gostuju ruski plaćenici. Ima još pokazatelja da Beograd zateže odnose sa Moskvom, dok masovno naoružava Ukrajinu
Još prošle godine je bilo upozorenja o naprednjačkim planovima da polovinu, ako ne i veći deo Futoškog parka pretvore u turističko-poslovno-ugostiteljski centar. Da li će sve biti hotel i kancelarijski prostor, kako se navodi u novom planu, ili možda i tržni centar, videćemo. Poznavaoci prilika tipuju da će tu biti svakako i tržnog centra, pa će ljudi moći da šopinguju u parku posle ljuljanja dece, ako preostane još koja ljuljaška
Pristao je da bude režimska maskota, da svakom prilikom istakne doprinos predsednika države, da mu bude pri ruci za slikanje, da mu se nađe na spiskovima podrške... I sve je bio sličniji naprednjačkim funkcionerima, da bi se nakon slabih rezultata u Nemačkoj u potpunosti pretvorio u bahatog i samoljubivog naprednjaka, koji ne podnosi kritiku, niti pomišlja na samokritiku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!