Novinar bi slobodan da upita Tanjug Tačno kolegicu, talasasta kosa na crveni komplet, ima li pitanje za Presednika, a ona odgovori, ne za sada, ako bude prilike...
Industrijska zona na ulasku u Valjevo, veliki montažni objekti, parking, na 130.000 kvadratnih metara, nova nemačka fabrika slavina “Hansgrohe”. Na ulazu goste dočekuju devojke kosu povezane u rep, u lakim crnim kimono haljinama, povezanim rezedo trakom u struku. Ko prvi stiže od visoki gosti, od visoki gosti prvi stiže ministar Vesić, tradicionalno plavo odelo, bela košulja, crvena kravata, crne cipele sa dve kopče. Do njega se nađe naftagas Bajatović, bela košulja, ruke u džepovi, novinar uze materijal se upozna sa satnicu programa, predviđeno da direktor firme govori pet minuta, nemačka ambasadorka isto, a predsednik Vučić deset minuta.
VRPCU U DESNI DŽEP
Među ministri i gradonačelnik Valjeva, koji je avanzovo u SNS poverenika, i on u odelu, kratka kosa zift boje. Eto i ministra Malog, odelo dubi na njemu, skloniše onu skalameriju od senzor vrata na ulazu, uniđe i Drobnjak putevi kome je sa fundus sakoa, levi peš, virio končić. Protokol pozva napolje novinare, jer ide predsednik Vučić, sve postrojiše uz zelenu tepih stazu, Vesić stade do ambasadorke Nemačke, ministar Momirović je sve gledo u šefa kabineta Kojića, novinar iskoristi skine Drobnjaku končić sa fundus sakoa, posle primeti da mu viri končić i na desnom pešu.
Na ulazu razapeše široku i crvenu vrpcu, rasporediše one devojke u lakim crnim kimono haljinama, u struku pripetim rezedo vrpcom, od kojih je svaka držala crveno jastuče na kojima je bio po par zlatnih makaza. U sve iskorači savetnica Suzi, beli letnji komplet, bele espadrile sa belom platformom, eto i predsednika Vučića, uz koga je već bio ministar Mali, Vučić uze da se redom zdravi i pozdravlja, privedoše ga širokoj crvenoj vrpci, komandovaše da pređe sa kontra strane, da bi sve kamere mogle da snime taj istorijski trenutak, pa njih petoro uzeše makaze sa pet jastučića i stadoše da seku. Kad isekoše vrpcu, Vučić svoj deo smota, i stavi u desni džep.
Svi dadoše aplauz, protokol saopšti da rukovodioci idu na sastanak, a novinari u proizvodnu halu, kad tamo stigoše objasniše kuda će Vučić proći, a gde će postojati, da će onda doći do bine, a da će izjave davati izvan fabrike. Novinar obrati pažnju na prvi ekran gde će Vučić stati, na ekranu išle scene iz livnice, zabeleži i da se Suzi, u belim fundus espadrilama, sa belom platformom, sklonila u ćošak hale. Novinar bi slobodan i da upita Tanjug Tačno kolegicu, duga talasasta kosa na crveni komplet, ima li pitanje za gospodina predsednika, a ona odgovori, ne za sada, samo ako bude prilike. “Pink” kolegicu, koja držala dva “Pink” mikrofona nije smeo ništa pita.
Vučić banu pred prvi ekran, pored njega stadoše Tanjug Tačno i Pink curica i uzeše klimaju glavama, a on je govorio tako tiho da su ga samo njihovi mikrofoni hvatali. Nastavio je da govori rukama, ove dve su klimale, Vesić je izvirivo, Drobnjak i Bajatović su se iskusno držali pozadi. Novinar iskoristi priliku da Drobnjaku izvuče i drugi končić iz plavog fundus sakoa, ovaj mu reče, Dobar si! Svi stigoše do monitora na kome pisalo “Mašinska obrada”, one dve mlade kolegice su i dalje klimale, novinar opet bi slobodan da upita Drobnjaka, ja li mu nedostaje ministar Momirović, on se zaceni, gurnu Vesića, uz reči, Je l vidiš što je pokvaren.
MARŠEVSKI KORAK
Sledeći bi ekran “Brušenje i poliranje”, mikrofon Tanjug Tačno je bio ispred Vučića, ćuto, govorio, govorio ili ćuto, mikrofon je bio ispred njega. Sve zavedoše u drugu halu, do monitora na kome pisalo “Montaža slavina”. Uvatimo da Vučić u one mikrofone priča da sam sebe krivi za neke stvari, negde smo spori, negde kasnimo, eksproprijacija, advokati, veštaci, ali uradili su ono zašta bi u drugim zemljama trebalo pet godina. Kako je kod poslednjeg ekrana bilo i radnica, poslovođa, koji iz Sremske Mitrovice, se izrazgovara sa predsednikom da je put od Sremske Mitrovice do Valjeva dobar, ali bi mogo da bude bolji. Kad ga predsednik upita, je l zadovoljan, odgovori da jeste, super, i uze objasni da je ovo linija slavina za kupatilo, ovde sklapaju i testiraju, a onda šalju za Nemačku. Predsednik prisutne radnice pozdravi tradicionalnim pozdravom, Srećan rad, i posle završnog Srećan rad, nastavi dalje. I dalje su kamermani, idući unatrag, sve snimali, Tanjug Tačno i Pink su držali mikrofone ispred njega, predsednik u hodu uze kaže da je sa Kosovom mnogo teško, a da je ovo milina, podiže zemlju. Novinar uze savetuje Tanjug kolegicu, da treba bude aktivnija, što je dozvolila da “Pink” mikrofon ima inicijativu, a ona odgovori da se drži protokola.
I stigoše do bine pred kojom je bilo nekoliko redova u crno obučenih stolica. Vučića metuše u sredinu prvog reda, i ostali sedoše u prvi red, Drobnjak ode u zadnji. Pustiše film o kompaniji “Hansgrohe”, javi se voditeljka, plava kosa a ciklama bluza, uze da se reče direktor Hans Kalmbach. Objavi da je fabrika izgrađena za godinu i po dana, investicija 85 miliona evra, subvencije Srbije 15 miliona. Trenutno radi blizu sto ljudi, planirano do hiljadu, ovde su jer je Valjevo ponudilo najbolje uslove i ima sve što im je bilo neophodno, i to je danas najodrživija lokacija u okviru “Hansgrohe grupe”. U 2022. ostvarili prihod od 1,528 milijardi evra, kompanija poseduje preko 20.000 patenata, osvojili su brojne nagrade, uključujući više od 700 priznanja za dizajn. Sve to reko na engleskom, i na engleskom zahvalio predsedniku Vučiću.
Onda se, na srpskom, rekla ambasadorka Nemačke, koja prvo pa pozdravila predsednika Vučića, Iako je ambasadorka govorila na srpskom, putevi Drobnjak je skinuo slušalice tek kad je na red došao predsednik Vučić. A on je istero svojih deset minuta. Prvo je citiro nemačku poslovicu, pa je citiro francuskog dizajnera, da bi reko da je “Hansgrohe” svetski lider. Valjevo je dobilo izuzetnog poslodavca, to je kompanija koja je došla da ostane, do pre deset godina bilo 17.000 zaposlenih u nemačkim firmama, danas je 90.000, Nemačka je najveći ekonomski partner Srbije… proizvodi ove kompanije su na brodovima i u hotelima, i u najvišoj zgradi na svetu, sad kad odemo u hotel u Beču tamo će biti sanitarije proizvedene u Srbiji, ovde će se proizvoditi četiri miliona slavina… nismo uradili sve što treba, ali do 15. oktobra stiže gas ovde, sve probleme sa eksproprijacijom ćemo završiti, biće brza saobraćajnica do Beograda, uradiće i rekonstrukciju pruge. Video je da su Nemci srećni zbog nove fabrike, ali zna jednog čoveka koji je srećniji od njih, to je on. Još reko da zahvaljujući ovim ljudima stiže još jedna kompanija iz Crne šume u Srbiju, njihove komšije, kojima su rekli da imaju odlična iskustva u Srbiji, dolaze u Čačak. Za kraj svečane ceremonije svi dobili po slavinu u ruke, i bilo fotografisanje na bini. Konferencija za tisak bila napolju, oko predsednika stali ministri, uključile se kamere, i predsednik reko da su investicije u ovoj godini 1,9 milijardi evra, nada se da će do kraja godine biti četiri. Pa bila pitanja, prvo pito lokalni novinar, kad će stići gas u “Krušik”, a presednik odgovorio da je vrlo srećan što je dobio to pitanje. Pa dva “Pink” mikrofona imala dva pitanja, na prvo, o Kosovu, odgovorio, jeste gledali marš što su imali po Južnoj Mitrovici, stavili rejban naočare, i glumili velike mangupe, a nisu u stanju ni marševski korak da potrefe, najobičniji marševski korak nisu u stanju da potrefe, i čovek treba toga da se uplaši. Drugo pitanje bilo, šta veli što Valentina Mantijenko kaže da Zapad priprema obojenu revoluciju u Srbiju. Predsednik reko da je sa pažnjom pročito šta Matvijenko kaže, to je žena koja odlično poznaje situaciju na Balkanu, i za njega je izraz mrežnocentrični napad, ta sintagma, to je posebno važno.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Režim ne zna kud udara. To se vidi po, čak i za njegove standarde učestalim, javnim obraćanjima nepomenika. Vidi se i po tome što je pogubljen i konfuzan, a često se građanima obraća i u vidno alkoholisanom stanju. Samokontrola nikada nije bila njegova jača strana, a sada je potpuno nestala. Slabost se ogleda i u metodi borbe protiv masovnog studentskog i građanskog pokreta. Metoda se zove – majmunsko oponašanje. Njihov položaj je sve gori kako vreme odmiče. Ne samo na političkom nego i na ekonomskom planu. Plate kasne, budžetska sredstva su sve tanja
Opozicija i njoj naklonjena javnost očekuje veći angažman Evropljana kada je u pitanju srpski politički prostor, vlast takve najave koristi da argumentuje tezu o obojenoj revoluciji, ali bi sa radošću ugostila bilo koga sa te strane, posebno ako daju neke pare. Čini se da i jedna i druga strana preteruju: niti će Evropa doći da nam organizuje izbore, niti će više stizati bilo kakva lova kojom će vlast da krpi budžetske rupe nastale vanrednim korupcionaškim troškovima
Vojska Srbije nema kapacitet da izvede paradu poput nekadašnje JNA, koja je 1985. godine imala više od 300.000 pripadnika, a na poslednju paradi 9. maja te godine direktno je izvela njih 6.690. Plus prateće službe, kojih je bilo više od 4.000. Na toj paradi bila su borbena sredstva koja će se pokazati i sad, 40 godina kasnije. Reč je o tenkovima M-84, helikopterima “gazela”, avionima “orao” i “super galeb G-4”, oklopnim transporterima i kamionima. Sada će svi oni biti predstavljeni kao “modernizovana čuda” iako su im odavno istekli resursi
Glas svakog fakulteta, ali i mogućnost stavljanja veta uz obavezan intervju i prihvatanje ideološkog minimuma, deo su procesa kroz koji svaki potencijalni kandidat za “studentsku listu” mora da prođe, saznaje “Vreme”. Iako Aleksandar Vučić žali što njegov protivnik još nema lik, studenti baš strateški ne žele da vlastima i tabloidima daju mogućnost za satanizaciju izabranih ljudi
Kao sa statistima na naprednjačkim okupljanjima, predsednik Srbije nema sreće ni sa siledžijama: em ih je malo, em su sitna boranija. Da nemaju policijski kordon iza leđa, davno bi ih narod razjurio. Ovako zavise od tetošenja onih koji bi ih – da je zakona i pravde u Srbiji – morali hapsiti. Prosto rečeno, jadni su i oni, a i ovi koji ih angažuju
U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!