

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




Novinar bi slobodan da upita Tanjug Tačno kolegicu, talasasta kosa na crveni komplet, ima li pitanje za Presednika, a ona odgovori, ne za sada, ako bude prilike...
Industrijska zona na ulasku u Valjevo, veliki montažni objekti, parking, na 130.000 kvadratnih metara, nova nemačka fabrika slavina “Hansgrohe”. Na ulazu goste dočekuju devojke kosu povezane u rep, u lakim crnim kimono haljinama, povezanim rezedo trakom u struku. Ko prvi stiže od visoki gosti, od visoki gosti prvi stiže ministar Vesić, tradicionalno plavo odelo, bela košulja, crvena kravata, crne cipele sa dve kopče. Do njega se nađe naftagas Bajatović, bela košulja, ruke u džepovi, novinar uze materijal se upozna sa satnicu programa, predviđeno da direktor firme govori pet minuta, nemačka ambasadorka isto, a predsednik Vučić deset minuta.
VRPCU U DESNI DŽEP
Među ministri i gradonačelnik Valjeva, koji je avanzovo u SNS poverenika, i on u odelu, kratka kosa zift boje. Eto i ministra Malog, odelo dubi na njemu, skloniše onu skalameriju od senzor vrata na ulazu, uniđe i Drobnjak putevi kome je sa fundus sakoa, levi peš, virio končić. Protokol pozva napolje novinare, jer ide predsednik Vučić, sve postrojiše uz zelenu tepih stazu, Vesić stade do ambasadorke Nemačke, ministar Momirović je sve gledo u šefa kabineta Kojića, novinar iskoristi skine Drobnjaku končić sa fundus sakoa, posle primeti da mu viri končić i na desnom pešu.




Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve