Nema govora o tome da gradski prevoz ne treba plaćati. Ali sve ono što prati uvođenje novog sistema ukazuje na nestručnost, pa čak i bahatost gradskih čelnika, a za to je mnogo dati i jedan dinar
Za sada je izostalo hvaljenje gradonačelnika Beograda Aleksandra Šapića kako su stanovnici prestonice i svi oni koji svakodnevno poslom u nju dolaze pohrlili da koriste novi sistem naplate gradskog prevoza. Barem do utorka, kada ovaj tekst nastaje, još uvek nema zvanične informacije koliko je u prvom ili u prvim danima kupljeno karata po novom sistemu plaćanja, odnosno putem SMS poruka. Odokativnom metodom nas koji gradski prevoz koristimo svakodnevno, čini se da je taj broj mali. A i oni koji jesu, biće da su to uradili više iz znatiželje da vide kako i da li sve tu uopšte radi.
Već nedelju dana u Beogradu važe nove, niže cene gradskog prevoza. Reklo bi se za svaku pohvalu u vreme inflacije i opšteg poskupljenja. Međutim, sve ono što je prethodilo, kao i kako je sve startovalo, moglo bi da nas dovede to toga da nas te niže cene skupo koštaju, jer, kako se ono kaže, đavo se krije u detaljima.
UVERTIRA BEZ NAJAVE
Da će se nešto uskoro desiti u vezi sa gradskim prevozom, nagovestio je vikend pre nego što je Šapić 16. maja javnosti predstavio već najavljivani novi sistem javnog prevoza i novi cenovnik. Iz vozila Gradskog prevoza “Beograd” počeli su da nestaju validatori na kojima su se očitavale BusPlus kartice.
Kompanija “Kentkart”, koja još od 2011. godine obavlja posao naplate karata i sa kojom je Grad Beograd u aprilu raskinuo ugovor, saopštila je da je to urađeno bez njihovog znanja i bez ikakve najave, iako otkazni rok ugovora traje do 28. maja.
Uz sve to, validatori su ostali u vozilima privatnih prevoznika, pa su Beograđani došli u apsurdnu situaciji da bi kartu trebalo da plate u vozilima privatnih prevoznika, ali ne i u onima koji su deo voznog parka gradskog preduzeća u vlasništvu Grada Beograda. Inače, još od 2004. godine postoji integrisani tarifni sistem, pa iste karte važe i za GSP i za privatnike.
Od gradonačelnika se na konferenciji za medije u Starom dvoru saznalo da je grad sada podeljen na dve, a ne na četiri zone, saznalo se da vremenska karta u jednoj zoni od 90 minuta košta 50 dinara, dnevna 120, nedeljna 800, a mesečna 2200.
Međutim, iskustvo nam je pokazalo da kada je reč o cenama gradskog prevoza sa gradonačelnikom treba biti na oprezu. U aprilu, kada nam je najavio nove cene, Šapić je u razmaku manjem do 24 sata ukidao i vraćao vremensku kartu, saopštavao više-niže cene, da bismo posle svega čuli i da su sve to bile radne verzije. Radne verzije su sada postale važeće.
Kako je sam Šapić više puta rekao da nove cene karata u javnom gradskom prevozu nisu ekonomske, odnosno da ne mogu da budu isplative, i da je cilj tog poteza “vraćanje poverenja građana”, pitanje je koliko dugo će se čekati da se vrati to poverenje, i kako ćemo znati kada je i da li je vraćeno? I šta posle toga? I hoćemo li to poverenje platiti novim, višim cenama?
IMITIRANJE VUČIĆA
Međutim, ni na pomenutoj konferenciji nije se moglo saznati koliko to tačno košta vremenska, dnevna, nedeljna ili mesečna karta. Karte se za sada mogu kupiti slanjem SMS poruka, one papirne tek na malom broju prodajnih mesta. Prema informacijama koje se nalaze na sajtu Javnog komunalnog preduzeća “Naplata prevozne usluge”, koje sada obavlja ono što je radila kompanija “Kentkart”, ta mesta se nalaze na deset adresa, kažu biće ih još, tek je sve na početku. Biće i aplikacija.
Kako su građani, manje-više, osuđeni na to da karte kupuju preko mobilnog telefona slanjem SMS poruke na broj 9011, upitan da objasni da li se i koliko plaća provizija mobilnim operaterima, Šapić je u već poznatom stilu svog partijskog šefa i predsednika države na konferenciji za novinare tražio pomoć i pojašnjenje od svojih saradnika. “Šta pričate, izvinite, koliko ide procenata na osnovu cene operaterima – 5 ili 2,5 odsto? Molim? Pet posto ide operaterima, znači 50 dinara ide Gradu plus 5 odsto operaterima, to je znači koliko – 50 i dva i po dinara će da košta karta od 50 dinara”, izgovorio je beogradski gradonačelnik.
Ispostaviće se da ni to što je rekao nije tačno, jer kada se karta kupuje preko SMS-a ne košta 52,5 dinara već koji dinar više. U zavisnosti od toga koji vam je operater (kod nekih zavisi i od paketa, pa tu uslugu ne naplaćuju), provizija za kupovinu jedne karte kreće se od 3,48 do 4,9 dinara. I to, na sreću putnika, bez obzira da li se radi o vremenskoj, dnevnoj, nedeljnoj ili mesečnoj karti i njenoj ceni.
Da se primenjuje Šapićeva računica, na primer, nedeljna karta kupljena slanjem SMS poruke koštala bi 820 umesto 800 dinara, a mesečna 2255 umesto 2200 dinara.
Uz sve to, u poruci koja se dobije kao potvrda da ste kupili kartu nigde se ne navodi kolika je ukupna cena već piše “po ceni od 50 din + osnovna cena poruke”. Ni na zvaničnom cenovniku koji se nalazi na sajtu već pomenutog JKP “Naplata prevozne usluge” nema ni informacije da se cena karte uvećava za proviziju mobilnog operatera, niti kolika je ta provizija, što ne samo da nije u skladu sa zakonom, već je i nepoštovanje građana Beograda.
Posao provajdera za naplatu karata u gradskom prevozu Grad je dodelio kompaniji “Komtrejd”. Čitav posao vredan je oko 1,85 miliona evra. Prethodno je JKP “Naplata prevozne usluge” obustavilo javnu nabavku nove opreme i softvera za gradski prevoz, a kao razlog je navedeno to što se tokom sprovođenja javne nabavke “došlo do saznanja da postoje bolja rešenja za efikasniji monitoring i obračun u javnom prevozu”.
Pitanje je zašto je odlučeno da ovaj teret plaćanja provizije bude na građanima.
foto: marko dragoslavićGRADSKI PREVOZ U BEOGRADU: Haos u najavi i realizaciji
RUPE U SISTEMU
Tek, prvog dana funkcionisanja novog načina plaćanja karata u gradskom prevozu na društvenim mrežama krenulo se sa pronalaženjem rupa u sistemu. Vreme važenja papirne karte od 90 minuta počinje da traje od trenutka kupovine, a ne od trenutka ulaska u vozilo, kako je to bilo do sada, a kada se pogleda kako gradski prevoz funkcioniše, dragocen je svaki minut. Jedno od pitanja koja su postavljena jeste i šta da radite ako vam se isprazni baterija dok ste u prevozu. Ali, bilo je i saveta da svoj telefon umemorište pod imenom 9011 (broj preko kojeg se kupuju karte) i da sami sebi pošaljete tekst poruke o potvrdi kupovine karte, i tako u suštini možete da izbegnete plaćanje.
Na to da se sistem može prevariti gradonačelnik odgovara da svaka karta može da se proveri, odnosno da će “Beli”, komunalni policajci koji preuzimaju ulogu kontrolora, moći na svaki aparat, ako posumnjaju, da pošalju kontrolnu poruku i provere jedinstveni broj karte. “Možemo svaku kartu da proverimo, da li je na aparat stigla autentična karta. Ukoliko pokušaju prevaru, tada nisu više u prekršaju, nego u krivičnom delu gde ide kazna zatvora do tri godine. Pa ako neko hoće za 50 dinara da rizikuje, on nek izvoli”, upozorio je Šapić.
NE DAM TELEFON
Međutim, ono što mnogo više zabrinjava, a što pokazuje mnogo toga o ovoj gradskoj vlasti, jeste tvrdnja da neko može da vam traži telefon na uvid. Na pitanje da li “Beli” imaju zakonsko pravo da traže na uvid poruku, portal “Blica” iz Grada je dobio odgovor: “Da, imaju zakonsko pravo. Oni su službena lica i mogu da traže na uvid telefon. Ko kaže da je platio kartu putem SMS-a, moraće da pokaže ekran telefona.” Bilo bi dobro i da od gradskih čelnika čujemo na osnovu kog se to tačno zakona bilo kojem službenom licu daje ovlašćenje da može da od građana traži na uvid sadržaj njihovog telefona.
Ipak, neće biti da je tako. Nekadašnji poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti Rodoljub Šabić kaže za “Vreme” da je Ustav Republike Srbije tu prilično jasan. “Ustav Srbije, član 41, jemči nepovredivost tajnosti pisama i drugih sredstava komuniciranja i ta garancija se u potpunosti odnosi i na kompletnu telefonsku komunikaciju, pa tako i na sadržinu SMS poruka. Odstupanja od garancije nepovredivosti Ustav dozvoljava samo pod uslovom da su ona neophodna radi vođenja krivičnog postupka ili zaštite bezbednosti Republike Srbije, a i tada samo na osnovu odluke suda”, navodi Šabić.
Prema njegovim rečima, u takvim situacijama uvid u sadržinu komunikacije vrše MUP, odnosno BIA. “U svakoj drugoj situaciji uvid u sadržinu komunikacije dopušten je samo uz pristanak vlasnika telefona. Novi sistem naplate karata zasniva se očigledno na pretpostavci da će građani pristajati da pripadnicima komunalne policije daju uvid u SMS poruke koje šalju ili primaju u funkciji plaćanja gradskog prevoza. Ali, iako je za najveći broj slučajeva ta pretpostavka pristanka građana logična, makar i zbog malog broja ljudi koji je ne prihvataju ili, na primer, nemaju mobilne telefone, mora da postoji i alternativni način plaćanja. U svakom slučaju, nezavisno od konsekvenci u vezi sa eventualnim neplaćanjem karte, pod bilo kojim okolnostima bilo bi nezakonito i nedopustivo da pripadnici komunalne policije bez saglasnosti vlasnika telefona vrše uvid u sadržinu telefonske komunikacije građana”, objašnjava Šabić.
Put do pakla popločan je dobrim namera, kaže izreka. Ako u svemu što se trenutno radi sa gradskim prevozom u Beogradu ima dobrih namera, onda su te namere dobrano začinjene nestručnošću i bahatošću. Niti su građanima saopštene tačne cene, niti se tek tako nekome može dati ovlašćenje da građanima prčka po telefonu. Nema govora o tome da li bi oni koji koriste gradski prevoz trebalo i da ga plaćaju. Naravno da bi trebalo. Ali, ovde se čini da građani treba da plaćaju nečiju nestručnost i bahatost. A za to je mnogo i jedan dinar.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Što vlast Aleksandra Vučića u kampanji više demonstrira nasilje, to se više žali kako je tobože ona ugrožena. Tada nema političkih protivnika, nego neprijatelja od kojih se valja „odbraniti“, to jest zatući ih, piše „Vreme“ u novom broju
Bivši predsednik Srbije ušao je u izbornu kampanju sa gotovo svim polugama političke i institucionalne moći. Istovremeno, njegovi protivnici postaju nasilnici, teroristi, strani plaćenici i pretnja državi, dok se vlast predstavlja kao strana koja se samo brani. Od Bežanijske kose i Futoške pijace do Beogradske arene, ista zamena uloga otvara pitanje opasnije od toga ko je započeo pojedinačni incident: šta se događa kada politički protivnik prestane da bude konkurent na izborima i postane neprijatelj od kojeg treba braniti Srbiju
Birača iz rasejanja ovog puta ima jednako kao birača – recimo – u Kragujevcu, četvrtom gradu po veličini u Srbiji. Njihov značaj prepoznao je i režim koji je sitnim psinama odbio otvaranje mnogih biračkih mesta te primorava ljude na drugim meridijanima da glasaju u sred noći
Aleksandar Šapić politički je preživeo 6. oktobar i sednicu Skupštine grada na kojoj se nije ni razmatrala njegova smena. Opozicija je obećala da će je formalno zatražiti u narednom periodu iako je jasno da većinu nemaju. Za sada i oponenti vlasti, ali i građani imaju samo obećanje v. d. predsednice države Ane Brnabić da će “svi u budućnosti videti šta će biti stav stranke” čiji je Šapić potpredsednik. Do tada će režim da zaćuti, baš kao što i sada glasno tihuje prvi čovek grada koji ponovo nije bio na sednici na kojoj je objektivno bio ključna tema
Aleksandar Vučić u ovoj kampanji gotovo da nije održao govor bez pominjanja žena. Sam je objasnio zašto: žena je odgovorna jer mora da brine o kući, deci i roditeljima. U tom komplimentu sadržana je cela njegova predstava o ženi, ali i granica iza koje žena prestaje da bude “naša” i postaje neprijatelj
Razgovarao je sa kamenom za kupus i fotografijom Ilije Srdanovića. Požar u Niškoj tvrđavi proglasio je za delo veštačke inteligencije. Pohvalio se da mu ne bi bilo prvi put da nekom otima pištolj iz ruku
Režim neće da otvori biračka mesta u inostranstvu i tera ljude da glasaju – noću! Odsecanjem velikog broja birača, izbori su već sada i zvanično neregularni
Predstavnici bivšeg predsednika Srbije u dosadašnje dve TV debate na N1 su se dokazivali u tome ko će biti dostojan proslavljenog naprednjačkog bukača Vladimira Orlića. Nisu došli da razgovaraju, nego na verbalnu šutku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.