img
Loader
Beograd, 23°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

In memoriam: Milan Jelić (1944–2023)

Divna apozicija i gorčina u završnici

08. mart 2023, 17:29 Zoran Janković
Scena iz Vrana
Copied

Jelić je bio lučonoša uvek na braniku pitkog, komunikativnog, urednog i poletnog repertoarskog filma. Uz sve to, počev od prvog rediteljskog rada dugog metra (čuvenog i besprekornog Bubašintera), Jelić je pokazivao zavidan stepen samosvesti i ubedljivo artikulisanog kontraelitizma

Napustio nas je i Milan Jelić. Ostavimo li biologiju kao datost, imamo još jedan razlog za tugu istim povodom. Trideset godina je, naime, prošlo od poslednjeg filma te krajnje osobene autorske pojave u srpskom filmu. Pritom, tuga je tim je veća što je Jelić aktivno bavljenje filmskom režijom završio prilično poraznim nizom – ostvarenjima Čudna noć, Gnjurac i Velika frka, čemu je prethodio simpatičan i dinamičan, ali ipak treš-prepravak Neki to vole vruće – pomalo aljkav, ali suštinski neodoljiv Špijun na štiklama. S tim da su se u tom zbilja dugom međuvremenu poklonici njegovog izraza i stila nekako nadali srećnom ishodu i novom i valjanom filmu sa njegovim potpisom. Jer zbunjujuća je lakoća sa kojom se srpski film lišio takvog autora i znalca.

A i u širem smislu je pogubno što se to nije desilo. Jer naprosto, Jelić je bio lučonoša uvek na braniku pitkog, komunikativnog, urednog i poletnog repertoarskog filma. Uz sve to, počev od prvog rediteljskog rada dugog metra (čuvenog i besprekornog Bubašintera), Jelić je pokazivao zavidan stepen samosvesti i ubedljivo artikulisanog kontraelitizma, što je, uz njegov evidentan zanat i sigurnost u krajnjem izvođenju, dovodilo do filmova koji se i danas daju i mogu gledati bez posezanja za u biti jalovom i zamornom ironijskom distancom. U tom pogledu, kao najilustrativniji primeri prirodno se nameću naslovi iz trilogije Na određeno vreme (Rad na određeno vreme, Brak na određeno vreme, Razvod na određeno vreme), koje je stvorio u saradnji sa scenaristom Predragom Perišićem. Ta tri pomenuta filma ističu se po čistoti forme, odnosno po obilju hitrih dokaza na temu svesti autora o onome što im je krajnji naum i sredstvima kako se do tog cilja može dobaciti dostojanstveno, a uz potpuno uvažavanje potreba i nekako uvek maglovitih preferenci ionako neretko hirovite publike. Ova tri ostvarenja su i precizni odrazi glavnotokovske usredsređenosti (a bez zdravog i pravog glavnog toka teško da može biti i ubedljivog otklona i alternative, zar ne?), koji su se ponovo vratili u žižu na talasu, naravno, zdravorazumske objektivizacije života takozvanih neznatnih civila u SFRJ. Što nas onda dovodi do još jedne osobenosti Jelićevog autorskog pristupa i svetonazora u odnosu na savremenike – u svojim ključnim delima i najplodonosnijoj fazi delovanja na planu filmskog pripovedanja on je mentalitetsku komediju nekako neprolazne zabune istrajno prevodio na teren čvrste vezanosti za ono što bismo brzo mogli da prepoznamo i označimo sintagmom stvarnog života po meri onih ipak u višoj ili manjoj meri nesnađenih u odnosu na i na ovim prostorima sugerisani društveni darvinizam.

Ta Jelićeva odanost neznatnim civilima (poznatim i pod ipak uvredljivom odrednicom “mali ljudi”), reklo bi se, koren je imala u ovdašnjem crnom talasu, na čijoj je margini procvetao i zasijao odvažno duhoviti i “nasmejani” Bubašinter; podsetimo se ovde da je, kada je već o (filmskom) crnom talasu sa ovih prostora reč, Jelić (mada u epizodama, dakle, u rolama oročene minutaže i prostora pred kamerom) bio jedna od najikoničnijih i najučestalijih pojava u tom odeljku ovdašnje kinematografije tog doba. Ostvario je manje uloge za poduže pamćenje u sledećim znakovitim filmovima tog doba: Vranama, Toplim godinama, te filmovima Tri, Roj, Buđenje pacova, Povratak, Kad budem mrtav i beo, Sirota Marija, Delije, Zaseda, Biciklisti, W. R. – Misterije organizma… Iz pomenutog niza možda najupečatljiviji utisak ostavljaju minijatura zblanutog mladića u Petrovićevom Tri i maestralna i znatno zamašnija rola žovijalnog, beslovesnog i pritajeno melanholičnog samoukog baletana u odličnim Vranama Kozomore i Mihića. Na ovaj krak podsećanja na ono zbog čega se uz ime Milana Jelića bez trunke relativizacije i gledanja kroz prste može pridodati epitet specifičnosti krajnje neusiljeno se nadovezuje i impresija da je, mimo svih imena crnog talasa, Jelić bio najvičniji i najhrabriji da baštinu tog stila i pristupa prevede u narednu deceniju i novije tendencije, a to je najočiglednije u slučaju sportske drame Tigar (po scenariju Gordana Mihića), gde je tipska crnotalasovska priča preinačena u nežnu i toplu priču o potrebi za bliskošću i varljivoj veri da se iz vlastite kože nekako ipak može, što je, uz čovekoljublje, jedan od motivskih zajedničkih sadržatelja većine filmova Milana Jelića.

Pri pomenu Vrana, nužno je podsetiti na jedan od najboljih srpskih filmova ne samo tog vremena – Bubašintera, tu vedru i razmahanu komediju koja se sa recentnijih tačaka gledišta da pojasniti i kao Almodovar pre Almodovara. Jelić je tu odigrao i glavnu ulogu, ulogu vetropirastog ali ipak anksioznog momka nad koga se nadvio oblak panike od homoseksualnosti. Izvor panike su roditelji, ali i odrešita teka koja ga tera da se sveti odbeglom teči – za koga se veruje da je homoseksualac, a bivša supruga mu se sveti tako što mu pred vrata ostavlja – ženski veš! Bubašinter i do dana današnjeg (u našoj oskudnoj i klimavoj istoriji filma tog tipa) ostaje daleko najkvalitetniji film čitavog kvir filma sa ovih adresa. A koji je, povrh svega toga, premda drzak i ciljano eluzivan, i potvrda hrabrosti koja je dovela do toga da i tada, čak dve decenije pre nego što će u Srbiji biti dekriminalizovan homoseksualni čin, taj film rado gleda i zavoli i publika potpuno oprečnih doživljaja seksualnosti i shvatanja drugosti. Tu bi mogla i da ide tačka na ovo kratko slovo u čast velikog Milana Jelića, a pre njega i još jedno podsećanje – nekada se hrabrost naprosto drugačije čita i piše.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Cenzura

12.septembar 2026. S.Ć.

Film Jasmile Žbanić je dobar za MoMu, ali ne i za direktorku Muzeja Jugoslavije

Bez obrazloženja, Gordana Vujović v.d. direktorka Muzeja Jugoslavije otkazala je prikazivanje filma Jasmile Žbanić „Blum – Gospodari svoje budućnosti“ na programu Leto u Muzeyu

59. Bitef

12.septembar 2026. Sonja Ćirić

Sutra počinje Bitef, karata ima

Od 13. do 20. septembra biće odigrano sedam predstava Bitefa. Rasprodate su karte za rusku, gruzijsku i tursku predstavu, a za ostale nisu

Ekspo 2027

11.septembar 2026. Sonja Ćirić

Sukob Ekspa i Ministarstva kulture zbog konkursa za kulturno stvaralaštvo

Ministar kulture Nikola Selaković zapretio je da će oboriti konkurs Ekspa za kulturno stvaralaštvo ukoliko podršku ne dobiju kandidati koje favorizuje Ministarstvo, tvrdi izvor „Vremena“ blizak jednom članu komisije, što je zakočilo objavljivanje rezultata konkursa

ne:Bitef

11.septembar 2026. Sonja Ćirić

Tim ne:Bitefa: Naš gerilski poduhvat je izvan dometa vlasti

Dužnost bitefovske zajednice je da kroz ne:Bitef pruži otpor kidnapovanju zvaničnog festivala, kažu u timu koji 20. septembra organizuje ne:Bitef sa gostima i temama koje smo navikli da viđamo na Bitefu

Srpski Oskar

11.septembar 2026. Sonja Ćirić

Zašto FCS nije objavio da je film „Izlet“ srpski kandidat za Oskara

Filmski centar Srbije je objavio, pa povukao vest da je film Izlet Nenada Pavlovića srpski kandidat za nagradu Oskar. Posle niza godina, nije izabran film koji priča o teškoj istoriji Srbije

Komentar
Veliki transparent Studenti pobeđuju ispred Narodne skupštine

Pregled nedelje

Padaj mržnjo i nepravdo

Zašto režimu trebaju mržnja i podele? Kako su na njih odgovorili studenti? Kome i zbog čega smeta Kesić i društvo iz emisije „24 minuta“? I kako su opozicione stranke završile u izbornoj fusnoti

Filip Švarm
23. maj

Komentar

Rađanje građana iz duha republike

Rušenje Vučićevog režima na izborima je dečja igra u odnosu na ono što nas čeka posle: obnavljanje do temelja razorene zemlje. Ne postoji teži zadatak od toga da se od podanika stvore građani, ali to je pitanje opstanka Srbije

Ivan Milenković
Vučić

Komentar

Vučić sam protiv svih, ali stvarno

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić zapljuvao je sebe u ćošak, odvajajući se od svih, pa i od svoje partije. Zato će, kad stupi protiv 250 ljudi od integriteta sa Studentske liste, konačno stvarno biti sam, kako se već godinama bizarno hvališe

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1862
Poslednje izdanje

Ova situacija

Srbija pred izborom Pretplati se
Špijuniranje studenata

Kad Veliki brat uzjaše Pegaza

Režim protiv naroda

Naprednjačka javno-privatna agencija

Portret savremenika: Hašim Tači

Presuda visokog rizika

Evropska krajnja desnica u službi Trampa i Putina

Probijanje vatrenog zida

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme 1860 26.08 2026.
Vreme 1859 19.08 2026.
Vreme 1858 12.08 2026.
Vreme 1856-1857 29.07 2026.
Vreme 1855 22.07 2026.
Vreme 1854 15.07 2026.
Vreme 1853 08.07 2026.
Vreme 1852 02.07 2026.
Vreme 1851 25.06 2026.
Vreme 1850 17.06 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure