Rasprava u Skupštini
Aleksandar Jovanović Ćuta: Vlada je tragikomični cirkus Aleksandra Vučića
„Šta spaja sve ove ljude? Oni ne znaju šta će sa parama. Koliko vredi njihova imovina", pitao je Jovanović
Jedan pop uradak je, dakle, doveo do toga da opoziciona scena u Srbiji, koja se od Putinovog napada na Ukrajinu naprasno izgubila, da znak života, potom da se oglasi vrhovni sveštenik, a klinci, najzad, počnu masovno da ponavljaju pokrete koje izvodi pevačica. O čemu je reč
Koliko god taj pomak bio nevelik, In Corpore Sano Konstrakte nesumnjiv je iskorak iz preovlađujućeg varvarskog poimanja kulture. U odnosu na uzbibane grudi, natrćene zadnjice i muzički besmislene izvedbe usred zabave za široke narodne mase, nastup Kontrakte delovao je kao violinski koncert Petra Iljiča Čajkovskog u de-molu (opus 35). O tome koliko je Srbija duboko u sengrupu što ga interesna grupa na vlasti godinama produbljuje i širi mu kapacitete, svedoči i sveopšte iznenađenje što je nešto tako normalno, čak i kvalitetno, uspelo da se protne pored sve sile negovanog primitivizma. A onda je usledilo gibanje.
Opozicija saterana u zadnje dvorište naprednjačkog dobra živnula je jer joj se učinilo da je nekakva normalnost promolila glavu iznad Vučićevih magluština. Pa, ako je već tome tako, hajde da se nakačimo i vidimo šta će da bude. Već i to što naprednjačka mašina nije reagovala na Konstraktu, iako se ova baškarila na RTS-u, govori ponešto o incidentu. To je pozitivnija varijanta. Pesimistička varijanta, međutim, mogla bi u opozicionom gibanju da vidi samo dubinu očaja i nemoći u kojoj se nalazi Srbija. Jer, kaže ta varijanta, ako se nema šta drugo ponuditi do jednog pop uratka, kolikogod on, u međuvremenu, bio kvalitetan, onda su šanse za uspostavljanje normalnosti na nivou statističke greške.
To, pak, što se oglasio vrhovni sveštenik, sklon, inače, dodeljivanju visokog crkvenog ordenja ratnom huškaču koji je od hrišćanskih vrednosti udaljen, otprilike, tri milijarde svetlosnih godina, kao i ekipi jednako mračnih likova, već je lakše razumljivo. Osetilo to da se može ućariti malo društvenog kapitala kod onih grupacija koje nisu fanatično odane crkvi, pa se oglasilo ne baš sabranom pričom, doduše, o graničnim egzistencijalnim situacijama, o tome da crkva nije ni staromodna (kako da ne) ni moderna (što je tačno), već savremena (što je takođe tačno, naročito ako treba poljubiti skute onome ko drži kasu), te da je uz to i večna. Tradicionalno umotan u visokoparne metafizičke izmaglice – večnosti, mudrosti, smislu postojanja, granične situacije (šta je, pobogu, granična situacija u pesmi?) – ovaj crkveni govor je, naprosto, mučan, dok je tumačenje same pesme bolno banalno. Kako je vrhovni sveštenik upakovao staromodnost, modernost i savremenost u priču o Konstrakti, nije sasvim jasno, a nije ni važno, sve dok se može besplatno nakačiti na nešto što ne boli.
Šta je, najzad, s klincima koji su se masovno primili na robotizovane pokrete Konstrakte? Ništa spektakularno. Naiđe tako talas na koji se mase prime – gangam stajl je, recimo, čak i predsedničkog kandidata na američkim izborima Mita Romnija bio naterao da otskakuće svoje u studiju – pa se onda saobražavaš onome što, inače, rade svi (jer ti se nekako čini da je cool). Konstrakta, naprosto, pere ruke, a onda izvodi svedene pokrete bez značenja, što je ipak različito u odnosu na gangam stajl koji jeste neka vrsta plesa.
Ono, međutim, što bi u svemu tome moglo biti zanimljivo, opet bi se ticalo odmaka od svakodnevne varvarske prakse zaglupljivanja. Iako u nastupu Konstrakte nema ničeg spektakularnog, dok su njene poruke – ako ih razumemo kao političke – kratkog dometa, upravo je svedenost teksta, poruke i pokreta pokrenula klince na masovno imitiranje. No, izvesno je da u tome nema ničeg što bi značajnije porinulo ispod površine.
Iako se Konstrakta čini nekakvim društvenim fenomenom – svejedno što je verovatno kratkog daha – ona, ipak, nije mnogo više od incidenta u jednoj zemlji koja nestaje. Osim ako se rečena zemlja ne prene baš 3. aprila. U tom slučaju Konstrakta ne bi ostala tek incidentom, već bi dobila svoj puni smisao.
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com
„Šta spaja sve ove ljude? Oni ne znaju šta će sa parama. Koliko vredi njihova imovina", pitao je Jovanović
Mandatar Miloš Vučević je ocenio da su prehodne vlade koje su predvodili Aleksandar Vučić i Ana Brnabić bile najuspešnije vlade „u novijoj istoriji Srbije" i da će vlada koju će on predvoditi biti „u najvećoj mogućoj meri vlada kontinuiteta". Nakon incidenta, Brnabić udaljila poslanika opozicije Borislava Novakovića sa sednice
„Živimo u zemlji u kojoj niko nije siguran, a posebno ako se suprotstavi kriminalnoj hobotnici Srpske napredne stranke. Samo je pitanje ko je sledeći i da li će se neko iz najbližeg okruženja naći na putu batinašima iz SNS", ističe ZLF
Prijave tužilaštvima podnosila je policija, drugi državni organi, oštećeni… Međutim, određene su samo dve zatvorske kazne
Novopredloženi ministar poljoprivrede je Aleksandar Martinović. Pravnik. I nakon formiranja Vlade, poljoprivrednike očekuje nastavak pregovora sa nadležnim minisatrstvom o zahtevima koji su postavljeni ranije. A između ostalog od neisupunjenih jeste i uređenje berze i javnih skladišta jer, kaže Goran Filipović iz Inicijative za opstanak poljoprivrednika Srbije, to im je najbitnije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve