
Protesti i u manjim mestima
Sremski Karlovci, Kostolac, Bor…
Na ulice se u petak, 22. avgusta, uveče izašlo u Beogradu, Nišu i Kragujevcu u mirne proteste, ali i u manjim mestima
Zbog čega je najteža javna diskvalifikacija ista sada, kao i pre pola veka, mada vremena Milovana i Dragan Đilasa nisu ista, niti se mogu porediti njihov životni put i politika
Što su Zdravko Ponoš i Vladeta Janković? Režimlijama svih kalibara prsnuće glasne žice od urlanja – „đilasovci!“ Ista ta etiketa, na isti način, lijepljena je većim dijelom trajanja socijalističke Jugoslavije svakome tko se zalagao za višestranačke izbore, slobodu medija, vladavinu prava…
Naravno – što je jednom tragedija, drugi put je farsa. Vremena Milovana i Dragan Đilasa nisu ista, niti se mogu usporediti njihov životni put i politika. Međutim, kontekst u kojem je „đilasovac“ najteža javna diskvalifikacija, zapanjujuće je sličan.
I onda i danas, cjelokupna vlast leži u rukama jednog čovjeka. Nekada se išlo „Titovim putem“ i nošena mu je štafeta, a sada se funkcionari bar tri puta u rečenici zahvaljuju Vučiću i dovode za „crvenu“ i sendvič mitingaše na njegove nastupe. Ipak, dijeli ih razlika poput zemlje i neba: Tito je bio vođa najuspješnijeg antifašističkog pokreta u Evropi i svjetski priznat lider kojeg su američki predsjednici dočekivali uz sve počasti ispred Bijele kuće, dok je Vučić – bivši navijač u pokušaju – ušao u istu zgradu kroz ulaz za poslugu i tamo sjedio na hoklici da bi mu dali nekoliko turističkih suvenira.
Slično je i sa partijom. Savez komunista Srbije i Srpska napredna stranka imaju podjednak broj članova. Kao i onomad, zapošljavanje i javna afirmacija mogući su bez stranačke knjižice, ali mnogo teže i sigurno ne svugdje. Za SKS i SNS – dalje – država može biti samo partijska i nikakva druga. A opet, u odnosu na unisonost i uniformnost naprednjaka, komunisti iz završnog perioda vlasti liče na pluralističku grupu za diskusiju.
U doba dijalektičkog materijalizma, publika je novine čitala između redova, a „subverzivne“ poruke švercane su u kulturnoj i rubrici posvećenoj vanjskoj politici. Danas njihovu ulogu ima ono malo preteklih nezavisnih i profesionalnih medija. No, aktualno i nekadašnje režimsko novinarstvo teško se može usporediti i to ne samo zbog današnjeg prostaštva i brutalnosti. Dovoljno je i ovlaš pogledati ondašnje vodeće novinare i urednike i ove po tabloidima i ružičastim televizijama pa da čovjeku sve bude jasno.
Malo toga se izmijenilo i kada je Služba u pitanju. Mada Vulin i Bata Gašić ne hapse „đilasovce“ poput Rankovića i Krcuna, podjednako ih prate i prisluškuju. Vremena su ipak druga, a i tehnika je napredovala. Tko sumnja, neka se zapita gdje se to pakuju sva ta spinovanja, podmetanja i namještanja, toliko otrovna po javni život.
Zbog svega ovog, etiketa „đilasovac“ prvenstveno govori o onima koji je kače drugima. Porazno stanje parlamentarizma, demokracije, vladavine prava i medijskih sloboda jasno govore što su prave vrijednosti naprednjačkog režima.
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com
Na ulice se u petak, 22. avgusta, uveče izašlo u Beogradu, Nišu i Kragujevcu u mirne proteste, ali i u manjim mestima
Jedini dijalog koji Vučić posle svega zaslužuje jeste onaj koji se vodi na biračkim mestima. I jedino na čemu treba da bude zahvalan jeste što građani to traže. Samo to. Dužan im je mnogo više
Zbor Starog grada objavio je poziv građanima da izađu večeras (petak, 22. avgust) na ulice
Vanredni parlamentarni, a vrlo moguće i predsednički, izbori mogli bi biti održani krajem decembra ove godine, pišu mediji. Njih bi, prema zakonu, morao da raspiše najkasnije 13. novembra
Na upit Dojče vele oglasila se konačno Evropska komisija o masovnim protestima, provali nasilja i policijskoj brutalnosti u Srbiji
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve