

Pregled nedelje
Život u mafijaškoj državi
U čemu su sličnosti i razlike razlika između klasične mafijaške porodice i mafijaške države? Kakvu ulogu oba slučaja igra Capo di tutti capi? I gde je tu Srbija


Bogati ljudi kupuju fudbalske ili košarkaške timove, ali još se nije pojavio baja koji bi kupio celu Premijer ili NBA ligu. Teško je proceniti koliko bi to koštalo, ali svakako ne više od 70 milijardi dolara, koliko je kompanija Majkrosoft iskeširala da se domogne Aktivižn blicarda, kompanije koja stoji iza igara Kol of djuti, Gitar hirou, Kendi kreš saga itd. Iznos je, zapravo, 68,7 milijardi dolara i sve je isplaćeno u gotovini, kažu oni koji su upućeni u materiju. Pomenuta suma veća je od bruto nacionalnog dohotka Srbije, otprilike je na nivou bugarskog BDP-a. Zašto je Majkrosoft dao toliki novac za firmu koja je imala promet od osam milijardi dolara u prošloj godini i 2,2 milijarde profita, e to se sada celi svet pita i svako ima svoju teoriju.
Ovom kupovinom Majkrosoft, odnosno njegov gejming ogranak koji proizvodi konzolu Xbox, postao je treća po veličini kompanija u svetu u toj oblasti, iza kineskog Tensenta i japanskog Sonija (Plejstejšn). Sa ambicijom da postane lider. Jer, prema nekim teorijama, u toj industriji uskoro možda neće biti mesta za više od dve megakompanije, ako i to nije previše.
Industrija igara odavno je po vrednosti prevazišla zbir muzičke i filmske, jedina veća industrija zabave je televizija i sportska industrija, ako sport računamo u zabavu. Ono što bi industriju igara moglo da lansira preko svega ostalog je metaverzum, koji je kombinacija realnog i virtuelnog sveta i postao je opsesija IT sektora. Što nas upućuje na drugo tumačenje spremnosti Majkrosofta da ovoliki novac odvoji za neku kompaniju. Jer je pre dve godine Majkrosoft kupio Zenimaks za tada basnoslovnih 7,5 milijardi, takoreći bakšiš iz sadašnje perspektive.
Kao kombinacija stvarnosti i proširene i virtuelne realnosti, metaverzum će umnogome ličiti na boravak u video igri, s tim da igranje neće biti krajnji smisao ulaska tamo. Poslovni sastanci, posete muzejima ili utakmicama, šta god da vam padne na pamet imaće svoju metaverzum projekciju, baš kao što će mnogo toga što sada ne možemo ni da zamislio metaverzum da nam omogući. To neko mora da napravi i razvija i Majkrosoft misli da je najbolje da samo preuzme devet i po hiljada zaposlenih koji nešto slično već rade, umesto da se muče hedhantingom. Koliko god da košta, isplatiće se, jer je alternativa gubljenje koraka sa konkurencijom i ispadanje iz trke, što nije opcija.
Tako da ovaj poslovni potez ne treba posmatrati samo kao bitku na tržištu video igara, mada jeste i to, već kao trku za ključnu platformu na kojoj će se naš meta život ubuduće odvijati, nešto kao Vindouz, samo na mnogo višem nivou i sa većom zavisnošću. Ko bude vlasnik te platforme, određuje pravila igre i uzima glavni profit, a Majkrosoft u tome ima izuzetno iskustvo.
Baš kao što ima iskustvo u uletanju u slepe ulice, što se dogodilo kada su kupili Nokiju i pokušali da naprave sopstveni mobilni telefon i operativni sistem (Windows ME), ili kada su lansirali zun, svoju verziju ajpoda, pre Epla.
Ovoga puta igraju na sigurnije i jasno poručuju da ih ne zanima koliko će konzola da prodaju, već koliko ljudi igra njihove igre. Tu je ključ cele priče, nebitno je koliko si nešto platio ako ti je donelo sigurne korisnike, suma je tu samo da zaslepi nas sirotinju da ne ukapiramo da kupuju nas.


U čemu su sličnosti i razlike razlika između klasične mafijaške porodice i mafijaške države? Kakvu ulogu oba slučaja igra Capo di tutti capi? I gde je tu Srbija


Milo Đukanović vladao je Crnom Gorom 32 godine. Vučić bi bar toliko da mešetari Srbijom, znači još jedno 18 godina – policijskom silom, tajnim službama, paravojnim partijskim formacijama, zauzdanim pravosuđem i pobesnelim tabloidima


Režim igra na sve ili ništa. Vučić nema apsolutno nikakvu ideju šta da radi, osim da pokuša da vlada, doslovno, policijskom silom i tabloidima. Jer državni sistem se kao posledica nasilja, krađe i nesposobnosti raspao, kao u Zaječaru


Šta bi ste izabrali između glasa za Vučića i tri crvene ili da vam iseku struju? Pogotovo ako radite najgrublje povremene poslove, niste bili i nikad nećete otići na more, niti odvesti decu kod zubara


Javni sastanci i postrojavanje potčinjenih su uobičajni rituali lojalnosti diktatorima. A što se Aleksandra Vučića tiče: videla žaba da se konj potkiva, pa i ona digla nogu. Ili što bi rekli stari Latini: Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve