Na ponešto čudan način, priča o opsadi Sarajeva istovremeno je postala i opšte mesto u pregledima svetske istorije i svojevrsna slepa mrlja. Priča o opsadi ima onoliko koliko i ljudi koji su je iskusili, pa još i više od toga, no mnoge od tih priča ostale su neispričane
Sve do jula meseca 1995. godine, sve do Srebrenice, opsada Sarajeva bila je globalno najamblematskiji događaj u ratnom raspadu Jugoslavije, te u ratu u Bosni i Hercegovini kao njegovom najkrvavijem delu. Više je razloga za to. Samo osam godina pre početka opsade, u Sarajevu su održane 14. zimske olimpijske igre, što je ovom gradu dalo neku vrstu planetarne masmedijske prepoznatljivosti. Također, Sarajevo je glavni grad BiH, a sama činjenica da se jedan evropski glavni grad našao pod opsadom u poslednjoj deceniji dvadesetog veka, delovala je nezamislivo. Zahvaljujući fizičkoj infrastrukturi glavnog grada, Sarajevo je moglo udomiti brojne inostrane novinarske ekipe kojima je ovaj grad bio atraktivnija lokacija nego manja mesta u unutrašnjosti od kojih su mnoga isto tako bila pod opsadom. Ne sme se prenebregnuti ni faktor sećanja na Sarajevski atentat kao povod Prvog svetskog rata. U svojoj knjizi Doba ekstrema Erik Hobsbaum pravi paralelu između Vidovdana 1914. i Vidovdana 1992. godine, dana kad je Fransoa Miteran stigao u opsednuto Sarajevo. U kontekstu Hobsbaumove teze o „kratkom dvadesetom veku“, moglo bi se reći da je u Sarajevu skoncentrisana simbolična težina i početka i kraja tog „kratkog veka“.
Na ponešto čudan način, priča o opsadi Sarajeva istovremeno je postala i opšte mesto u pregledima svetske istorije i svojevrsna slepa mrlja. Priča o opsadi ima onoliko koliko i ljudi koji su je iskusili, pa još i više od toga, no mnoge od tih priča ostale su neispričane. Među osobama koje su svoje vreme i kreativnu energiju posvetile pamćenju iskustva opsade, posebno mesto zauzima Suada Kapić. Njen projekat „Edukacijski paket Opsada Sarajeva“ specifična je multimedijalna summa ovog istorijskog perioda. Deo ovog paketa je i Enciklopedija opsade Sarajeva na 1325 stranica velikog formata, čije jedno poglavlja predstavlja obimnu hronologiju događaja koji su obeležili tih pedesetak sarajevskih meseci.
Hronologija koja se ovde podastire pred čitaoce „Vremena“, samo je deo hronologije iz pomenute enciklopedije. I celovita hronologija predstavlja, naravno, tek izbor bezbroj događaja iz stvarnosti, a ova, delomična, tek je izbor iz tog izbora. U njoj se, kao i u ljudskim životima, smenjuju „velika“ istorijska dešavanja s „malim“ svakodnevnim zbivanjima, pa su njen deo i Miteranova poseta Sarajevu i pokušaji inkasanata da naplate RTV pretplatu.
Bez težnje da se uspostavi kao apsolutna i sintetska istina o opsadi Sarajeva, ova hronologija, kao i celi „Edukacijski paket“ Suade Kapić, predstavlja nezaobilazan doprinos u „zbijanju u čvrste reči“ iskustva opsade. Tog se iskustva vredi prisetiti, ne samo zbog prigodnog povoda, odnosno zbog dvadesete (okrugle) godišnjice početka opsade. Jer ono što se dešavalo Sarajlijama, dešavalo se ranije nekim drugim ljudima, a nekim drugim se opet desilo kasnije, dok će nekima, realno je strahovati, to tek da se desi. Uostalom, ljudi su u Sarajevu, još dok je opsada trajala, svoje iskustvo prepoznavali u nekim ranije napisanim knjigama. U Osterovom romanu U zemlji poslednjih stvari, recimo, ili u Kamijevoj Kugi, koja završava rezigniranom spoznajom doktora Rijea „da bacil kuge nikad ne umire i nikad ne nestaje, da može desetinama godina da spava u namještaju i rublju, da strpljivo čeka u sobama, podrumima, sanducima, maramicama i starim hartijama i da će, može biti, doći dan kada će, na nesreću ljudi i njima za pouku, kuga probuditi svoje pacove i poslati ih da uginu u kakvom srećnom gradu.“
1992.
MART 1992.
Evropska zajednica donijela odluku da se održi referendum, kao uslov za priznanje nezavisnosti BiH. Srpska demokratska stranka (SDS) pozvala na bojkot referenduma.
Po zatvaranju glasačkih mjesta u Sarajevu, na referendumu za nezavisnost, iza ponoći, postavljene barikade na ključnim saobraćajnicama.
SDS pokušava oružanim putem poništiti rezultate referenduma.
Mirovna povorka građana krenula ka barikadama. Oko 22.00 kolona srušila barikade.
Ispred zgrade Parlamenta održan veličanstven miting, kao Oda miru.
Na Sarajevski aerodrom sletio prvi američki „herkules“, sa humanitarnom pomoći.
UN trupe se stacioniraju u sarajevski dom penzionera.
Glavni štab UN-a u Sarajevu počeo s radom.
APRIL 1992.
Na sjednici Predsjedništva BiH od 4. aprila donesena odluka o mobilizaciji za one „koji to žele“.
Rektor Sarajevskog univerziteta Jusuf Mulić odobrio korištenje bazena na Fakultetu za fizičku kulturu, za rekreaciju „plavaca“ – UN vojnika.
U mirovnoj koloni građana studenticu Suadu Dilberović, snajperom sa obližnjih brda, ubile oružane formacije bosanskih Srba. Ona je prva žrtva od snajpera u Sarajevu.
Građani provalili barikadu na mostu Vrbanja, uz povike „Izlazite, bagro! Lopovi!“ Povorka građana razvalila vrata i prodrla u Skupštinu.
Evropska zajednica priznala nezavisnost BiH.
SAD priznale nezavisnost BiH.
U Sarajevu uveden policijski sat.
Vlada haos. Svuda pljačke prodavnica.
Olimpijski muzej zapaljen.
U gradu organizovan štab Teritorijalne odbrane.
MAJ 1992.
U Sarajevu je 17.000 izbjeglica koji sele iz jednog dijela grada u drugi.
Sarajevo je pod opsadom. Zatvoren krug oko grada u prečniku od oko 60 kilometara. Postavljeni su tenkovi, minobacači, snajperi, topovi.
Prilikom povlačenja JNA iz zgrade Komande, na Mostu Skenderija došlo do sukoba.
Nakon povratka iz Lisabona, JNA zarobljava predsjednika Predsjedništva Aliju Izetbegovića, njegovu kćerku, koja je u pratnji, i Zlatka Lagumdžiju. Oslobođeni su poslije dugih pregovora o razmjeni, i sukoba u Dobrovoljačkoj ulici.
Juka Prazina, paravojni lider gradskih jedinica, postaje glavnokomandujući Specijalnih jedinica MUP-a BiH.
Vode se borbe oko kasarni JNA.
Vode se ulične borbe u različitim gradskim zonama.
BiH postala članica UN-a.
Zapaljena olimpijska dvorana „Zetra“.
Sefer Halilović imenovan za komandanta Teritorijalne odbrane.
Teški artiljerijski napad na porodilište.
Masakr nad civilima u redu za hljeb.
JUNI 1992.
Iseljena najveća kasarna JNA „Maršal Tito“ u centru grada.
Izgorjela zgrada dnevnog lista Oslobođenje pod teškim artiljerijskim napadima.
Na barikadi Volske Republike Srpske (VRS), pri izlasku iz grada, zaustavljeni bh olimpijci na putu za Olimpijske igre u Barceloni.
Po gradu lutaju napušteni kućni ljubimci jer su vlasnici napustili grad.
Francuski predsjednik Fransoa Miteran potpuno nenajavljeno sletio na zatvoreni Sarajevski aerodrom. Otišao u obilazak grada pod opsadom.
Odlukom Predsjedništva BiH uvedena radna obaveza.
JULI 1992.
Novi član Predsjedništva iz redova srpskog naroda Nenad Kecmanović napustio Sarajevo.
Učenik Josip Čapelj dao 200.000 dinara ušteđevine Oružanim snagama BiH. „Ja želim da me oni oslobode.“
Violončelista Vedran Smajlović svirao na ulici, u centru grada.
Inkasanti pokušavaju da naplate TV pretplatu.
Konvoj majki i djece u organizaciji Dječije ambasade otišao za Italiju.
U gradu nema vode. VRS drži sve rezervoare pod kontrolom.
Slikari izlažu svoje slike u haustorima.
AVGUST 1992.
U konvoju koji se uputio u Njemačku s djecom bez roditelja snajperom pogođene bebe.
Romi iz naselja Butmir odlaze da prezime u Italiju.
Aerodrom zatvoren zbog granatiranja.
Dino Merlin komponovao bosansku himnu.
Otišao konvoj Jevreja iz Sarajeva.
Granatama zapaljen hotel Evropa.
Nacionalna biblioteka izgorjela u teškom artiljerijskom napadu.
U sarajevskim bolnicama ljekari i medicinsko osoblje gladuju.
SEPTEMBAR 1992.
Gradom vlada epidemija enterokolitisa i dizenterije.
Srušen talijanski humanitarni avion.
Ministarstvo obrazovanja izdalo saopštenje da upis u škole zavisi od bezbjedonosnih uslova.
Premijera prve ratne predstave Sklonište u izvedbi Sarajevskog ratnog teatra (SARTR).
Dječiji hor Palčići piše princezi Dijani o onome što im se događa.
U gradu haraju glad, bolest, beznađe i smrt.
Muslimani i Hrvati bježe s Grbavice, uz plaćanje pripadnicima VRS-a.
Odigrana utakmica Sarajevo – UNPROFOR. Rezultat 12:3.
OKTOBAR 1992.
Gradonačelnik Sarajeva izdao proglas: „Građani, ne sijecite drveće! Samo treba sačekati otvaranje koridora, a valjda će i to uskoro biti. Topole se mogu sjeći, ali to je za potrebe Oružanih snaga.“ Agregati za struju rade u kafićima, a ne u bolnicama.
Plate članova Predsjedništva BiH – 20 njemačkih maraka po crnom kursu.
Sarajlije potresa zvuk motorke u zoru, kada se sijeku najbolja stabla.
Velepekara teško granatirana. Izgorio mlin.
Sarajlije pronalaze vodu pomoću rašlji i viska.
Pojavili se bosanski pasoši u ograničenom broju.
NOVEMBAR 1992.
Konvoj sarajevskih Slovenaca napustio Sarajevo. Slovenci otišli u Sloveniju.
Ranjenici čekaju na izlazak iz grada.
Savjet UNHCR-a građanima: Jedite svakih 6-7 dana lanč-paket iz humanitarne pomoći.
Pošta priključila 30.000 telefona prioritetima, isključivo za lokalnu komunikaciju, jer veze sa svijetom ne funkcionišu.
U gradu se osnivaju banke.
DECEMBAR 1992.
Snage VRS-a izvele težak napad na Otes (naselje na zapadnim prilazima gradu).
Svaki Sarajlija ima pravo na 0,333 kg hljeba ili 0,174 kg brašna (brašno dobijaju oni dijelovi grada u koje hljeb ne može stići).
Aerodrom zatvoren, Sarajevo čeka novi krug humanitarne pomoći.
Na sjednici Predsjedništva BiH donesena odluka da Alija Izetbegović ostaje predsjednik dok traje rat.
Proslavljen Božić u bazi UNPROFOR-a. Vojnici Francuskog bataljona pjevali: „Molimo se za mir u Sarajevu.“
1993.
JANUAR 1993.
U 1992. godini prosječni Sarajlija je živio na hljebu. Poređenja radi, prosječni Evropljanin u jednoj godini pojede 55 kg hljeba, a prosjek Sarajlije u ‘92. godini je 180 kg hljeba.
U sarajevskoj porođajnoj klinici porođaji se obavljaju uz svjetlost svijeća. Niko im ne dolazi, niko im ne pomaže.
U toku je promjena imena gradskih ulica.
Održana promocija idejnih rješenja prvih poštanskih bh. maraka.
Proslavljen pravoslavni Božić.
Potpredsjednik Vlade BiH Hakija Turajlić ubijen na putu za Sarajevski aerodrom u UN vozilu.
Granata ispaljena sa položaja VRS-a na red za vodu kod Sarajevske pivare.
Cijene na sarajevskim pijacama:
Jedna penzija = 2 jajeta
Borac Armije BiH ima platu 20.000 dinara = 4 kafe u kafiću ili kutija cigareta
1 kg junećeg mesa = 50 njemačkih maraka.
Havarije u Toplani i Vodovodu.
FEBRUAR 1993.
VRS granatira pogrebne povorke, sahrane i bolnice u Sarajevu.
U gradu vlada ratna hiperinflacija.
Obustavljeni UNHCR letovi.
Počeo rad srednjih škola u mjesnim zajednicama, poslovnim prostorima, stanovima.
Proglašeni najbolji sportisti u BiH ‘92. godine: šahisti Vesna Bašagić i Ivan Sokolov.
Otvoreno prvo ratno kino Obala. Projekcije se održavaju u sarajevskim podrumima.
Oslobođenje posjetila Bjanka Džeger.
MART 1993.
Japan poslao konzerve tunjevine za humanitarnu pomoć u vrijednosti od 5.000.000 američkih dolara – to je nutricionistički najvrednija hrana za ovaj vid ishrane.
Obnovljen rad srpskog humanitarnog društva Dobrotvor.
U Sarajevu održan rok koncert Help Bosnia Now!
U Sarajevu suđenje Borislavu Heraku za zločine protiv čovječnosti. Sudija: Fahrudin Teftedarija.
Teški artiljerijski napad na grad.
U Kamernom teatru 55 održana Molitva za mir.
APRIL 1993.
Otvoreno Koševsko groblje, 27 godina nakon zatvaranja, zbog nedostatka prostora za ukop žrtava ubijenih snajperima i granatama.
U Sarajevo stigla Sjuzan Zontag i susrela se sa umjetnicima i intelektualcima.
U Sarajevo stigla Džoan Baez.
Održana uskršnja misa u sarajevskoj katedrali.
MAJ 1993.
Apel Skupštine grada svijetu za pomoć u hrani.
Droga stiže u grad iz Posušja, Zenice, Splita.
Počeo festival Hare–krišna, ratni festival mira, uz tradicionalnu muziku, vedski teatar i predavanja.
Na aerodromskoj pisti cvjeta šverc: jedan prelazak piste s 10 kg hrane donosi zaradu od 1000 njemačkih maraka.
Svega 105 pasa u gradu vakcinisano protiv bjesnila.
Procvat pozorišta u gradu.
Počela deratizacija grada.
JUN 1993.
Masakr na igralištu na Dobrinji. Poginulo 13 ljudi.
VRS gađala ljude u molitvi prilikom sahrane. Poginulo osam ljudi na groblju Budakovići. Mešihat: „Moguće je obavljati dženaze i noću.“
Dr Bakir Nakaš, ljekar Državne bolnice u Sarajevu: „Ove godine mi je lakše iako mi je užasno teško. Jer, ako ništa, sada znam šta imam, a šta mogu očekivati, čime raspolažem i znam da će ovo dugo trajati.“
JUL 1993.
Glad u Sarajevu. Bašte i balkoni jedini izvori hrane.
Cijene na pijacama: Ulje – 30 maraka; 1 kg brašna – 10 maraka ili dvije kutije cigareta.
Objavljen Dnevnik sarajevske djevojčice Zlate Filipović.
Promovisan slogan opsade: „S cigaretom nikad nisi sam.“
AVGUST 1993.
Biblioteka Grada Sarajeva: „Imamo čitalaca više nego ikada iako je uništeno 130.000 knjiga, dio arhiva i tehnička oprema.“
VRS uvodi avio-bombe u napad na grad.
Premijera pozorišne predstave Alkestis.
Djevojčica Irma Hadžimuratović pogođena snajperom. Pod velikim pritiskom svjetske javnosti izmještena je u Englesku radi liječenja.
SEPTEMBAR 1993.
Otvorene narodne kuhinje za preživljavanje penzionera.
U Sarajevo dolaze veće količine struje. Elektroprivreda pravi plan redukcija.
Cigareta je bolje sredstvo plaćanja od zraka. Stariji golf vrijedi tri šteke cigareta.
Proslavljena jevrejska Nova godina.
Bh PEN centar primljen u svjetski PEN centar.
Pojava „pauka“ na ulicama Sarajeva koji odnosi „nepropisno parkirane automobile“ izaziva oduševljenje Sarajlija. Oni gledaju spektakl.
Velepekara nema nafte ni za transport, a kamoli za rad agregata.
OKTOBAR 1993.
Izvršni odbor grada dobio odluku o povećanju stanarina od prvog oktobra.
Papa poslao mirovnu poruku: „Bosanci, niste sami!“
Sarajevski zračni most je najduža akcija te vrste u istoriji. Traje 467 dana – ovaj zračni most je duži od berlinskog.
U gradu česte eksplozije plina zbog nestručnog instaliranja.
Otvoren filmski festival u Sarajevu. Brojni gosti ostali u Ankoni, nisu se mogli prevesti UN avionima. Slogan festivala: „Ništa vam ne možemo obećati.“
Jevrejska apoteka u Sarajevu izdala građanima 10.000.000 lijekova.
NOVEMBAR 1993.
Grad nedjeljama nema struju, vodu, plin, humanitarnu pomoć.
Džordž Soroš u posjeti Sarajevu.
Masakr nad učenicima u Sarajevu. Obustavljena nastava dok se ne donesu mjere zaštite.
Ponovo masakr nad građanima Sarajeva.
Uvedena pravila za održavanje nastave. Školski sat traje 15 minuta. Od 24. decembra do 1. marta, djeca će imati raspust. Ionako nema grijanja.
Izložba sarajevskih slikara Svjedoci postojanja u Umjetničkoj galeriji BiH.
DECEMBAR 1993.
Novinsko-distributerska kuća Opresa otvorila trafike u gradu pod sloganom „Život čine male stvari“.
U gradu krađa struje na razne načine: postavljaju se divlji priključci, podzemni kablovi, priključenja na prioritete i trafo-stanice.
Fabrika duhana Sarajevo pakuje cigarete u listove knjiga. Sada su na redu Prilozi za istoriju bh književnosti.
U sarajevskoj katedrali održan svečani božićni koncert.
U gradu nema struje, vode, soli za hljeb.
Festival Sarajevska zima priređuje projekcije crtanih filmova za djecu.
Otvorena kuhinja za javne i kulturne radnike. UNPROFOR im dao hranu.
1994.
JANUAR 1994.
Barbara Hendriks, operna diva, održala novogodišnji koncert u Sarajevu, u znak solidarnosti s napaćenim gradom.
Masakri civila u raznim dijelovima grada.
U toku opsade grada Kamerni teatar 55 izveo 652 multimedijalna projekta, u prosjeku dva dnevno.
Penzioneri će dobiti brašno umjesto penzija.
Masakr djece na sankanju u C fazi, na Alipašinom Polju.
FEBRUAR 1994.
Masakr civila na Dobrinji, na fudbalskom igralištu.
Masakr na pijaci Markale u centru Sarajeva – 66 mrtvih, 197 ranjenih.
Gradonačelnik Sarajeva Muhamed Kreševljaković obilazi pijacu – mjesto masakra.
Po naredbi MUP-a sve pijace u gradu su zatvorene.
NATO uputio ultimatum VRS-u: artiljerija se mora povući 20 km od Sarajeva.
21. februar je dan D za povlačenje teškog naoružanja bosanskih Srba.
Ponovo uspostavljen „zračni most“.
Vraća se život u grad. Ljudi šetaju ulicama, djeca se igraju.
MART 1994.
Otvaraju se četiri putna pravca u i iz Sarajeva.
Najavljeno otvaranje grada, reagovala pijaca. Cijene na pijacama su pale.
Kilogram kafe 7. marta bio 120 maraka, 21. marta 40 maraka. I dalje se na pijacama može kupovati za cigarete i vršiti robna razmjena.
Povodom razvoja događaja u Sarajevu, Jasuši Akaši iz UN-a izjavljuje: „Vidim svjetlo na kraju tunela.“
Medlin Olbrajt u Sarajevu: „Budućnost Amerike i vaša budućnost su nerazdvojive. Ova ceremonija to mora svima pokazati.“
APRIL 1994.
Povodom 110 godina Elektrodistribucije BiH, uključena ulična rasvjeta u Titovoj ulici, Ferhadiji i na Trgu oslobođenja.
Sarajevo zasuto projektilima.
Saopštenje Osnovnog suda II: razvodi idu kao na traci. U većini slučajeva tužene strane su žene. Ako su supružnici razdvojeni dvije godine i ako je adresa drugog supružnika nepoznata, tužitelj automatski dobija razvod.
Umro Branko Mikulić (nekadašnji premijer SFRJ).
Pogođeni putnici u sarajevskom tramvaju.
Gradska vlada donijela odluku o zabrani alkohola, poker-aparata, igara na sreću, video-igara, žive muzike – svega što stvara buku i remeti mir građana.
Održan performans na Miljacki: u rijeku porinut splav sa zastavom. Bačene i boce s porukama: „Ovo nije zid! Zdravo, Evropo, mi smo svijet!“
MAJ 1994.
Cijene za vožnju taksijem u Sarajevu: od centra do bolnice Koševo – konzerva ribe; od centra do naselja Otoka – 1 litar ulja i 1 kg šećera.
Sarajlije love ribu u Miljacki da bi preživjeli.
Ogromni redovi za vize ispred hrvatske ambasade.
Iz Visokog stigao autobus sa 87 putnika.
Salman Ruždi („Gardijan“): „Postoji Sarajevo kao ideja, zamišljeno Sarajevo, čije razaranje čini izgnanicima sve nas.“
Novi gradonačelnik Sarajeva Tarik Kupusović ide u Veneciju na bratimljenje gradova. Vodi sa sobom sedmero djece različitih nacionalnosti.
Ulični štandovi sa knjigama koje više nisu roba – to je bio svijet mašte u vremenu strave. Jedna enciklopedija koštala 1 jaje.
U Sarajevu redukcije vode. Upućen apel građanima: „Ne perite ćilime, ne zalijevajte bašte!“
Otvorena prva benzinska pumpa.
JUNI 1994.
Bob Dol, lider američkih republikanaca, stigao u Sarajevo.
Sarajlije vodu dobijaju noću zbog smanjene potrošnje struje.
U zgradi zapaljene Nacionalne biblioteke odsviran Mocartov Rekvijem. Dirigovao Zubin Mehta, pjevao Kareras, odajući poštu poginulima Sarajlijama i poginulim širom BiH.
Sarajlije idu na kurseve stranih jezika. Interlingua Service radi tokom cijele opsade.
JULI 1994.
Otvorena američka ambasada u Sarajevu.
Građani Sarajeva dobijaju na težini.
Na sarajevskim krovovima niču bašte za preživljavanje.
Ministar spoljnih poslova Velike Britanije Daglas Herd i ministar spoljnih poslova Francuske Alen Žipe stigli u Sarajevo povodom otvaranja francuske ambasade.
Bosanski Srbi zatvorili „plave puteve“ oko Sarajeva.
AVGUST 1994.
Uobičajena slika na sarajevskim ulicama: tramvaj stoji, putnici čitaju novine, a snajperista s brda bije po Marijin-Dvoru. Svi čekaju da pucnjava stane. Putnici pri ulasku u tramvaj biraju „najbolje“ mjesto u tramvaju, ono „gdje je najmanja mogućnost za pogodak“ – to je sarajevski rulet.
Od zatvaranja „plavih puteva“ cijene na pijaci skočile 100 odsto.
Odigrana hiljadita predstava Pokretnog pozorišta.
Održana modna revija s modelima od gline i germe. Kreatorica Snježana Hufnagl.
SEPTEMBAR 1994.
Potvrđen papin dolazak. Na ulicama Sarajeva postavljeni plakati s papinim likom i porukom „Niste sami, s vama smo!“
Papa nije došao. UNPROFOR nije mogao garantovati sigurnost.
Rastu cijene na pijaci. Banane koštaju šest maraka.
Na sarajevskim ulicama ponovo postavljeni kontejneri za zaštitu od snajpera.
U gradu potraga za drvima: vreća grabovine 20 maraka.
OKTOBAR 1994.
Prikazan film Bosna francuskog filozofa Bernar-Anrija Levija.
U Narodnom pozorištu izvedena premijera predstave Romeo i Julija u dječijoj izvedbi. Rediteljica: Olja Kostić.
Nema nafte u gradu. Stigle minimalne količine u grad, za potrebe UN-a.
Igmanski put nije zaštićen, gađaju ga snage VRS-a.
Odlukom pape, Vinko Puljić postaje kardinal.
NOVEMBAR 1994.
Prosječna plata u gradu dve marke, a mjesečno jednoj porodici treba 350 maraka.
Pogođen tramvaj: jedan putnik ubijen, šest ranjenih.
U ratnom kinu Apolo održani Dani švicarskog filma.
Sarajevo zasuto granatama.
Otvorena Francuska biblioteka u Sarajevu.
DECEMBAR 1994.
VRS postavila protivavionske raketne sisteme u okolini Sarajeva.
Sarajevo: VRS zatvorila ventile na plinovodu.
Raketni napad na Predsjedništvo BiH.
Dijete ubijeno metkom iz snajpera.
Papa primio sarajevski zbor „Trebević“.
Novi krug humanitarne pomoći u gradu: 1 kg riže, 200 g graha, 150 g ulja, jedan mesni narezak od 340 g, 2 kg brašna.
Potpisan Sporazum o prekidu vatre na četiri mjeseca i sedam dana.
U humanitarnoj pomoći građani dobivaju biskvit star 50 godina.
1995.
JANUAR 1995.
Soroš fondacija platila cijepljenje pasa protiv bjesnila.
Veoma uspješna akcija Elektrodistribucije o pravednoj raspodjeli 100 KW po domaćinstvu.
U pripremi pokretanje Gradskog voza od Alipašinog Polja do Željezničke stanice.
Na balu Roma izabrana Miss – Lindita Tatri.
Apel sarajevske asocijacije intelektualaca Krug 99: Zaustavite zločine nad Čečenima.
Obilježeno 1000 dana opsade Sarajeva.
FEBRUAR 1995.
Udari granata i snajpera po gradu.
Snajperi gađaju tramvaj.
Transportno preduzeće GRAS nema sredstava da isplati dug za struju Elektrodistribuciji. Smatraju da nije momenat za naplaćivanje karata za vožnju te zato nemaju ni prihoda.
Ambasador SAD Victor Jakovič na Krugu 99: „U BiH se brane principi zapadne civilizacije.“
MART 1995.
Od Skenderije do Elektroprivrede tramvaje će pratiti transporter UN-a radi zaštite.
Pojavilo se alpsko mlijeko u mljekarama.
Od zatvaranja puta preko aerodroma cijene na pijacama rastu. Na pijaci ono što je jeftinije kupuje onaj ko je brži i ko ima sitan novac.
Ukinuti letovi za Split.
APRIL 1995.
U Londonu umrla Irma Hadžimuratović, djevojčica pogođena snajperom, a izmještena u London da bi se spasila.
Vijest o još jednoj žrtvi snajpera otišla u svijet. Ubijena djevojka Maja Đokić.
Prvi korpus Armije BiH zauzeo najviši vrh Treskavice.
Uspostavljena satelitska veza Sarajevo–Barcelona–Svijet kao donacija grada Barcelone Sarajevu.
MAJ 1995.
Donatori ne dopremaju naftu. Autobusi ne rade. Tramvaji idu na kratkoj relaciji od Čengić Vile do Alipašinog Polja.
Masakr na Butmiru.
Kod zgrade UNIS-a ubijen francuski vojnik.
Humanitarna pomoć smanjena za 50 odsto.
Opšti napad na Sarajevo.
Sarajevo: nema prevoza, slab pritisak plina, nedovoljno vode.
JUN 1995.
Brašno stoji na Sarajevskom aerodromu. UN nisu u mogućnosti da ga dopreme u grad. Dio Igmanskog puta snage VRS-a drže pod stalnom paljbom. 300 metara puta je kritično.
Izdata zabrana okupljanja. Uvedeno oglašavanje opšte opasnosti bar dva puta dnevno.
Kriza s vodom u gradu. Prekinut dotok vode sa izvorišta Bačevo.
Plan isporuke struje: svaki treći dan za domaćinstva.
Gradska vlada naručila od Vranice izradu betonskih ploča koje će se po potrebi postavljati na opasnim mjestima u gradu.
Snage VRS-a bacile avio-bombu na RTV dom.
JUL 1995.
Deratizacija grada parafinskim kockama. U Sarajevu pod opsadom preovlađuju Ratus ratus (crni pacov) i Ratus norveginus (sivi pacov). Otrov je efikasan i u uništavanju malih kućnih miševa. Jedan par može izroditi 800 pacova.
Divljačko ubijanje civila. Ubijeno 12, ranjeno 67.
Posljednji krug humanitarne pomoći podijeljen 9. jula: 400 g graha, 300 g graška, 200 g riže, 2 dcl ulja, 1 kg brašna.
Hrana ušla u grad „alternativnim putem“ – kroz tunel ispod aerodroma.
AVGUST 1995.
Bicikl ponovo u modi u Sarajevu.
Od udara granate poginuo mladi sarajevski intelektualac i novinar Karim Zaimović.
Masakr na pijaci Markale: 35 ubijenih, 90 ranjenih. UN nisu pozvale NATO. Istraga u toku.
Rezultat istrage UN-a: granatu su ispalile snage VRS-a.
NATO krenuo sa serijom napada na položaje VRS-a.
U toku NATO akcija Noćni let.
Vojnici Armije BiH na Mojmilu cijelu noć pratili NATO spektakl.
SEPTEMBAR 1995.
Zahtjev UN-a bosanskim Srbima: uklanjanje artiljerije oko Sarajeva na daljinu od 20 km u prečniku, prestanak granatiranja civilnih objekata i obustava svih borbenih aktivnosti.
VRS granatirala Sarajevo.
VRS počela s povlačenjem nekoliko sati prije isteka ultimatuma.
Domaćinstva u Sarajevu dobijaju struju svaki četvrti dan.
Granate u Sarajevu: osmoro ranjenih.
Otvorena prodavnica Beneton u Sarajevu.
OKTOBAR 1995.
Rusija će pustiti plin i priznati Bosnu i Hercegovinu.
Dogovoren prekid vatre od utorka 10. oktobra.
Papa izgara od želje da posjeti Sarajevo.
Ponovo otvorena pijaca Markale.
NOVEMBAR 1995.
U Dejtonu počeli mirovni pregovori.
Potpisan mirovni sporazum u Dejtonu: BiH kao cjelovita država s dva entiteta i zajedničkim institucijama. Sarajevo ostaje nepodijeljeno. Dogovoreno izručenje ratnih zločinaca.
Dio UNPROFOR-a će se povući, a drugi dio snaga UN-a prefarbati opremu i ući u sastav NATO snaga pod imenom IFOR.
Širak traži garancije bezbjednosti za srpsko stanovništvo u Sarajevu.
DECEMBAR 1995.
Sarajevo: pucnji u tramvaj.
Bosanski Srbi demontiraju fabrike prilikom povlačenja.
Bosanski Srbi pale kuće na Grbavici.
Bosanski Srbi traže od Michaela Steinera 1000 mrtvačkih sanduka i 10.000 kutija za pakovanje stvari da bi napustili dijelove teritorije (na kojima su groblja) koji će pripasti Federaciji.
Srbi otkopavaju mrtve da ih nose sa sobom pri povlačenju.
Održana ponoćna Božićna misa u katedrali.
1996.
JANUAR 1996.
Bono Voks, vođa grupe U2, dočekao Novu godinu u Sarajevu.
Budućnost Bosne ne zavisi samo od IFOR-a i visoke politike već i od toga hoće li preživjeti Djed Mraz.
Granatiran tramvaj u Sarajevu: jedna osoba ubijena, devetnaest putnika ranjeno.
Zatvoren „zračni most“ nakon tri i po godine, najduži u istoriji. Sarajevski „zračni most“ obavio 13.000 letova i dopremio 167.677 tona humanitarne pomoći. Učestvovalo 20 zemalja. Avioni su prevezli hiljade novinara.
U gradskim parkovima i na zelenim površinama Sarajeva ove godine se neće moći sijati bašte.
IFOR kontroliše vodu, struju i plin.
„Seoba mrtvih duša“ s reintegrisanih područja Sarajeva. Poduzetnici iz Srbije za ekshumaciju tijela traže 800 maraka.
Prvi privatni civilni avion sletio na Sarajevski aerodrom.
Umro veliki ruski pjesnik Josif Brodski. Tokom rata napisao pjesmu o Bosni.
FEBRUAR 1996.
Opasnost od neeksplodiranih mina.
Most Bratstvo i jedinstvo biće otvoren svaki drugi dan od 08.30 do 16.00 sati. Građani mogu s ličnom kartom ići na Grbavicu.
Dječak Filip Andronik ušao u knjigu Ginisovih rekorda za 1996. godinu: na Dobrinji II bio je najuporniji skupljač humanitarnih lanč-paketa, naljepnica na konzervama, sitnica iz humanitarne pomoći. Skupio je 2900 komada nečega. „Prestaću skupljati uspomene kad UNHCR prekine humanitarnu pomoć.“
Engleski princ Čarls u posjeti Sarajevu.
Počela „mirna reintegracija Sarajeva“. U Vogošći Srbi zakrčili put prema Palama. Što nisu ponijeli, zapalili su.
Prema mišljenju sarajevskih srednjoškolaca, na pitanje kakve ih profesije čekaju, najzastupljenije su prodaja droge ili ubijanje po ugovoru.
Federalna policija preuzela vlast u Rajlovcu, Reljevu, Dobroševićima, Ahatovićima, Nedžarićima, Aerodromskom Naselju.
MART 1996.
Glavni grad BiH Sarajevo zvanično su deblokirali pripadnici Federalne policije u pratnji IFOR-a i međunarodnih kolega. Policija je prva stigla putem koji vodi iz Sarajeva u Visoko i time otvorila glavni grad BiH.
Avdo Hebib, ministar MUP-a Federacije BiH, vožnjom slobodnim putevima na simboličan način otvorio putne komunikacije koje od Sarajeva vode ka Zenici i Tuzli. Tom prilikom Avdo Hebib je izjavio: „Poručujemo svim građanima da je Sarajevo deblokirano. Ovo je trenutak koji ulazi u istoriju.“
U Ilijašu istaknuta državna obilježja BiH.
Horor na Grbavici: kruže pljačkaši, ljudi zabarikadirani u svoje stanove. Zapaljena škola na Grbavici.
Oslobođeni Hadžići mirnom reintegracijom.
Oslobođena Ilidža, 12. marta, mirnom reintegracijom.
Mirnom reintegracijom oslobođena Grbavica. Potom, oslobođeni Vraca, Faletići, Špicasta stijena, Gornje Biosko.
Centrotrans tranzit sklanja kontejnere sa ulica Sarajeva. Bilo je 380 objekata „za zaštitu“ – automobila, trolejbusa, autobusa, betonskih ploča.
Represija se pojačava. Sada već imamo pritvaranja, zatvaranja, i toga će biti sve više. To pokazuje da je režim svestan da više nije u toliko komotnoj poziciji. Onaj deo opozicije koji je iskren mora da shvati da uobičajeni metodi borbe neće dati rezultat. I sada je pitanje: da li smo mi na to spremni ili nismo? Ako nismo, onda da se svi povučemo svojim kućama i da pustimo da ovaj vlada doživotno
Opozicionari su policajce pozivali da skinu šlemove i odlože “antiterorisitičku” aparaturu, ili da se bar vrate u zgradu, iznutra je zaštite i da ne prave bespotrebni cirkus i metež. Na trenutke je situacija bila na ivici ozbiljnijeg incidenta. Jedna fotografija je izazvala veliku pažnju javnosti: bakica iz lokalnog pokreta “Bravo” čuvala je pendrek i balistički štit jednog policajca koji je otišao do toaleta. Još jedan kuriozitet: neki advokati koji su krenuli u sud na ročišta zadržali su se ispred suda, u znak podrške poslanicima – donosili su im vodu iz obližnje trafike. I nama je prekardašilo, reći će jedan. Kako bilo, blokada je bila uspešna
U Novi Sad predsednik Srbije nije došao zbog četrnaest mrtvih (u međuvremenu je taj broj porastao na petnaest). Ali došao je jer su tokom protesta oštećene prostorije Srpske napredne stranke, pokazavši da su mu prozori, a ne ljudi, prioritet. A onda se slikao na sahrani dve devojčice i njihovog dede, žrtava pada nadstrešnice na Železničkoj stanici
U jeku borbe za očuvanje kakvog takvog kredibiliteta vladajuće partije, Aleksandar Vučić, član SNS-a i predsednik Srbije, uglavnom se bavi i svojim omiljenim poslom – političkim intrigama i smicalicama iza kulisa
Džaba vam upinjanje da dokažete da visoka korupcija postoji u Srbiji. Ona je, jednostavno, nezamisliva. A onda padne nadstrešnica sveže renovirane železničke stanice (na slici) i ubije 15 ljudi. I pukne mehur i iz njega počnu da kuljaju laži, krađa, kriminal i korupcija
Kako se, na prvi znak da se otpor može organizovati drukčije nego mirnim šetnjicama, sad najednom vlast i njeni telali dosetiše da „batina ima dva kraja“?
Ministar kulture Nikola Selaković mora da bira između zakona i interesa investitora koji hoće da ruše Generalštab, a koji očigledno zastupa predsednik Vlade Republike Srbije Miloš Vučević
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
