Loader

dopunjeno 28.3. u 11h57m

Smrt oligarha

23.mart,23:44

Matematičar, elektroinženjer, prodavac polovnih automobila, oligarh, uticajni član Jeljcinovog unutrašnjeg kruga, »kremaljski kum», kasnije «pala duša kremaljska», kritičar Vladimira Putina i politički azilant u Britaniji nađen mrtav u kadi u svom domu u Askotu. Rezultat obdukcije Borisa Berezovskog: smrt vešanjem. Lekar nije našao tragove borbe

Šal bio zavezan oko vrata Berezovskog i zakačen za tuš

Detalji u dosadašnjem toku israge nepoznati, saopšteni novinarima 28. marta: na vratu pokojnog Borisa Berezovskog u trenutku kada ga je našao telohranitelj Mark Bisel, bio je zategnut šal koji je drugim krajem bio zakačen za nosač tuša u kupatilu, a rezultati obdukcije su pokazali i da je Bereovski imao prelom rebra…

U kupatilu svog doma u Askotu, Berkšir u Velikoj Britaniji, u subotu 23. marta nađen je mrtav 67-godišnji Boris Berezovski, ruski oligarh koji se obogatio posle raspada Sovjetskog Saveza, pripadnik Jeljcinovog unutrašnjeg kruga, „kremaljski kum“, kasnije «pala duša Kremlja», protivnik predsednika Vladimira Putina, od 2000. dobrovoljni emigrant koji je u Londonu dobio politički azil pod imenom Platona Jelenjina.

Policija (Thames Valley Police) saopštava da se smrt 67-godišnjeg oligarha smatra neobjašnjenom. Okolina oko imanja u kome je okončan život Borisa Berezovskog je u subotu bila opkoljena od strane policije kako bi se omogućila nesmetana istraga.

U nedelju pre podne policija je saopštila da u kući preminulog Borisa Berezovskog u Berkšrunije našla tragove biološke, hemijske, radiološke, niti nuklearne kontaminacije. Blokada područja je povučena, ostala je samo jedna patrola na putu za imanje Berezovskog na Mil lejnu.

Područna ambulantna služba (South Central Ambulance Service) pozvana je na imanje u subotu 23. marta u 15.18 GMT. Juli Dubov, pisac i jedan od Borisovih bliskih prijatelja ispričao je britanskom Dejli telegrafu da je Borisov lični telohranitelj nešto posle 3 popodne u subotu primetio da Borisov mobilni telefon leži negde u kući u Askotu, i da na njemu ima nekoliko izgubljenih poziva između 11:30 i 3 što je bilo neobično. Telohranitelj je shvatio da nešto nije u redu, zakucao na vrata kupatila, koja su bila zatvorena i niko nije odgovarao. Probio je vrata, video da Boris leži na podu mrtav, u odelu, dodirnuo ga je i video da je hladan, video da nema tragova okolo, proverio puls koji se nije osećao i pozvao hitnu pomoć. Telohranitelj je bio jedina osoba u kući u to vreme. On je bivši pripadnik Mosada. Nije bio u kući od 10 sati pre podne do tri popodne zato što ga je gazda poslao da obavi neke poslove.

Prethodno je bilo objavljeno da Berezovskog niko nije video od 22.30 GMT prethodne večeri.

Poslate su brojne ambulantne ekipe koje su na licu mesta konstatovale smrt 67-godišnjeg muškarca. Kad je rodbina Berezovskog stigla, u kući je već bila policija. Po Gardijanu, bivša supruga Berezovskog, Galina, koja poseduje tu kuću i kojoj mu je dozvolila da živi, stigla je posle ekipe hitne pomoći. To je ona Galina koja je u brakorazvodnoj parnici dobila odštetu od 200 miliona funti, više od rekorda milionera Džona Čapmana koji je svojoj bivšoj supruzi dao 48 miliona funti. Pričala je prijateljima da je pored Borisovog tela pronađen šal… Britanski list Dejli Telegraph piše da je Boris bio obučen i da oko njega nije bilo krvi. Telegraf, inače, uz pozivanje na prijatelje biznismena, piše da je Berezovski nađen u kadi, a Rojters, pozivajući se na ruske medije, da je umro u ruskoj sauni u svom domu.

BBC je kasnije citirao izjavu inspektora Kevina Brauna da policija nije našla indikacije, koje bi ukazivale da je umešana «treća strana».

Telo Borisa Berezovskog je ostalo na imanju sve dok policija nije obavila hemijska, biološka i radiološka merenja, a i pretraga kuće je početa tek kad su medicinski radnici iz predostrožnosti usključili personalne elektronske dozimetre (PED).

Ambasada Ruske Federacije u Londonu zamolila je za informaciju o smrti Berezovskog.

Britanski mediji ukazuju da su okolnosti njegove smrti još nerazjašnjene.

Kroz razgovore s bliskim prijateljima i rodbinom Borisa Berezovskog istražiteljipokušavaju da sastave sliku o njegovim poslednjim danima, kako bi bolje razumeli stanje njegove svesti. „Svesni smo stepena interesovanja za rezultate istrage o njegovoj smrti koju tretiramo kao nerazjašnjenu, izjavio je jedan inspektor.

Policija je u u ponedeljak 25. marta kasno uveče objavila rezultat obdukcije Borisa Berezovskog: smrt vešanjem. Lekar nije našao tragove borbe.

Bilo je spekulacija da je Berezovski sebi oduzeo život. Ruska agencija RIA Novosti iznosi pretpostavku da je on umro od infarkta u svom domu.

Ruski disident koji živi u Londonu Andrej Sidelnikov potvrdio je da je Boris umro u svojoj kući: „Znam ga dugo, proveli smo mnogo vremena zajedno. Šokiran sam. Ovo je kraj jedne epohe“, rekao je.

Ruski mediji prenose i izveštaje o pretpostavkama da je Berezovski okončao sebi život zbog bankrotstva. Berezovski je, navodno, do sada nekoliko puta pokušao da se ubije i bio je depresivan nakon što je izgubio spor od Romana Abramoviča. Britanski listovi pišu da je nakon izgubljenog spora od Romana Abramoviča Boris patio od kliničke depresije.

Neimenovani izvor rekao je Njujork tajmsu da je Boris patio od srčanih smetnji.

Bliski prijatelj porodice Berezovskog novinar Demjan Kudrjavcev je, međutim, potvrdio da je uzrok Borisove smrti – otkazivanje srca.

Odgovarajući na pitanje da li je u pitanju samoubistvo, Kudrjavcev je izjavio: „Ne! To niko ne zna. Spoljašnjih znakova samoubistva nema. Nema uboda od špriceva, nema znakova uzimanja bilo kakvih tableta – nije poznato zbog čega je došlo do zaustavljanja rada srca.“

Odgovarajući na pitanje da li bi to moglo biti ubistvo, Kudrjavcev je rekao: „To vam niko ne može reći, do okončanja istrage o tome ipak ne treba spekulisati.“

Izvor iz biznesmenskog okruženja kazao je RIA Novosti da je Berezovski verovatno umro od infarkta. „Nedavno je bio u Izraelu na lečenju, posle čega se vratio u Veliku Britaniju…“

Berezovski je izbegao u Veliku Britaniju posle sukoba sa ruskim predsednikom Vladimirom Putinom, na čije je svrgavanje otvoreno pozivao.

Bio je navodno meta više pokušaja atentata, na koje ga je upozoravala i britanska obaveštajna služba, i živeo je pod ozbiljnim merama obezbeđenja.

Bio je blizak prijatelj Aleksandra Litvinjenka, čija je smrt od trovanja radioaktivnim polonijumom u Londonu 2006. izazvala najveće tenzije između Rusije i Britanije nakon kraja Hladnog rata.

U Rusiji je protiv Borisa Berezovskog bilo pokrenuto mnoštvo krivičnih procesa. U domovini ga je čekalo trinaest godina robije – na koliko je ovog bivšeg deputata Gosudarstvene dume i zamenika sekretara Saveta bezbednosti RF, juna 2009, u odsustvu osudio Krasnogorski sud Moskovske oblasti.

Za poslednjih deset godina Berezovskog su u Rusiji u odsustvu osudili dva puta, oba puta bez advokata, zato što je on svojim pravnim zastupnicima zabranio da ga brane na sudu. Sudili su mu 1999. za prisvajanje sredstava „Aeroflota“, AvtoVAZ-a i LogoVAZ-a i SbS-AGRO. Po prvoj optužnici odrezali su mu šest, po drugoj trinaest godina zatvora.

BEZ KONTAMINACIJE: Kuća u Askotu u Berkširu u kojoj je Boris Berezovski nađen mrtav Foto: REUTERS/Olivia Harris

U tom času on je već oko osam godina bio na ruskoj federalnoj poternici i već šest godina u statusu političkog izbeglice u Velikoj Britaniji.

Glavno tužilaštvo Rusije saopštilo je 2010. godine da su sudovi Rusije i Švajcarske izrekli pet presuda Berezovskom i njegovim pomagačima, koje su postale pravnosnažne.

Itar-Tas podseća da postoji nekoliko krivičnih predmeta u kojima figurira Berezovski.

Optužen je i za pozivanje na organizovanje masovnih nereda.

Rusko tužilaštvo je, navodi agencija RIA Novosti, bezuspešno zahtevalo njegovu ekstradiciju, ali je sud u Londonu nekoliko puta odgovarao negativno, navodeći da je Berezovski 2003. godine dobio politički azil, i uz obrazloženje da on u Rusiji ne bi imao fer suđenje.

Prema nekim medijima, Berezovski je poslednjih godina izgubio veći deo svoje imovine. Posebno je padalo u oči to što je bio «zatrt» u londonskom procesu protiv ruskog biznismena Romana Abramoviča, od koga je tražio 5 milijardi dolara za navodno neisplaćene akcije u kompanijama „Sibneft“ i „Rusal“. Nije dobio, a sud mu je odrezao i da plati velike sudske troškove. Njegove tvrdnje londonski sud je odbacio kao inherentno neuverljive.

U martu 2011. Berezovski je navodno čak morao da proda sliku kultnog američkog umetnika Endija Vorhola „Crveni Lenjin“, da bi otplatio sudske troškove.

Dmitrij Peskov, pres-sekretar predsednika Ruske Federacije, izjavio je da je pre nekoliko meseci Berezovski napisao pismo adresovano lično na ime Vladimira Putina, u kome je molio oproštaj za greške i dozvolu da se vrati u domovinu.

„Putin je informisan o smrti Berezovskog. Ne znam kakva je bila reakcija predsednika Putina na informaciju o smrti Berezovskog. Jedino što mogu kazati jeste da ni u kom slučaju smrt čoveka, ma kakav on bio, pozitivnih reakcija izazvati ne može!»

Na vest da je uzrok smrti Borisa Berezovskog vešanje, Putinov savetnik Sergej Markov izrazio je sumnju da je oligarha ubila britanska tajna služba da ne bi odao britanske državne tajne o akcijama za obaranje Vladimira Putina s vlasti…

Gardijan podseća kako je Berezovski u svoje srećno londonsko doba živeo raskošno, da je imao nekretnine u Londonu, kuće u Francuskoj, privatni avion, rols-rojs iz 1927, tim francuskih telohranitelja i čitavu malu armiju privatnih telohranitelja. List, međutim citira i ruskog advokata Aleksandra Dobrovinskog, koji je izjavio da je Berezovski poslednjih meseci života bio u strašnom stanju, zaglibljen u dugove. I britanski Telegraf citira reči istog advokata da je Berezovski prodavao slike i čak pitao neke prijatelje mogu li da mu pozajme 5.000 dolara da negde otputuje. Dobrinski zastupa tezu da se Berezovski ubio, ali drugi njegovi prijatelji u to ne veruju.

Na sajtu ruskog izdanja magazina Forbes pod naslovom (Последнее интервью Бориса Березовского: «Я не вижу смысла жизни», (Poslednji intervju Borisa Berezovskog: «Ja ne vidim smisao života» , Berezovski je nekoliko časova pre smrti govorio o tome da je doživeo mnoga razočaranja, da je izgubio smisao života: «Neću da se bavim politikom… Ne znam, šta da radim. Imam 67 godina. I ja ne znam, šta dalje da radim… Ništa više ne želim do da se vratim u Rusiju“.

Zapravo reči o gubitku smisla života, koje su i u ruskim i u zapadnim medijima prenete kao suicidna indikacija su možda i retoričke, je glavna poenta razgovora je – emigrantska tuga i žudnja za Rusijom.

Na pitanje kako se oseća, Berezovski je odgovorio ironično: „Dobro, a zašto pitate?» Na pitanje: «Da li vam nedostaje Rusija?» on je dugo gledao sagovornika u oči:

„Povratak u Rusiju … Ništa više ne želim do da se vratim u Rusiju. Čak i kada je krivični postupak pokrenut, hteo sam da se vratim u Rusiju. Čak i kada je krivični postupak pokrenut! Samo po savetu Elene Boner ostao sam. Glavna stvar koju sam potcenio – je da meni Rusija toliko vredi, da ne mogu biti emigrant.“

Pokušavajući da oraspoloži sagovornika novinar Forbsa obećava Berezovskom da će ga sledeći put videti u Moskvi, u Akademija nauka. Berezovski je uzvratio sumornim osmehom:

„Dobro razjašnjenje…“

Dmitrij Peskov, pres-sekretar predsednika Putina je izjavio da će ruska vlada razmotriti mogućnost da Boris Berezovski bude sahranjen u Rusiji, ako to bude zatraženo…

Boris Berezovski - od Kremlja do Londona

Boris Berezovski je rođen 23. januara 1946. u Moskvi. Godine 1967. završio je elektrotehnički fakultet, a 1973. – Mehaničko-matematičeski fakultet MGU. Naukom se bavio 1987, mada je još od 1973. sarađivao sa kompanijom „AvtoVAZ“.

U okruženje prvog predsednika Rusije Borisa Jeljcina ušao je 1996. i nazivan članom Familije. Sarađivao je s Jeljcinovom ćerkom Tatjanom Djačenko. Na osnovu takozvanog „Pakta iz Davosa, koji je sklopilo nekoliko ruskih oliga, orkestrirao je reizbor Borisa Jeljcina te 1996.

Zauzimao je mesto zamenika sekretara Saveta bez bednosti RF, savetnika rukovodioca kremaljske administracije, predsednika izvršnog veća Saveza Nezavisnih Država, u 1999. je izabran za deputata Gosdume. Kažu da je pomogao i uspon Vladimira Putina ka vrhu.

Jeljcin ga je smenio s mesta šefa Saveta za nacionalnu bezbednost posle čuvenog sukoba Berezovski-Čubais koji je Džordž Soros opisao rečima: „Ne bih verovao da nisam video svojim očima. Video sam borbu ljudi u čamcu koji se primiče ivici vodopada.“

Participirao je u privatizacijama 1990-ih.

Bogatstvo je stekao uvozeći mercedese u Rusiju 1990-ih. Kupovao je akcije ruskog glavnog TV kanala, list Komersant, zatim Aeroflot, naftne kompanije, nacionalne resurse bivše imperije – godine 1989. osnovao je naveću autodilersku kompaniju u Rusiji „LogoVAZ“, 1995. zajedno sa Abramovičem kupio „Sibneft“, vladao je značajnim delovima „Rusala“… U prethodnoj deceniji radio je i Nilom Bušom mlađim bratom američkog predsednika Džordža Buša…

Uticajan kao član unutrašnjeg Jeljcinovog kluba, zapao je u nemilost po dolasku na vlast Vladimira Putina, koji, po BBC-ju, nije dozvoljavao da mu biznismen govori šta da radi. I Boris Berezovski je već 2000. otišao u Veliku Britaniju, gde je dobio politički azil.

Iz Londona, Berezovski je bio jedan od najglasnijih Putinovih kritičara. Prema mišljenju Džejmsa Niksija iz Ruskog programa Četam hausa, Berezovski je među svim ruskim oligarsima bio najveći protivnik Kremlja i samog Putina, a to mišljenje je vladalo i u Londonu. Njujork tajms je nazivao Berezovskog „spokesmenom i glavnim lobistom nove elite.

Berezovski je pozivao ukrajinske biznismene da podrže Juščenka 2010. na predsedničkim izborima.

„Forbs“ je 2011. procenjivao imovinu Berezovskog na 700 miliona dolara, a u bolja vremena na 1,3 milijarde.

Boris Berezovski je nekoliko puta ženjen, iza njega je ostalo šestoro dece.

Poslednje izdanje

Intervju: Ivan Ergić

Individualni otpori su jalovi i samodopadni Pretplati se
Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve