"Mislim da nije najvažnija cena, da je mnogo važnije poštovati autorska prava. Ako počnemo da ih poštujemo – a tu se ne radi samo o softveru, radi se o muzici, filmu, o umetničkim delima, dakle, svemu što je plod nekog znanja i intelektualnog rada - i taj segment tržišta počeće da se razvija"
POVOLJNIJE NEGO U OKOLNIM DRŽAVAMA: Franja Ridzi
Zastrašujućoj pretnji borbe protiv piraterije odskora se – ali s rastućim intenzitetom – priključuje i legalizacija softvera. Ovdašnji pojedinačni korisnici divlje kopiranih programa i programskih paketa već mesecima se snabdevaju zalihama diskova, u očekivanju ili, tačnije, u strahu da s početkom iduće godine prestaje zlatno doba besplatnog korišćenja. Sticanje navike da nečiji proizvod kupujemo umesto da ga krademo ili „pozajmljujemo“ uslov je za ulazak u civilizovani svet, sviđalo nam se to ili ne. Ovde nije reč o lepom vaspitanju, nego pravilu ponašanja. S druge strane, legalizacija softvera koju je Microsoft software d.o.o. započeo 1. septembra i čija će prva faza trajati do 31. decembra nudi relativno bezbolan način da ogroman broj domaćih firmi svih veličina ne samo legalizuje postojeći softver pod izuzetno povoljnim uslovima nego i da ravnopravno nastavi da ga koristi „kao sav normalan svet“. O detaljima akcije koju u Jugoslaviji vodi Microsoft software d.o.o razgovarali smo s generalnim direktorom gospodinom Franjom Ridzijem.
RIDZI: Microsoft radi kao lokalna firma. Iako smo predstavništvo strane kompanije, preduzeće je d.o.o, a jedini stoprocentni njegov vlasnik je Microsoft korporacija. Trenutno je zaposleno petoro domaćih ljudi, uključujući i mene. Već 20 godina sam na privremenom radu u Sloveniji. Došao sam ovamo da otvorim firmu i da pokrenem posao. Pre svega, to znači zapošljavanje ljudi, određivanje ciljeva i realizaciju legalizacijske kampanje.
Tako je, treba da otvarim nova tržišta u regionu. Adrijatik regija uključuje tržište bivše Jugoslavije i Albaniju i mi idemo tim redom: pošto su predstavništva u Sloveniji i Hrvatskoj već otvorena i rade, sada je na redu SR Jugoslavija.
Koćepreuzetivašemestoposletogperioda?
Raspisan je konkurs i za sada imamo nekoliko kandidata. Još uvek ništa nije odlučeno.
Odlično! Iskoristio bih priliku da uporedim naš početak s počecima rada predstavništava u susednim državama: Bugarska je, recimo, počela s tročlanom ekipom, Hrvatska samo s dvočlanom i malo kasnije zaposlio se treći član. Slovenija je počela s troje ljudi i radila tako narednih godinu i po dana dok nisu dobili i četvrtog člana. Jugoslavija počinje s petoro, a planiramo da nas do Nove godine bude osmoro. Ako se uporedimo sa susednim zemljama, mislim da imamo dobru osnovu. Mogu da kažem da je to zato što je tim radio i pre zvaničnog otvaranja Microsoftovog predstavništva. Njegov rad je sada samo legalizovan.
Legalizacija se ne tiče samo Microsofta. U ovom slučaju, legalizacija je Microsoftova ponuda. Mi smo pre svega prodavci. Voleo bih da naši kupci to razumeju. Microsoft sigurno neće vršiti pritisak na tržište da kupi softver. To je stvar zakona i države. Ako postoji zakon, zna se ko mora da ga primenjuje i zašto. Naš cilj je da ovom tržištu ponudimo najbolje moguće uslove za kupovinu našeg proizvoda i, svakako, da razvijemo najbolje proizvode na tržištu da bi naši kupci bili zadovoljni korisnici. Legalizacija je ponuda svim našim sadašnjim i budućim korisnicima da jednostavnije dođu do legalnog softvera.
Kampanja je pre svega namenjena velikim i srednjim preduzećima. Dugo smo razmišljali na koji način da je izvedemo. Imali smo na umu konkretne „kutije“, jer tržište zna kako izgleda naš softver u tom obliku. Ali, odlučili smo se za najmoderniji način licenciranja. To je ugovor OSL (Open Subscription Licence) o iznajmljivanju softvera na tri godine. Zašto? Zato što je to povezano s našim ciljem. Ako želimo da legalizujemo pre svega softver za preduzeća, poslovne subjekte, onda moramo da pripremimo njima primerenu ponudu.
Zašto je, po našem mišljenju, OSL odgovor na to? Zato što ne nudi samo prodaju, već za sve tri godine koliko traje ugovor, i mogućnost nadogradnje. Sve nove proizvode koji se za to vreme budu pojavili kupac može bez ikakve nadoknade da instalira i koristi. Drugo, OSL podrazumeva deo tehničke podrške (supporta). Taj ugovor uključuje i stavku da preduzeća koja kupuju (iznajmljuju – J. M.) mogu lakše da planiraju. Prilikom potpisivanja ugovora diktirate cenu za sledeće tri godine, što je vrlo praktično: znate koliko košta „desktop“ (kompjuter, radna stanica, radno mesto – J. M.) u sledeće tri godine. Znači, sektor za informatičke tehnologije ne bavi se više nabavkom, ne brine više kako da obezbedi sredstva, kako da izvede tender, da li mu taj softver treba… To obično jako opterećuje osoblje. U slučaju OSL-a oslobođeni ste tih problema. Imate pravo da koristite sve nove proizvode i, jednostavno, to je stvar odluke o korišćenju nove tehnologije: da li od tog proizvoda možemo da dobijemo nešto bolje, da li možemo da dobijemo neku dodatnu funkciju koja će nam pomoći da usavršimo poslovanje. To je pitanje kojim će se baviti inženjeri informatike, što i jeste njihov posao, a ne da obavljaju posao nabavne službe.
Privatnicima ćemo ponuditi tzv. OEM kanal (Original Equipment Manufacturer – Originalni proizvođač opreme – J. M.): 25 odsto nižu cenu operativnog sistema Windows. Često su me pitali zašto Office nije ponuđen kućnim korisnicima. Zato što Office uopšte nije proizveden za kućno korišćenje! To je pre svega proizvod za poslovno okruženje. Ljudi koriste Office na poslu i imaju Office instaliran kod kuće zato što deo posla i rade kod kuće. I to je rešeno ugovorom OSL: sav softver koji je pokriven ugovorom može da se instalira na dva različita računara pod uslovom da ga koristi ista osoba. Znači, ako imate legalan softver u firmi, možete da ga koristite i kod kuće.
Spustili smo cenu celog ugovora, a u prvoj godini snizili smo je za dodatnih 50 odsto, što znači da bi korišćenje operativnog sistema Windows i Officea prve godine koštalo 100, a druge i treće godine po 200 dolara.
Najpovoljniji su ako ih uporedimo s onima iz okolnih država. Teško je porediti zato što ni u Bugarskoj ni Hrvatskoj ni u Sloveniji tada (kad se radila legalizacija – J. M.) nije bilo takvih ugovora. Tamo je sprovedena legalizacija kroz „kutije“, što je možda lakše izvesti: prodaje se prepoznatljiv proizvod, kutija s police, vrlo jasno. Ovaj ugovor nije toliko opipljiv, možda je ljudima čudno to što plaćaju nekoliko hiljada dolara za praktično jedan ugovor. Ali, to je u principu softver i oni plaćaju autorsko pravo na njegovo korišćenje.
Ovaj ugovor je definitivno najpovoljniji u Evropi: nigde u Evropi ne možete jeftinije kupiti OSL.
Tako je. Stvar je pre svega u tome što je „kutija“ kartonska ambalaža u kojoj se nalazi knjižica s uputstvom – ono se sada nalazi na CD-u u vidu elektronskog fajla – i sam medij sa softverom za instalaciju.
Bez obzira na sniženu cenu Microsoftovih softvera, postoji mišljenje da uslovi legalizacije i nisu tako povoljni, odnosno da je 500 dolara po računaru više nego što mnoga pravna lica mogu da plate.
Cena je relativna stvar. Tvrdim da bi se, kakva god da je, uvek našao neko ko bi tvrdio da je cena previsoka. Kupcima nikada ne možemo ponuditi najnižu cenu. Načinio sam neke kalkulacije da bih pokazao kolika je ona: ako je cena 100 dolara na godinu dana, to je otprilike jedna kafa na dan! Sad mi recite da li je to skupo?
Zavisidalipijetekafu…
Ili drukčije: godišnja cena jednog paketa košta kao srednje velik poslovni ručak. Sve je relativno. Veoma je teško raspravljati o ceni: s naše strane ona proizilazi iz kalkulacije. Tačno znamo koliko je uloženo u razvoj, koliko u marketing, prodaju, u sve te ljude i svakako postoji razlog zašto je ona takva.
Mislim da, u stvari, nije najvažnija cena, da je mnogo važnije poštovati autorska prava. Ako počnemo da ih poštujemo – a tu se ne radi samo o softveru, radi se o muzici, filmu, o umetničkim delima, dakle, svemu što je plod nekog znanja i intelektualnog rada – i taj segment tržišta počeće da se razvija. Verujem da je to jedan od malo načina da se razvije moderna industrija, moderna ekonomija bilo koje države, pogotovo Jugoslavije.
Postoje dve mogućnosti. Prva, da se potpiše novi ugovor i da se nastavi s istim načinom iznajmljivanja, što mislim da je još uvek najpovoljnije. Mogu to da uporedim s automobilima: na zapadu retko ko kupuje automobil, već ga uzima na lizing. Posle tri-četiri godine, vratiš stari, uzmeš novi i opet plaćaš lizing. Isto je i sa softverom. Druga mogućnost je otkup. Plati se tzv. buy–out i čitav softver koji je u tom momentu instaliran kod korisnika ostaje u njegovom trajnom vlasništvu, što je veoma riskantno. I sami znate koliko se brzo razvija informaciona tehnologija: za godinu – dve softver zastareva i kupac opet mora da krene praktično od nule.
Cena će se svakako promeniti: sve specijalne pogodnosti i popusti prestaju da važe. Vraćamo se na tzv. evropski cenovnik. A prodaja će teći potpuno normalno, istim metodama i mehanizmima kao i sada.
Pre svega, treba da ih zaposlimo kod kuće, ne treba od njih da pravimo izvozni proizvod što se dosad dešavalo. Ljudi su iskorišćavali Microsoftove sertifikate i treninge da bi mogli lakše da izađu iz države, da lakše nađu posao u inostranstvu. Mislim da je glavni cilj svih, uključujući i Microsoft i sve ostale informatičke firme, da zadržimo te ljude ovde, da stvorimo posao, da stvorimo projekte na kojima bi oni mogli da rade i na kojima bi mogli da steknu praktično znanje. Škola, stečeni sertifikat znače isto što i fakultetska diploma: to ne znači da znate da uradite nešto. Imate osnovu za to, imate dobro teoretsko znanje, ali rezultat donosi praktično znanje Želimo da baš u tom segmentu najviše uradimo: da te inženjere, taj potencijal koji se nalazi na tržištu pretvorimo u kinetičku energiju. Da ne pričamo stalno o večitom potencijalu i večitim mogućnostima, nego i da nešto uradimo i da na kraju dana kažemo: evo, to je rezultat. I rezultat je da je neka XY firma postigla takav poslovni rezultat, da je uspela izvozno da se orijentiše, da je uspela da pobedi na inostranom tržištu… To je cilj.
Možemo da pomognemo prilikom prodaje. Treba biti svestan toga da najviše mora da uradi sama firma. Strategija prodaje, strategija razvoja je u njenim rukama. Microsoft će joj uvek staviti na raspolaganje svoj marketinški materijali i metode radi širenja upotrebe tog proizvoda. Bar je na tržištu Jugoistočne Evrope to je vrlo jednostavno zato što poznajemo ljude, uvek taj kontakt može da se uspostavi. Ako neka jugoslovenska firma želi da prodaje softver u Češkoj, Poljskoj ili bilo kojem delu Jugoistočne Evrope, tu možemo da posredujemo pri stvaranju kontakta, i možemo zajednički da nastupimo i da probamo da uradimo neku malu kampanju unutar Microsofta. Naravno, najveći deo posla ostaje u rukama same firme zato što ona mora da organizuje podršku, prodaju i sve ostale mehanizme koji su potrebni za jedno predstavništvo, recimo.
Ovaj prilog zaejdnički su pripremili agencija Olaf&McAteer i Vreme Marketing
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Triler uživo. Slučaj “Jovanjica” postao je luđi od TV serije koja se emitovala u vreme Koluvijinog hapšenja. Sudski postupci “Jovanjica Jedan” i “Dva” postali su objedinjeni. To znači da će se od sada za proizvodnju droge – marihuane i skanka – zajedno suditi osamnaestorici optuženih. Šta će Srbija pre dočekati: presudu za Jovanjicu ili legalizaciju kanabisa? S tolikim brojem optuženih, suđenje može da traje “odavde do večnosti”
Šta ako je način na koji se jedno društvo odnosi prema ubijenoj bebi Danki Ilić, zapravo način na koji se odnosi prema sebi? To onda povlači pitanje – a prema kome imamo milosti i čije dostojanstvo čuvamo ako to ne možemo da pružimo ni ubijenom detetu
Kako je moguće da je sporazume teže sprovesti nego postići? Analitički se može samo reći da je to rezultat nedovoljnog pritiska Zapada, nepostojanja političke volje zvaničnog Beograda i zvanične Prištine, ali možda je i metodologija prevaziđena. Ovakva stagnacija ne daje rezultate, tako da i nema velikih očekivanja od dijaloga koji je i Beogradu i Prištini jedan od glavnih uslova za nastavak evropskih integracija
Šta posle posle junskih izbora? Na tu temu za “Vreme” govore opozicioni stranački akteri s obe strane “modre reke”. Dakle, lider stranke “Srce” Zdravko Ponoš, predsednik Pokreta slobodnih građana Pavle Grbović, potpredsednik Narodnog pokreta Srbije Borislav Novaković i politički analitičar Dejan Bursać. Inače, “Srce” je bojkotovalo beogradske izbore, ali ne i izbore u nekim drugim lokalnim sredinama, dok su PSG i NPS delovi takozvane borbene, odnosno opozicije koja je odlučila da izađe na junske izbore
Još prošle godine je bilo upozorenja o naprednjačkim planovima da polovinu, ako ne i veći deo Futoškog parka pretvore u turističko-poslovno-ugostiteljski centar. Da li će sve biti hotel i kancelarijski prostor, kako se navodi u novom planu, ili možda i tržni centar, videćemo. Poznavaoci prilika tipuju da će tu biti svakako i tržnog centra, pa će ljudi moći da šopinguju u parku posle ljuljanja dece, ako preostane još koja ljuljaška
Pristao je da bude režimska maskota, da svakom prilikom istakne doprinos predsednika države, da mu bude pri ruci za slikanje, da mu se nađe na spiskovima podrške... I sve je bio sličniji naprednjačkim funkcionerima, da bi se nakon slabih rezultata u Nemačkoj u potpunosti pretvorio u bahatog i samoljubivog naprednjaka, koji ne podnosi kritiku, niti pomišlja na samokritiku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!