I rodnoj Ivanjici se dogodio spomenik đeneralu, a dogodili se i domaćin Lola, lični pratilac gospodin Dušan, lični potpredsednik gospodin Živojin Stjepić, gospodin Kavaja, gospodin Unuk Mihailović, narod Gvineje i ravnogorskog naroda još
Na 110. godišnjicu rođenja đeneral Dragoljub Draža Mihailović, komandant Jugoslovenske vojske u otadžbini, dobio je spomenik u rodnoj Ivanjici. Kako je spomenik na Ravnoj gori „vlasništvo“ Srpskog pokreta obnove i Vuka Draškovića, može se pitati i nije li ovo pokušaj otimanja đenerala, ili pre njegovih pristalica, od onih koji su ga prisvojili, tim pre što, eto, vele da je Draža bio demokrata, a i Ivanjica je demokratska, jerbo u njoj vladaju demokrate. Kako bilo, demokratizacija đenerala, i onih koji mašu, ili pre vitlaju, njegovim i monarhističkim znamenjima će da potraje, bar dok novi ravnogorci ne dokontaju da to nije srpska zona sumraka u kojoj je svakoj srpskoj budali dozvoljeno da svoju budalaštinu zaogrće časnim simbolima.
KUBURAJAČIODKUBURE: Daklen, Velika subota, 26. april, Ivanjica, prava ulica, preko nje razapet transparent ĐeneralDražinidani, Ivanjica2003. Ima sveta, to pristiglo, eto i spomenika umotanog u zastavu, pod njim, pa na pločici piše, Spomenikpodižezahvalnisrpskinarodizotadžbineirasejanja, jošte, Đeneralevečnotihvala, ima i da je idejno rešenje dao ličnifotograf Aca Simić, ima i ime vajara i livca.
Udarismo na demohrišćanina na državnoj funkciji, kaže, Batić dolazi sigurno, bio u Briselu, stig’o, ako nam bude treb’o, nema problema. Eto i predsednika opštine, demokrate, Milovana Markovića, ajde koju sa domaćinom. Otvaranje spomenika organizuje Udruženje „Ravna gora“ iz Ivanjice, pokojni general ovde rođen, ni danas se ne zna gde je sahranjen. Ovim činom se ispravlja bar jedna od nepravdi, nada se da će ovo biti spomenik pomirenja u srpskom narodu, da više neće biti podela, da će se smiriti nacionalne tenzije… da ćemo kad upoznamo prošlost početi da gledamo u budućnost. Završno se vrati na pomirenje i tenzije, reče i da vele da je Mihailović pre rata bio demokrata…
ČETNIČKO BRATSTVO-JEDINSTVO: Ivanjica 2003.
Ajde da se primaknemo događaju, ulica puna, to pristiže, sve same kafane i izlozi. U izlozima, biće knjižarskim, IstinaoKalabiću, MemoarijedneRavnogorke… u kafanama to samo puši i naginje. Prostor oko spomenika se puni, to zastave, to šajkače, to kokarde, to se ispisalo, na kartonima i ceduljama, to se priheftali, obesili poruke oko vrata, Velikineumiru, Večnosanama… Jedan, baš mlađi, izložio se i spreda i otpozadi, biće neka štampa iz rasejanja, ‘voliki naslov Kuburajačiodkubure, evo ga i garant Crnogorac, naglasak na drugom slogu, pa ima kapu, jeste, Milan Papić iz Vučjeg dola, iz Vrbasa doš’o na ovu proslavu, na ovo podizanje spomenika… Iza spomenika Čičindom, na verandi tresakobezbeđenje, sve momčina u crnom, do u glavu, unutra prostorija, na zidu šarenica, sinija, stolica, flaše rakije sa krstom, Dražini posteri, čuturice, privesci, literatura, kasete, sušena crvena paprika…
Preko razglasa bije, Zbijajteseuredove, razvučeno, neka nova obrada, to sve uniformisano, to sa brkovima, to bez brkova, to se zadenuo razgovor, Zbijajmosebratdobrata/ dazbacimojaramsvrata. To fijaker na raspolaganju, konji okićeni, putnici ko na brošuri, to sve dvojke, to sve trojke, to sve sam uprtač i fišeklija, to se divani, to se razmenjuje, to se pravda, trebalovremenadaseukapira…I u onoj glavnoj ulici sve puno, sve sama kafana, sve se nalaktilo, sve se približilo, to sve razmenjuje adrese… Evo ga i izlog sa plakatom, najava, kod kafea „De Gol“ filmskoiknjiževnoveče „Dunjau fioci„, RistoKubura, ima i slika, jeste Kubura, jeste Risto. Još teksta, „Vražjiprstiičasnikrst„, intervjui, 370strana, 100slika, tvrdpovez. Ima i recenzija književnika iz Bostona, koji piše da Risto nadmašuje Orijanu Falači, čakjenjegovahrabrostneuporedivoautentičnija. Ima i šta je rek’o, napis’o vojvoda Đujić, pa piše, Pozvaosamg. Kuburudamučestitam. Izvinitegospodine, to Risto odgovara, nemogupunodapričam, imamtahikardiju, nekečudnezdravstvenesimptome. Pretrg’osamse, to sad vojvoda, odbojazni, strahaislutnji. Potpis, vojvoda.
‘DESISRBOCARE: Na događaju, OdTopole, odTopole, sve samo obezbeđenje, sve sama Slobodailismrt, eto i hora, ženske ljubičaste ‘aljine, muški teget odela, jedino horovođa ciklama sako. Pokazuju nam jednog iz rasejanja, priložio 5000 dolara, pred spomenik ispade poznanik sa Ravne gore, širi ruke, u jednoj slika prestolonaslednikove porodice, u drugoj tradicionalno umokrena zastava, ide, ne zaustavlja, drobi, Nirodio, nikrstio… Sve spremno za početak, klupe za zvanice zauzete, jedan priđe domaćinu, tako mu piše na prsima, Jordan Momčilović Lola, temeljan, šajkača, naočari, brada, šapnu, stigli, ambasadori, domaćin komandova, u drugi red, pronese se glas, Kongo, Burkina Faso, Gvineja Bisao, eto ti dvojice, jesu crnci, jedan u zelenoj, drugi u tufna tunici sa pripadajućom tufna kapicom, domaćin ih primi uz domaćinski pozdrav, DobrodošliuČičinuIvanjicu, kako ovi nisu odgovarali pojača dobrodošlicu, viknu, Zakraljaiotadžbinu, kako ovi i tu zakazaše, sam se zahvali, pa na stranjskom, sa tenk ju.
Gore do spomenika stiže, u pratnji zastave SPO-a, Voja unuk Mihailović, nema Batića, ali eno mu potpredsednika, eno ga zamenik nekog ministra Živojin Stjepić. Živojin sav u odelu, mali ali dominantan, ima i dominantnu značku, u boji, sa Dražinim likom. Uze da se, kao svaki Živojin, javlja desnicom, da kao svaki Živojin komunicira, ‘DesiSrbocare, poštovanje, takođe… Domaćin bi da počne, opet ispade onaj dežurni, razmlata se, Monarhija, Srbija, istorija, nekako ga skloniše, samo što nije počelo. Jedno obezbeđenje ispod spomenika upozorava Kavaju – iskoračio u crnim, vele američkim pantalonama – da mu ne gazi travu, ovaj ga ne konstatuje, Dražina kopija do Kavaje upozorava, ovaj će, pa ozgo, ŠtajebreKavaja, juriosiTitapoAmerici, štonisidoš’oovdedaga ‘vataš. Čovek armija ne odstupa. I bi, izađoše momče i devojče, čast da otkrije spomenik Srpskom čiči, vođi Trećeg srpskog ustanka, pripada njegovom ličnom pratiocu, gospodinu Dušanu Jovanoviću. Izađe gospodin sav u nošnji i šajkači, skide zastavu, poljubi spomenik, diže desnicu, raportira, Gospodineđenerale… otrese desnicom, odstupi. Bi hor, himna, pa domaćin Lola komandova minuttišinezanedavnopreminulogpremijeradoktorazoranaĐinđića, neumrlomČičiisvimžrtvamakojesudaleživot… pozdravi poslanike, predstavnike vlade, narod Gvineje, donatorebezčijepomoćinebipriveliovajnašprojekat…
IMRTVIMADASESUDI: Pa izađoše četiri muške narodne nošnje, turiše palčeve za pojaseve, pa kad viknuše, OdTopole, odtopole, pa kad udariše, Ivanjicevarošicemala/ rodnomestoDražeđenerala, to stvarno bi za slušati. Povrati se gospodin Jovanović, uze da čita tri kratka pisma spasenih američkih avijatičara, i to sve automatski prevodeći sa engleskog. Pa pređe na svoje pismo, koje je imao u glavi, o đeneralu kojiseborio, živeo, borioseiumrozasvojnarod. Pa podseti na levičarske snage, englesku Prekookeansku specijalnu službu u Kairu, koja je izdala đenerala i u kojoj su sve bili homoseksualci i Staljinovi agenti… To uze da evocira, stiže i do pomirenja, nema pomirenja, komunističkim zlikovcima ima da se sudi, jedan do Kavaje ga podrža, viknu, imrtvimadasesudi. Nešto poznat, rumen, uniforma, kratki brkovi, predstavlja se, Jaćim Jotić, komandant Ravnogorske artiljerije 2000, potpukovnik, izjavljiv’o se i engleskoj televiziji, prič’o pola sata.
Izađe i Voja unuk Mihailović, izreče se i on, veruje da je ovaj skup početak vraćanja pravim vrednostima, bi Gligorić iz Doboja, sa svojom pesmom Srbistenjupodteretomlaži, jedan iz srpske Crne Gore, koji pozva na otkrivanje spomenika vojvodi Đurišiću, bi još, i bi kraj, spomeniku se primače narod, uzeše grupno i pojedinačno da se obraćaju, nameštaju, slikavaju… Kavaju dohvatiše da se izjavi za Slobodnu Evropu, ovo što se dešava, to je on govorio pre 30 godina, ništa ga ne iznenađuje, Srbija će da ustane, Srbija još nije slobodna, svaka Srbija ne valja bez kralja. Uključiše se i drugi, o privođenju u SUP, nije 20, nego 24 dana, Menejetonačastštosamjedanodonihkojesuprivodili, jerdoćićevremekadćujanjihprivoditi, itoubrzo…
Na ulici, u kafanama, ne odujima, Izovenašepobederađasesunceslobode. To se sabilo, duplim stolom predsedava Kavaja, oko njega sve uniformisano, a on se izlaže, pod jedan, pa pokaže palce, pod dva, digne kažiprst… Predsedava se i peške, to se ‘oda, to se korača, grupno, šubare, kićanke, to za izložbu, pojedinačno, maskirni šešir, sabijen vrat, bajonet se po kaldrmi vuče, pogled u daljinu… Ima i šatra, orkestar, sve sam poster, crne šajkače za roštiljem, orkestar odalamio, ČičaDražogdejenašedete/ čuvajugasrpskebajonete, samo za specijalno društvo. Ima i trubači, trube turliču, to usitnilo, to zašubarilo, ima i ‘armonika, Suvosenokošeno…
Srpski film
Spomenik se nije ni osamostalio, kad, javili se Srbi, i progovorili srpski. U ime dela emigracije iz Amerike, posredstvom portparola iz G. Milanovca, a preko domaćih medija javio se Vladan Vasiljević, država Ohajo, rodom iz Koštunića podno Ravne gore, i rek’o da su spomenik Draži u Ivanjici otkrili osvedočenititoistiučetničkimredovima. Još rek’o da Dušan Jovanović, koji je otkrio spomenik, treba da objasni da li je špijun, jer je još vojvoda Đujić, na jednom skupu u Vindzoru, Dušanajavnooznačiokaošpijunakojizavađaideliemigraciju.
Javio se i Ravnogorski pokret Sloboda, sa sedištem u Valjevu, javljanje potpis’o Vladan Radosavljević, koji pored toga što izražava sumnju da je gospodin Dušan bio đeneralov lični pretilac, prevedeno na srpski, k…. je on bio pratilac, pita, kako nego javno, zašto je u vreme otkrivanja spomenika na drugom programu RTS-a emitovan film Užička republika, ukomesenanajgorinačinblativođaRavnogorskogpokreta, prikazujuneistinitaklanja, ubijanje, patesterisanja, čakidece…
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Mi zaista jesmo kolonija, naravno, primerena ekonomskom neokolonijalizmu. I mislim da je to počelo već osamdesetih. Pored naše kleptokratske elite, tu je kapital sa svih strana – od onih direktnih sa istoka i zapada, do onog kojem se u kafkijanskom svetskom finansijskom sistemu često i ne zna pravi vlasnik. Uvek mi je zabavno kada neko iz razvijenijih zemalja kritikuje tzv. poslovni ambijent, naročito po pitanju korupcije i pitam se – pa čekaj, zar sve te kompanije ne sklapaju poslove upravo sa korumpiranom elitom u tim polurazvijenim zemljama sveta? A te kompradroske elite pripremaju zakonodavni i antiradnički ambijent koji pogoduje tom tipu ekonomije. Mislim da Srbiji nedostaje jaka autentična levica, dovoljno nacionalno osvešćena, ali socijalno orijentisana, sa realnim geopolitičkim pregledom na stvari
Jedna od teza koje se često čuju glasi: Vučić nikada ne bi osvojio svevlast i godinama radio šta mu padne na pamet da se u Srbiji nije zbila tzv. izdaja elita, enormne konfiguracije. Šta to znači? Predstavnici raznoraznih elita stavili su svoje lične ili grupne interese daleko iznad interesa građana i zajednice. A ti interesi, u ovom slučaju, ne samo da su različiti nego su potpuno suprotstavljeni. Narodski rečeno, Vučić je igrao na pohlepu i nije pogrešio
“Ako se realizuju planirane javne investicije u ovoj i naredne tri godine od 17,8 milijardi evra, a uz to se ostvari visok rast plata, penzija i drugih tekućih državnih rashoda, onda postoji veliki rizik da deficit bude veći nego što je planirano, što bi impliciralo i veće zaduživanje države. Naravno, država još uvek može da preduzme mere da spreči veliko dodatno povećanje fiskalnog deficita na taj način što bi neke projekte odložila, neke usporila, a od nekih odustala”
Pre bilo kakve odluke o reaktoru, hoće li to biti plod francuske nuklearne kuhinje ili nešto drugo, neophodno je da se uspostavi saradnja između naučnih institucija i nadležnih organa, što nagoveštava i prošlonedeljni Memorandum. No, prvi zadatak za sve igrače, zadatak koji će ih povezati oko istog cilja, jeste rešavanje gorućeg pitanja kadrova
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Fiskalni savet bio je jedina preostala institucija sa kičmom. Na njegovom čelu je trinaest godina bio prof. Pavle Petrović. Vučić mu je sada uručio otkaz. Dosta je bilo kritike
Ako je svako javno grupisanje – političko, kako se izboriti s paradoksom i opasnošću od toga da grupa koja se konstituisala kao politička razori i zatruje političko tkivo iz kojeg je iznikla? Onako, kako su to uradili Francuzi
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!