Kompanija Tigar ima pet većih i četrnaest manjih proizvodnih programa. Trenutno ima 4800 zaposlenih, većina proizvodnje se odvija u tri smene sedam dana u nedelji. U periodu od 2003. do 2005. u razvoj će biti investirano oko 20 miliona evra čime će se ostvariti rast proizvodnje za oko 70 odsto u odnosu na 2001. godinu
PREŽIVELI, S NADOM U BOLJU BUDUĆNOST: Dragan Nikolić, generalni direktor AD Tigar
O zlehudoj sudbini domaće industrije u najnovijoj istoriji, o uzrocima i posledicama takvog stanja, nema smisla trošiti reči. Pritešnjena scilama i haribdama ekonomskih sankcija, preduzeća su se dovijala i koprcala kako su znala i umela da ostanu u životu: neka nisu uspela u toj poslovnoj gimnastici, neka su pak bila žilavija i održala se na nogama. Pirotska fabrika proizvoda od gume Tigar spada u drugu grupu.
Po rečima Dragana Nikolića, generalnog direktora AD Tigar, prednost ove kompanije jeste što je ova fabrika sa svojim proizvodima bila veoma prisutna na probirljivim tržištima u konkurenciji sa drugim renomiranim proizvođačima auto-guma, tako da su se sa nametnutim problemima ipak kako-tako nosili. Često je, kaže, uspeh bio rezultat zajedničkih napora i velikim zalaganjem svih zaposlenih sa poslovodstvom na čelu ponekad se do rezultata stizalo komandno. Bez obzira na okolnosti, proizvodnja ni u jednom momentu nije zaustavljena.
Da bi se to postiglo, pored programa proizvodnje auto-guma razvijan je veći broj manjih programa: proizvodnja gumene obuće, specijalnih boja za horizontalnu signalizaciju na putevima, sedamdesetak vrsta lepila, osvojena je proizvodnja guma za bicikle i skutere, gumenih proizvoda potrebnih industriji, širok sportski program… Ti dodatni programi omogućili su da se održi kontinuitet rada i očuvaju kadrovska baza i proizvodna tehnika. Kao poseban uspeh ističe da je u tom, najtežem periodu za našu industriju, Tigar dobio i sertifikat ISO 9001.
Fabrika Tigar u Pirotu, u početku proizvođač gumene obuće, osnovana je 1935. godine. Samostalna proizvodnja auto-guma započeta je 1959. da bi početkom sedamdesetih, posle dužeg traganja za strateškim partnerom, bila ostvarena saradnja sa američkim proizvođačem pneumatika Gud rič, u to vreme svetskom firmom broj dva u toj branši. Od tada, ova fabrika se ubrzano razvija i velik deo proizvodnje plasira na inostrano tržište: vrednost izvoza samo u SAD iznosio je tada 20 miliona dolara godišnje.
Sredinom devedesetih ostvarena je saradnja sa Mišlenom da bi 2001. bio potpisan ugovor o zajedničkom ulaganju u proizvodnju auto-guma. U isto vreme Internacional Finance Corporation, ogranak Svetske banke, pokazao je interes za pružanje finansijske i tehničke pomoći Tigru u celini, ne samo programu auto-guma. Tako je ostvarena saradnja sa agencijom SEED, specijalizovanom za podršku razvoja malih i srednjih preduzeća, ne samo u finansijskom smislu nego i u prepoznavanju resursa i programa koje treba razvijati, u odabiru učesnika i investitora i izradi studije razvoja. U Tigru je započeto nekoliko razvojnih projekata u saradnji sa ovom agencijom. Najvažniji je, kažu, modernizacija Tigar-trgovine.
„Pokušavamo da stvorimo modernu trgovinu koja bi koristila sve resurse Tigra, ali koja bi se bavila i drugim trgovačkim poslovima. Danas je Tigar korporacija, pored matične kompanije i nekoliko manjih proizvodnih pogona u zemlji, ima svoje komercijalne entitete u zemlji i inostranstvu i svi funkcionišu kao profit centri. Namera nam je da iskoristimo i osposobimo sve raspoložive kapacitete da autonomno posluju, da sačuvamo što je moguće više poslova.“
„Sama podrška se“, dodaje Dragan Nikolić, „sastoji iz obrazovnog dela i praktične obrade konkretnog projekta uz angažovanje stručnjaka iz zemlje i inostranstva, bilo predavača ili samo konsultanata. Osnova svega je timski rad, kao i konstruktivan i racionalan pristup problematici. Svaki segment se pažljivo planira, intenzivno se radi, rešenja se pronalaze kroz diskusiju i razmenu mišljenja. U celom projektu je učestvovalo dvadeset pet naših radnika uz desetak stručnjaka raznih profila koje je obezbedio SEED i izuzetno sam zadovoljan ostvarenim“, kaže direktor Nikolić. „Očekujemo da će već za nekoliko meseci Tigar-trgovina stati na noge i da će kompanija raspolagati vrlo modernim konceptom trgovine na domaćem terenu, koji bi pored klasične trgovine pružao kupcima kompletan servis i sve to u prijatnom ambijentu. Jednom rečju, cilj nam je zadovoljan kupac i, samim tim, naš profit.“
Kompanija Tigar ima pet većih i četrnaest manjih proizvodnih programa. Trenutno ima 4800 zaposlenih, većina proizvodnje odvija se u tri smene sedam dana u nedelji, razvija se intenzivno: u naredne dve godine u razvoj će biti investirano oko 20 miliona evra čime će se ostvariti rast proizvodnje za oko 70 odsto u odnosu na 2001. Prosečan lični dohodak za sada je oko 14.000 dinara neto, odnosno 26.000 dinara bruto.
Fabrika je privatizovana početkom devedesetih. „Privatizaciju smo započeli još devedesete po jednom zakonu, nastavili smo po drugom i konačno završili pre tri godine po trećem zakonu. Trenutno zaposleni i oni koji su u Tigru stekli penziju vlasnici su jednog dela kompanije, dok drugi deo pripada socijalnom i penzijskom fondu, odnosno državi. Funkcionišemo kao svako drugo akcionarsko društvo bilo gde u svetu s potpuno definisanim vlasništvom. U dogledno vreme sve akcije će se pojaviti na tržištu.“
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Mi zaista jesmo kolonija, naravno, primerena ekonomskom neokolonijalizmu. I mislim da je to počelo već osamdesetih. Pored naše kleptokratske elite, tu je kapital sa svih strana – od onih direktnih sa istoka i zapada, do onog kojem se u kafkijanskom svetskom finansijskom sistemu često i ne zna pravi vlasnik. Uvek mi je zabavno kada neko iz razvijenijih zemalja kritikuje tzv. poslovni ambijent, naročito po pitanju korupcije i pitam se – pa čekaj, zar sve te kompanije ne sklapaju poslove upravo sa korumpiranom elitom u tim polurazvijenim zemljama sveta? A te kompradroske elite pripremaju zakonodavni i antiradnički ambijent koji pogoduje tom tipu ekonomije. Mislim da Srbiji nedostaje jaka autentična levica, dovoljno nacionalno osvešćena, ali socijalno orijentisana, sa realnim geopolitičkim pregledom na stvari
Jedna od teza koje se često čuju glasi: Vučić nikada ne bi osvojio svevlast i godinama radio šta mu padne na pamet da se u Srbiji nije zbila tzv. izdaja elita, enormne konfiguracije. Šta to znači? Predstavnici raznoraznih elita stavili su svoje lične ili grupne interese daleko iznad interesa građana i zajednice. A ti interesi, u ovom slučaju, ne samo da su različiti nego su potpuno suprotstavljeni. Narodski rečeno, Vučić je igrao na pohlepu i nije pogrešio
“Ako se realizuju planirane javne investicije u ovoj i naredne tri godine od 17,8 milijardi evra, a uz to se ostvari visok rast plata, penzija i drugih tekućih državnih rashoda, onda postoji veliki rizik da deficit bude veći nego što je planirano, što bi impliciralo i veće zaduživanje države. Naravno, država još uvek može da preduzme mere da spreči veliko dodatno povećanje fiskalnog deficita na taj način što bi neke projekte odložila, neke usporila, a od nekih odustala”
Pre bilo kakve odluke o reaktoru, hoće li to biti plod francuske nuklearne kuhinje ili nešto drugo, neophodno je da se uspostavi saradnja između naučnih institucija i nadležnih organa, što nagoveštava i prošlonedeljni Memorandum. No, prvi zadatak za sve igrače, zadatak koji će ih povezati oko istog cilja, jeste rešavanje gorućeg pitanja kadrova
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Hitanje kancelara Olafa Šolca u Beograd pokazuje koliko je litijum vanredno važan Nemačkoj. Stvar je pikantna jer Aleksandar Vučić prvi put otvoreno kreće protiv volje većine naroda
Deluje da je Muzej Nikole Tesle zloupotrebljen zbog interesa Beograda na vodi, da mu je prostor zgrade starog „Jugošpeda“ namenjen ne zato što mu tako odgovara, nego zato što Beogradu na vodi nedostaju turisti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!