img
Loader
Beograd, -1°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Amerika

Seks, laži i politika

12. jun 2003, 00:27 Slobodanka Ast
Copied

Da li je Hilari Rodam Klinton napisala memoare da "otvori srce, kaže istinu i ostavi za istoriju svoje viđenje najboljih i najgorih godina njenog života" ili je reč o brižljivo orkestriranoj političkoj promociji za Belu kuću

Norfolk, Virdžinija

POLITIČKE I LIČNE AMBICIJE: Hilari Klinton na koricama knjige svojih memoara

Žena koju su Amerikanci svojevremeno izabrali za „ženu kojoj se najviše dive“, ali koju su istovremeno nazivali i „ledi Makbet iz Arkanzasa“ ne prestaje da polarizuje ovdašnje javno mnjenje. Autobiografija Istorija koja teče (Living History) senatora Hilari Rodam Klinton (55) ove nedelje je lansirana u milionskom tiražu uz velik i pažljivo režiran publicitet i već je postala bestseler: ispred nje je samo neuništivi Hari Poter. Za ispovest nekadašnje prve dame u kojoj je „sve ispričala“, renomirani izdavač „Simon i Šuster“ platio je rekordnih osam miliona dolara. Samo je papa Jovan Pavle II dobio više. Izgleda da će sve rekorde potući Bil Klinton, koji za svoje memoare treba da dobije 12 miliona dolara.

Po svim ovdašnjim medijima već danima traje velika polemika: da li je Hilari Rodam Klinton napisala knjigu da „otvori srce i kaže istinu“ i „ostavi za istoriju svoje viđenje najboljih i najgorih godina njenog života“, kako tvrdi Liza Kaputo, bivša pres-sekretarica prve dame, ili je reč o brižljivo orkestriranoj političkoj promociji za Belu kuću?

Većina misli da Hilari ima velike političke ambicije, čak ni njeni najljući protivnici ne poriču da je ona žena izuzetne inteligencije i sjajnog političkog refleksa. Dve godine vrlo marljivo, vrlo uspešno i vrlo diskretno radi u Senatu. Sada sa autobiografijom ponovo, u velikom stilu, izlazi na veliku političku scenu. Sličnom taktikom se svojevremeno poslužio i Džordž Buš junior: i on se, uoči predsedničkih izbora 1999. u svojoj autobiografiji Zavet koji se mora ispuniti ispovedio kako je bio alkoholičar i kako se, konačno, izlečio. O tome Buš junior nije nikada javno govorio. Hilari se, verovatno, nada da je posle ovog autobiografskog „otvaranja duše“ više neće javno ispitivati o njenim najintimnijim bračnim problemima.

SVE O MONIKI: Naravno, najviše se analiziraju stranice o aferi sa Monikom Luinski. Bivša prva dama tvrdi da je zaista verovala da su celu priču lansirali njihovi politički protivnici. Ona je to svojevremeno nazvala čak „velikom, brižljivo planiranom desničarskom zaverom“ protiv Bila Klintona i njegove administracije. A onda je, pola godine posle izbijanja skandala, u avgustu 1998. doživela da joj muž prizna da joj nije rekao istinu, da je „pokušavao da zaštiti i nju i njihovu ćerku Čelzi…“.

„Pokušavala sam da dođem do vazduha, počela sam da plačem i vičem na njega: Zar je moguće? Šta pričaš? Zašto si me lagao? Bil je samo ponavljao: Žao mi je, zaista mi je žao… Danima nisam mogla da govorim s njim… Kada smo otišli na ostrvo, osećala sam samo duboku tugu, razočaranje i bes. S nama je bio i naš pas Badi, on je jedini član naše porodice koji je hteo da Bilu pravi društvo… Kao žena, htela sam da mu slomim vrat! Ali shvatila sam da ga volim, da želim da sačuvam naš brak…“

U razgovoru sa Barbarom Volters ona je pričala da se u Bila Klintona zaljubila na prvi pogled („Onako, s dugačkom kosom, riđom bradom, izgledao je kao Viking…“), kada su se kao postdiplomci sreli. I posle svega, posle skandala sa Monikom, odlazaka u bračno savetovalište, ona je odlučila da sačuva brak jer je zaključila da je „Bil najinteresantniji, najzabavniji čovek na svetu, nema nikoga ko ima toliko energije kao on. Nema nikog na svetu ko me bolje razume od njega, nema nikog ko može da me nasmeje kao Bil… Mi smo se upoznali pre trideset godina, onda smo počeli da pričamo i naš razgovor još traje.“

Mnogi misle da će se ova debela knjiga (562 strane) najviše prodavati baš zbog poglavlja o „Monikagejtu“. Literarni agent Morton Dženklov kaže da se fascinacija bračnim parom Klinton bazira na činjenici da oni žive u drugoj stratosferi od običnih ljudi, ali imaju iste bračne probleme kao i obični ljudi. „Oko njih je oduvek neka aura: oboje su vrlo zanimljivi, inteligenti, kompleksne ličnosti čiji je emocionalni i politički život tesno isprepleten. Imaju ogromne probleme, ali uvek pokušavaju da ih reše i to je ono što ljude interesuje.“

Neki misle da će se knjiga odlično prodavati zato što se Hilarina priča uklapa u ovaj svet viktimologije koji su žene kreirale za sebe. Vole je zato što s njom mogu da se identifikuju: i kad su vrlo uspešne, žene opet prave glupe greške, najčešće u izboru partnera, i onda za svoju nesreću krive druge. Takav je i Hilarin izbor.

Hilari priznaje u knjizi da ju je muž prevario. Oko ove jednostavne činjenice sada se u svim mogućim medijima prepiru najpoznatiji politički komentaori, stručnjaci najrazličitijih profila. Da li je Hilari znala? Da li se pravila da ne zna za Moniku? Znali smo svi da Hilari ima glavu, ali da li ima srce? Da li i sada govori istinu?

Liza Kaputo tvrdi da Hilari zaista nije znala. Isto misli i Gejl Evans, jedan od glavnih urednika CNN-a: „Verujem da Hilari govori istinu! Zar bi iko pametan uradio tako nešto glupo u Beloj kući?“ Margeret Karlson iz „Tajma“ postavlja složenije pitanje: „Da li ljudi žele da u Beloj kući vide personu koja ne shvata šta se oko nje dešava?“

Neki istoričari na ovo pitanje odgovaraju argumentom da jasno treba razdvojiti javni i privatni život velikih ljudi. Istorija pokazuje da tu nema jednostavnih formula: i bračni par Ruzvelt bio je primer „javnih vrlina i tajnih grehova“, ali su to bila druga vremena.

ŽENSKA MISTIKA: Prošle su četiri decenije od kada je Beti Fridan napisala svoju čuvenu knjigu The Feminine Mistique, koja je postala svetski bestseler i pokrenula u Americi i u svetu feministički pokret. Da, ovde su svi ravnopravni, ali su neki malo ravnopravniji: žene u proseku još zarađuju mnogo manje od muškaraca, u porodici još važi tradicionalna podela uloga, brushalteri su i te kako u modi, a industrija silikona cveta. Žene, političare, uspešne žene koje su uspele da se probiju kroz „stakleni plafon“ društvo strože ocenjuje. Mnogi politički analitičari smatraju da se na žene primenjuju dupli standardi, stroži aršini.

Pa ipak, nešto se promenilo: svi smatraju da bi Hilari Rodam Klinton mogla biti najozbiljniji demokratski kandidat za predsednika SAD. Hilari je u poslednje dve godine u Senatu vrlo pazila kako vuče poteze, očigledno je mnogo naučila iz svog propalog grandioznog projekta reforme američke zdravstvene zaštite. Njen fokus je bio na državi Njujork, nije se mnogo bavila globalnim problemima. U Senatu se odlično snašla, sarađivala je čak i s onim republikancima koje je svojevremeno optuživala da protiv njenog muža kuju „desničarsku zaveru“, a koji su se zalagali za Klintonov impičment. Podržala je oštru borbu protiv terorizma, veći budžet za policiju, ali se angažovala i na takvim projektima kao što su borba protiv astme koja masovno ugrožava zdravlje najmlađih stanovnika Njujorka. Iako je glasala za rat protiv Iraka, ona je jedan od najliberalnijih članova svoje partije: od liberalne organizacije „Amerikanci za demokratsku akciju“ od 100 mogućih poena dobila je 95, dok je od Unije američkih konzervativaca dobila samo deset poena.

Hilari je neumorno radila na tome da pomogne svim demokratama širom zemlje. Za uzvrat, očekuju da će je podržati kada se kandiduje. Za poslednje dve godine ona je preko svog komiteta za političku kauciju HILLPAC-A skupila 3.200.000 dolara, jedan milion je dala demokratama širom zemlje. Među demokratama nema veće zvezde od Hilari Klinton kad treba prikupiti novac. Demokrate je obožavaju zbog ovog njenog talenta, republikancima je kost u grlu. Već su lansirali letak „Stop Hilari! Now!“.

„Ona ne voli da vodi veliku politiku kao Bil Klinton, ona se predaje konkretnim projektima. Ona za to ima dara. Predsednik Klinton je imao politički instinkt i velike političke vizije. Kao ličnost, ona je vrlo disciplinovana i dobro organizovana. Konkretno, on još radi na svojoj biografiji, njena je već pred čitaocima“, komentariše Džo Lokhart, koji je jedno vreme bio sekretar za štampu Bila Klintona.

Iako devet demokrata pokazuje želju da se 2004. godine suprotstavi Džordžu Bušu, čini se da Hilari uživa najveću popularnost (62 odsto) među svim demokratama: „Svakim danom se sve jasnije pokazuje da se kao lider naše partije nameće Hilari Rodam Klinton. Voleo bih da se kandiduje za predsednika SAD. Što pre to bolje“, poručuje Majk Erlandson, predsednik demokrata Minesote.

Prošlonedeljne ankete CNN-a, USA Today i Galupa pokazuju da Hilari Rodam Klinton ostaje polarizujuća figura na američkoj poličkoj sceni: 43 odsto anketiranih ima vrlo pozitivno mišljenje o njoj, takođe 43 odsto ima negativno mišljenje o njoj. U Holivudu pripremaju film o Klintonovima, a glavna uloga namenjena je Šeron Stoun.

Sa najnovije naslovne strane nedeljnika „Tajm“ smeši se senator Hilari Rodam Klinton. Ona poručuje da nema nameru da se kandiduje za predsednika SAD. Što ne znači da ne može i da se predomisli. En Luis, strateg demokrata, smatra da je pred Hilari velika budućnost i da je Amerika spremna za ženu predsednika:

„Ako bude upola dobra kao Bil Klinton, Hilari Rodam Klinton biće deset puta bolja od Džordža Buša!“

ONE MORE TIME

Nedavno se u glavnim tolk-šou programima pojavio i bivši predsednik SAD Bil Klinton sa idejom da treba izmeniti zakon i dozvoliti predsedničkim kandidatima i treći mandat. Sve do Drugog svetskog rata tako je i bilo, a onda su se republikanci dosetili da jednim amandmanom ograniče predsednički mandat na osam godina, da bi uklonili vrlo popularnog Ruzvelta. Bil Klinton, koji ima 56 godina i kome očigledno vrlo teško pada politička penzija, dokazuje da sada ljudi mnogo duže žive i da je besmisleno „otpisivati sposobne političare u najboljim godinama“.

Politički komentatori su ovaj predlog uglavnom dočekali sa zrnom soli.

Neki politički stratezi (Dik Moris, Suzan Ekrič) smatraju da Klintonovi opet privlače sve reflektore kako nijedan demokrata ne bi pobedio 2004. i kako bi vrata ostala širom otvorena za Hilari 2008!? „Klintonovi žele da Buš bude ponovo izabran, a onda je 2008. Hilari Rodam Klinton predsednik SAD! Ona će 2012. imati 65 godina. Prekasno za nju… Bil Klinton ostaje prvi glas demokrata kako bi trivijalizovao i minimizirao druge demokratske kandidate“, tvrdi Dik Moris. Ovu svoju tezu Moris potkrepljuje činjenicom da nijedan od devet potencijalnih demokratskih kandidata još nije dobio ni dolar od glavnih partijskih „fandrejzera“ i dodaje: „Klintonovi su veliki, preveliki. Oni su posisali sav mogući kiseonik. Za ostale kandidate jednostavno nema ništa…“

Ričard Gepart, jedan od demokratskih favorita, misli drugačije: „Hilari je odličan političar. Bil Klinton takođe: vukao je sjajne poteze i na domaćoj i na međunarodnoj sceni. Za vreme Klintonove administracije imali smo najbolju ekonomsku situaciju za poslednjih pola veka! Danas su nam potrebni njihovi jaki glasovi na političkoj pozornici.“

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Svet
65. mehanizovana brigada ukrajinske vojske

Rusko-ukrajinski sukob

12.januar 2026. Anhal Vohra / DW

Pariz i London najavljuju mirovne trupe u Ukrajini: Evropa bez američke podrške?

Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo prvi put su zvanično potvrdili planove za raspoređivanje mirovnih snaga u Ukrajini po okončanju rata. Ipak, bez angažovanja američkih vojnih kapaciteta, stručnjaci upozoravaju da bi evropski kontingent mogao biti nedovoljno efikasan u slučaju ruskog napada

Iran

Sjedinjene Američke Države

12.januar 2026. K. S.

U Pentagonu proždiru picu: Da li to predviđa napad na Iran?

Pentagon pica voč, teorija koja je više puta predvidela operacije američke vlade, ponovo je aktuelan. Da li porast porudžbina pice u blizini zgrada američke administracije predviđa napad na Iran

automobil u kome je upucana žena i agenti koji su u nju pucali

Sjedinjene Američke Države

12.januar 2026. Metju Vard Agius / DW

Ubistvo u Mineapolisu: Sukob FBI-ja i vlasti Minesote

Administracija Donalda Trampa želi da isključi državu Minesotu iz istrage nakon što je jedan agent ICE u Mineapolisu ubio ženu na ulici. Snimci sugerišu da nije bila u pitanju samoodbrana

Grenland

11.januar 2026. S. Ć.

Politico: Mogući datumi Trampovog preuzimanja Grenlanda

„Politiko“ najavljuje da bi SAD mogle da preuzmu kontrolu nad Grenlandom pre novembarskih izbora u Americi ili do 4. jula

Privođenje Nikolasa Madura

Spoljna politika

10.januar 2026. Ejmi Stokdejl / DW

DW: Američke invazije od Gvatemale do Paname

Napad na Venecuelu deo je duge istorije vojnih intervencija i mešanja Sjedinjenih Država u Latinskoj Americi. Zasnivaju se na takozvanoj Monroovoj doktirni

Komentar
Kolažna fotografija svrgnutog predsednika Venecuele Nikolasa Madura i predsednika Srbije Aleksandra Vučića

Pregled nedelje

Hola Maduro, adios amigo

Šta je pravi bezbednosni izazov za Srbiju? Većina građana u podne i u ponoć zna odgovor – to je Vučićev naprednjački režim

Filip Švarm
Predsednik SAD Donald Tramp sa svetloplavom kravatom upire prst u publiku

Komentar

Imperijalna logika i kolektivna hipnoza

Da li je moguće da smo, posle hiljada godina imperijalnih poduhvata, sada, odjednom, toliko iznenađeni američkim upadom u Venecuelu, da ne možemo da dođemo do daha?

Ivan Milenković
Predsednik Venecule Nikolas Maduro sa povezom na očima i vezanim rukama

Komentar

Otmica Madura: Da se pripremi Petro

Predsednik SAD Donald Tramp naredio je vojni napad na suverenu Venecuelu i otmicu njenog predsednika Nikolasa Madura. Neka se pripremi Gustavo Petro u Kolumbiji

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1827
Poslednje izdanje

Intervju: Nenad Lajbenšperger, ličnost godine 2025.

Nemam prava da ćutim na nepravdu Pretplati se
Akcija “Raspiši pobedu”

Potpisivanje Srbije

Na licu mesta – lično viđenje

Moj verski turizam

Tramp i Južna Amerika

Venecuela se tiče svih nas

Intelektualna reportaža: poljski Književni institut u Parizu (1)

Sloboda je uvek i mišljenje o slobodi

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1827 06.01 2026.
Vreme 1825-1826 24.12 2025.
Vreme 1824 18.12 2025.
Vreme 1823 11.12 2025.
Vreme 1822 03.12 2025.
Vreme 1821 26.11 2025.
Vreme 1820 19.11 2025.
Vreme 1819 12.11 2025.
Vreme 1818 05.11 2025.
Vreme 1816-1817 22.10 2025.
Vreme 1815 16.10 2025.
Vreme 1814 09.10 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure