

Analiza
SNS u televizijskim debatama cilja lenje i kolebljive birače
Kako se ko snalazi u debatama? Zašto se tamo ide ili ne ide? O tome piše „Vreme“ u novom broju
Aura hrabrosti
Duboko nas je potresla iznenadna, prerana i užasno brza smrt naše drugarice i koleginice Slobodanke Nedović, profesora Pravnog fakulteta u Beogradu.
Najveći deo svog profesionalnog života, Slobodanka Boba Nedović provela je upravo na ovom fakultetu.
Rođena je 1955. godine u Beogradu, gde je završila celokupno školovanje. Magistrirala je na ovom fakultetu, s tezom „Savremeni feminizam i položaj i uloga žene u porodici i društvu“, 1982. godine. Doktorsku disertaciju „Država blagostanja: ideje i politika“ odbranila je 1992. godine. Na Pravnom fakultetu je predavala nekoliko socioloških disciplina: Opštu sociologiju, Socijalnu politiku i pravo, a ranije i Socijalnu politiku i socijalni razvoj. Od zvanja asistenta-pripravnika, prošla je kroz sva nastavna zvanja do vanrednog profesora.
Napisala je i objavila velik broj naučnih radova: autor je i koautor tri knjige, a objavila je i preko dvadeset naučnih članaka. Sudelovala je u izradi modela zakona iz oblasti izbora. Bila je urednik nekoliko zbornika. Učestvovala je na mnogobrojnim naučnim skupovima u zemlji i inostranstvu, a stručno se usavršavala na prestižnim inostranim univerzitetima i institutima. Bila je gostujući profesor na Kolumbija univerzitetu. Govorila je tečno nekoliko stranih jezika.
Bobu Nedović je krasilo veoma temeljno pravno, sociološko i opšte teorijsko obrazovanje.
Pored socioloških istraživanja, koja su bila osnovni predmet njenog naučnog rada, Boba Nedović se bavila temom ljudskih prava, naročito socijalnim i ekonomskim pravima, kao i pravnim i političkim standardima slobodnih i poštenih izbora.
Njeno najbolje delo „Država blagostanja: ideje i politika“, objavljeno 1995. godine, prvi je monografski rad u našoj politikološko-sociološkoj literaturi o teoriji i praksi „države blagostanja“. Knjigu je bazirala na ogromnoj, svetski relevantnoj literaturi, a u obradu teme je ugradila svoje izrazite sposobnosti minuciozne analize na apstraktno-teorijskom, kao i na konkretno-istorijskom nivou. Ova knjiga je i do danas nezaobilazan, referentan izvor saznanja i ima ozbiljan uticaj na istraživanja navedene teme. Koristi se, a i ubuduće će se koristiti, kao deo nastavne literature za predmet Socijalna politika i pravo.
Pored naučnog rada, Boba je sve vreme svog profesionalnog života pokazivala odvažan i nepokolebljiv društveni angažman. Bila je odlučan protivnik autoritarizma, kao ideje i prakse, i predan zagovornik demokratije. Nikad, međutim, nije došla do tačke u kojoj bi negirala demokratiju za protivnike demokratije. Taj stav nije bio samo posledica njenih teorijskih i političkih uverenja, njene opredeljenosti za demokratsku političku kulturu – to je bio deo njene ličnosti. Tolerantna, ali i tvrda, a nikad ostrašćena; prijatelj, ali i kritičar, s britkim i lucidnim opaskama i u slaganju i u neslaganju; vedra i naizgled opuštena, a uvek fokusirana, artikulisana i uporna u svakom društvenom angažmanu; beskrajno spremna da sasluša i pomogne, ali i uvek spremna da se ubedljivim argumentima bori za svoj stav. Ukratko, Boba je bila izgrađena ličnost, vrhunska intelektualka, samosvesna građanka, dobar, ozbiljan, nezaboravan čovek i prijatelj.
Kao iskreni pobornik demokratije i vladavine prava, uspela je tokom petogodišnjeg rada u svojstvu osnivača i direktora Centra za slobodne izbore i demokratiju bitno da doprinese realizaciji slobodnih i poštenih izbora u ovoj zemlji. Neopterećena ideologijom, ili na bilo koji način subjektivnom strašću, izuzev strasti za demokratiju – kako je sama govorila – stvorila je, zajedno sa svojim saradnicima, organizaciju koja okuplja šesnaest hiljada građana i mobilisala ih je za demokratiju i poštene izbore. Nije važno samo ljudima pružiti demokratiju, već i demokratiji pružiti ljude, često je govorila, a sama je tom interaktvnom procesu ubedljivo i snažno doprinosila.
Aura prijatelja, borca, hrabre ličnosti i omiljenog nastavnika zauvek će ostati među nama. Generacije studenata kojima je predavala pamtiće je prevashodno po prijateljskom, kreativnom, stimulišućem, dijaloškom, nehijerarhijskom, partnerskom odnosu, nikad po pokroviteljskom stavu ili sholastičkom pristupu. Njene kolege će je pamtiti po briljantnoj inteligenciji, po jasnoj, lucidnoj i brzoj misli, odvažnoj i direktnoj reči.


Kako se ko snalazi u debatama? Zašto se tamo ide ili ne ide? O tome piše „Vreme“ u novom broju


U novom broju „Vreme“ donosi niz analiza i intervjua u susret izborima 25. oktobra


Ovo je borba između onih koji se bore za opšte dobro i onih koji su zarobili državu, koji siluju društvo i rasturaju ga. U toj borbi ova prva strana mora da pobedi. U protivnom postaćemo, kao one zemlje Latinske Amerike u kojima narko karteli državu drže zarobljenom: povezani su s političarima, krajnjom desnicom, najčešće i sa Crkvom, sa vojskom i policijom i, naravno, vrhovnim sudom


Vlast Peti oktobar najradije pamti po zapaljenoj Skupštini. Ali taj dan je počeo jedanaest dana ranije, na izborima koje je izgubio Slobodan Milošević. Uoči glasanja 25. oktobra, Žarko Korać i Ivan Marović za “Vreme” govore o dve različite opozicije, kontroli glasova i mogućnosti da neizvestan rezultat otvori novi spor oko izborne volje


Studenti širom Srbije zvone na vrata tokom kampanje – svaki tim na stotine dnevno. Otprilike polovina vrata se otvori i iza njih su nekad nasmejana, nekad mrka lica. Ali cilj su – apstinenti. Jedan hod stepeništima novobeogradskog bloka
Intervju: Jovo Bakić, sociolog, profesor Univerziteta u Beogradu
Pobedićemo, narod pravi kampanju za sve nas Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve