img
Loader
Beograd, 18°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

DJ Majstor

02. septembar 2004, 15:08 Teofil Pančić
Copied

Kad i kako tačno prestaje socijalizam u jednoj „zemlji tranzicije“? Na ovo pitanje kanda je moguće odgovoriti na bezbroj suvoparno-statističkih načina, uzimajući u obzir kojekakve makroekonomske, makropolitičke, makroistorijske ili makrokulturološke pokazatelje – politički sistem, institucije, vlasnička struktura privrede etc.; ovde nas, megjutoa, zanima nešto sasvim drugo: kako to izgleda u običnom, stvarnom životu. U to ime, hajde da vidimo kako trenutno stoje stvari u jednoj od mojih omiljenih sociolkulturnih laboratorija – u autobusu, kako gradskom, tako bogme još i više u međugradskom. A naš će glavni „kulturalni junak“ biti – ko drugi nego vozač autobusa, ovde u svojstvu lika zvanog Majstor, kao prigodno stereotipizovane personalizacije jednog „klasnog“ kolektiviteta.

Putujući zemljom Srbijom u javnim prometalima, čovek može sasvim nepogrešivo da zaključi da je ona nekadašnja ustavna odredba o „diktaturi radničke klase“ ovde još uveliko na snazi, a da „socijalističko samoupravljanje“ i „društvena svojina“ nisu ni načeti u svojoj Svetoj Neprikosnovenosti: da nije tako, naime, sigurno bi se u ponašanju naših Majstora bar nešto promenilo od vremena Dubokog Komunizma, preko parapatriotske miloševićevske ere, pa do današnjeg, možeš misliti, proevropsko-kapitalističko-demokratskog vakta. A da se promenilo – nije se promenilo: osim što nas po legalno sklopljenom ugovoru između putnika i firme za koju Majstor radi (vozna karta, naime, nije ništa drugo do ugovor) prevozi od tačke A do tačke B (za naše rođene pare, a ne zato što je bio tako ljubazan da nas poveze, ionako mu je usput), svemoćni je Majstor i dalje nešto mnogo više od pukog „tehničkog lica“: on je despotski glavni i odgovorni urednik onog dela naših života koji ćemo provesti u njegovom društvu, stisnuti džumle u putujućoj limenci. Te su se, pak, limenke dosta promenile od vremena Firme Krstić, tako da sve više naših firmi raspolaže luksuznim autobusima, ne samo za letovanja, gastarbajterske i šoping ture, nego i za redovne linije. Avaj, ni najsavremenija tehnika uvezena iz zemalja našem socijalističko-pravoslavnom biću mrskog Novog Svetskog Poretka sama po sebi ne može da neutrališe bizarne lokalne, parafolklorne specifičnosti „ljudskog faktora“: recimo, WC postoji, ama je trajno zaključan iz nedokučivih razloga; klima-uređaj takođe postoji, ali radi samo ako je i Majstoru vrućina, i ako pri tome dotični naš Gospodar nije od onih ljudi koji duboko veruju da je to sokoćalo nekakva đavolja vradžbina sa kojom je krštenom čeljadetu bolje ne imati posla; da to nečemu valja, zar ne bi još naši stari to imali? I zar ne bi Nikola Tesla to izmislio i zaveštao srpskom narodu?! Vaše luksuzno prometalo takođe poseduje i najsavremeniji radiokasetaš sa mrežom moćnih stereo-zvučnika, što u lokalnoj praksi uglavnom znači da je DJ Majstor u prilici da vas psihoteroriše tako efikasno da vam nikakva bežanija po autobusu neće pomoći: njegov glasni turbo-folk arlauk sliva vam se odasvud pravo u kičmenu moždinu i prožima vas tako jako da vam tu ni jadni protivotrov u vidu vokmena ne može pomoći (a bio je efikasan u srazu sa onim staromodnim, krčećim zvučničićima po zastarelom sanosima); jedini logičan razlog što vam DJ Majstor to radi je to što, eto, voli to da sluša, i to sve sa prigodnim uživljavanjem – a da li je to i vaša ideja zabave, to vas niko ne pita: sed’ pa ćut’, i nemo’ da se mlogo praviš pametan. Razume se, luksuzni bus mora da ima i televizore, a dotični služe tome da biste se po 387. put prisilno suočili sa milim prizorima, ganutljivim prikazama i umnim replikama iz Žikine dinastije, Tesne kože ili neke slične debilane, iako vam je i prvi susret sa njima bio više nego dovoljan za nekoliko sledećih života. Potencijalnom luksuzu nije kraj: vaše mnogotočkaško Čudo Tehnike poseduje i ona lepa mala svetalca iznad svakog sedišta, koja putniku omogućavaju da po želji i u večernjim/noćnim uslovima čita ili radi već što mu je drago, a što zahteva osvetljenje (umesto da traći vreme bednom imitacijom spavanja ili pukim zurenjem u spoljno Ništa), i ta svetalca na novim i modernim autobusima stvarno rade; samo, dragi moji naivci, ne radujte se prerano što niste primorani da izigravate kokoši: Majstor vrlo lako može da odluči da vam ta svetla uopšte nisu potrebna, i da vam uskrati njihovo korišćenje – on, naime, raspolaže dugmencetom koje automatski gasi sva ta svetla. Izvorna, „projektna“ namena The Dugmenceta, naravno, nije to da Majstoru olakša daljinsko iživljavanje nad vama, nego da po okončanoj vožnji može jednim potezom da pogasi sve te lampičuljke, umesto da ševrda između sedišta gaseći ih pjehe. Samo, džaba vam sve to umovanje, kao što vam i glasno gunđanje i pozivanje na Svoja Prava retko kad pomaže: Majstor zna bolje. I biće po njegovom.

E sad, kakve sve ovo veze ima sa socijalizmom, (nevidljivom) tranzicijom i ostalim džidža-bidžama? O, ima, ima. Nije ovo tek nekakav trivijalan „sukob kulturnih obrazaca“, u kojem Nas „kulturne“, „urbane“ i „fine“ tlače tamo nekakve „šoferske seljačine“. Ma, koješta. Kada bismo zamislili nekakvu paralelnu Kosmosrbiju u kojoj DJ Majstor ima radikalno drugačiji muzički ukus – recimo, istovetan mome – i u kojoj bi, hajde da stvar teramo do apsurda, po autobusima tulio, štajaznam… nekakav avangardni džez, neki Don Cherry, Grachan Moncour III ili Art Ensemble of Chicago (što bi mojim ušesima bezbeli vrlo prijalo) suština bi ostala ista, a suština je u tome da je tehničko lice, za nadnicu unajmljeni Raspolagalac Sredstvom Za Rad onaj ko po svojoj ekskluzivnoj meri uređuje svoj radni ambijent – koji je zapravo onaj isti ambijent koji si ti, putniče de facto zakupio, kojem si takoreći privremeni suvlasnik (a „vlasništvo“ deliš sa ostalim putnicima, ne sa posadom!) – a u kojem nemaš nikakvih „viših“ prava osim onog elementarnog da se kako-tako prevezeš od te famozne tačke A do tačke B. A toliko „prava“ ima i svaka vreća krompira koju neki baja ubaci u kamion. E, to je sama srž, epicentar, fundament istorijske prikaze/nakaze realnog socijalizma: TI daješ pare, Drugi ih uzima zato da te voza i komanduje ti, i još treba da mu budeš zahvalan i da prihvatiš to kao Prirodno Stanje Stvari… Ti zapravo finansiraš vlastitu obespravljenost.

Dobro, ali gde je u svemu tome Uživanje? Kako gde?! Pa kod Majstora, bre!

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
24.jul 2025. Dragica Jakovljević

Naučite užički

Vreme uživanja

16.jul 2025. Biljana Vasić

Ptica rugalica

Are you, are you Coming to the tree?

09.jul 2025. Miloš Zekić

Prađed mi je bio jači

Vreme uživanja 

02.jul 2025. Uroš Mitrović

Vimbldon

Vreme uživanja

25.jun 2025. Nebojša Broćić

Moji izbori

Komentar

Komentar

Čistka sudija i tužitelja: Vraćanje paste u tubu

Da li iko veruje, osim možda Vučića, da bi čistka tužilaca i sudija uspela? Da li on zaista veruje da može da pronađe dovoljan broj Bokana, jer, ako ćemo pravo, Bokan je ipak biser među biserima

Ivan Milenković

Komentar

Drama i Srbija: Zašto je bilo lako poverovati da Iva Štrljić dobija funkciju

Svi su na keca poverovali da će Iva Štrljić biti direktorka Drame Narodnog pozorišta iako vest nije bila potvrđena – ne bez razloga. Glavni je: živimo u Srbiji

Sonja Ćirić

Pregled nedelje

Slučaj penizionerke navučene na Informer

Snežana C. je posle povređivanja nožem profesorke Natalije Jovanović dokazala da je upila teoriju i praksu Vučića i Informera. Ukratko – kada napadaš izigravaj žrtvu i nikada nemoj priznati ličnu odgovornost. Sada kaže da joj je žao zbog svega

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1803
Poslednje izdanje

Istraživanje NSPM: Većina Srbije protiv Vučićevog režima (1)

Najgore je iza nas Pretplati se
Pukotine u temeljima vlasti

Urušavanje kulta gradnje i ličnosti

Vreme istražuje

Kako Davor Macura živi srpski san

Ujedinjena opozicija, nužnost ili mit

Odvojeni ne smeju, zajedno ne mogu

Duh vremena: 105. rođendana zaboravljenog Jula Brinera

Ciganska duša sijamskog kralja Brodveja

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure