
Politika i kultura
Zbog protesta otkazani Filmski susreti u Nišu i Bašta fest
Organizatori dva letnja filmska festivala u Srbiji otkazali su ili odložili ovogodišnje planove zbog aktuelne krize u društvu. Kako politika utiče na scenu
Izvinjavanje je i ove godine tema koja prati godišnjicu masakra u Srebrenici. Predsednik Tadić najavio je svoj odlazak na komemoraciju, pa su zatim usledile različite reakcije. Za jedne je dobrodošao, za druge nije, jer koncept izvinjenja još uvek na Balkanu ima različita značenja. Mnogo zanimljivije je delovala emisija ’’Restart’’, koja je emitovana početkom nedelje na RTS-u. U studiju su se pojavili mladi ljudi iz svih delova bivše Jugoslavije, a razgovaralo se o posledicama svih balkanskih ratova, krivici i odgovornosti. Bilo je tu dobrovoljaca i dragovoljaca, antiratnih aktivista, izbeglica, ukratko ratnika i dezertera iz svih sukoba i ratova. Uprkos delikatnosti teme i emocijama, pokazalo se da mladi u novim državama žive u veoma sličnoj duhovnoj klimi (čitaj praznini) i da ih frustriraju slični problemi. Iako su autori emisije u prvi plan stavili lična iskustva gostiju, razgovor nije skliznuo u patetiku nekog hibridnog bratstva i jedinstva. Odmah sam počeo da pravim poređenje sa jutarnjim programom Televizije Pink, famoznim Balkan netom. Tamo se furaju dresovi sa grbom SFRJ, jugonostalgija komercijalnog tipa, super je naletelo Bijelo dugme i prateći rivajvl, a prošlost se gura pod tepih. „Restart“ zato deluje kao jedini pristojan put ka oživljavanju komunikacije, svojevrsno svođenje računa i upoznavanje, koje će možda sprečiti buduće nesporazume. Za razliku od Pinka, gde se bratimljenje pečati turbo hitovima i bezbrižnom zabavom, „Restart“ je prilika da jedni drugima kažemo sve što mislimo, bilo to lepo ili ružno.
Pokazalo se da su sukobi među jugoslovenskim narodima bili sukobi roditelja (dakle prethodne generacije), koji su uspeli da svoje ludilo prenesu na decu. Od sluđenih roditelja ne možemo očekivati dramatičnu promenu stavova, ali će moguće (a to je, možda, najveća vrednost ove emisije) mladi uspeti da razbiju začarani krug nerazumevanja. Druga bitna poruka tiče se naše odgovornosti, jer u zemljama labave i klimave demokratije ne smemo sebi dozvoliti luksuz da nas ne zanima politika. Posledica tog opasnog neznanja često je mogla biti buđenje u rovu usred nekog rata sa puškom u ruci i neprijateljem s druge strane nišana. Drugim rečima, krivi smo ako nismo želeli da znamo kuda su nas vodile političke elite. Broj stepeni slobode neprekidno se smanjivao sve do trenutka kada jedino možeš da biraš da li ćeš nekog da mučiš ili streljaš.
Ove nedelje na BK televiziji prikazan je serijal ’’Nečista krv’’. Prvenstveno je zamišljen kao dugometražni film, pa je počeo rat, pa je, navodno, Arkan bio nezadovoljan ulogom svoje supruge, tek gledamo ’’Nečistu krv’’ sa više od deset godina zakašnjenja. Film obiluje fantazmagoričnim slikama, patuljcima, erotikom Južne Srbije i pomalo konfuznom dramaturgijom. Ova mešavina jave i sna, devalvirana uspehom potonje ’’Zone zamfirove’’, u stvari je najbolji dokument vremena neposredno pred ratove u bivšoj Jugoslaviji. Iako ne govori o ratu, sećam se zbrke u medijima, dueta Šerbedžije i Cece – koji su pevali kako neće protiv druga svog, a onda je sve zamuklo pred opštom pucnjavom. Tako je ovaj film neočekivano postao dokument vremena, ali ne samo Borinog Vranja, već Arkanove i Cecine Srbije i ljubavne priče sa tužnim krajem.
Sledeća horor priča takođe je trebalo da nas nasmeje do suza. U pitanju je skrivena kamera Televizije Pink u kojoj su žrtve trebalo da budu Brankica Stanković i ekipa emisije ’’Insajder’’ sa TV B92. Mamac je bio navodni intervju sa Radovanom Karadžićem. Iako je fazon provaljen, zanimljive su bile reakcije, naročito kvazipatriotskih medija, koji su očigledno imali pripremljene tekstove kojima bi se diskreditovala jedna od najvažnijih autorki i emisija u Srbiji. Nije im po volji što je direktna, hrabra i, naravno, što je žensko. U ovoj zemlji je moralnije snimati propagandne filmove za JSO, baviti se kafanskim novinarstvom i dospeti na jasle nekog od ovdašnjih tajkuna. Već u sledećoj emisiji, kada je tema bila suđenje Makinoj grupi, čuli smo kako su momci razgovarali o politici, kokanju i karanju. Sva imena su u ženskom rodu, tek da shvatite superioran odnos mačo krimosa prema političarima u Srbiji. Ponovo poznata kombinacija kokanja i karanja.
Posle toliko seksualnih aluzija, zaista je teško prihvatiti odluku suda prema kojoj su članovi ove grupe proglašeni – nevinima.
Organizatori dva letnja filmska festivala u Srbiji otkazali su ili odložili ovogodišnje planove zbog aktuelne krize u društvu. Kako politika utiče na scenu
Barak Obama je 2012. godine poslao svog ministra finansija da urazumi nemačkog kolegu koji je, protiv prezaduženih Grka, naglašavao moralni značaj trpljenja bola na kratke staze, zarad integriteta na duge staze. Ubeđivanje nije uspelo. U svakom slučaju, bez ordoliberalizma ne može se razumeti nastanak EU, kao ni nemačka pozicija u Evropi. Bez njega se, zapravo, ne može tumačiti ni XX vek
Pronalazak i širenje fotografije za Hoknija predstavlja trenutak u kome je optička slika samo fiksirana na papir uz pomoć hemijskih dodataka. Prateći likovne procedure, Hokni sugeriše da se modernost rađa upravo sa umetničkim oslobađanjem od optičkih aparatura i pomagala i povratkom na nesavršeni, manuelni izraz
Delajući unutar granica žanra (i zombi horora kao podžanrovskog skupa), te sopstvenih (mito)poetika, scenarista Aleks Garland i reditelj Deni Bojl nastavljaju sopstvenu priču mikrozapleta previše bavljenja uvek iritantnim eksplikatorskim zahtevima u kojima se gledaoci podsećaju na sve što je bilo u prethodnim filmovima. Pri tome, ama baš sve mora biti jasno, te, istovremeno, mora da zadovolji i nostalgičarski štimung kao nužan činilac u kreativno-poslovnim jednačinama ovog tipa
Irski bend “Fontaines D.C.” dolazi nam iz zemlje sa očiglednim viškom istorije i kulture, pa se otuda razumemo veoma dobro. Kada pevač Grijan Četen u jednom trenutku sa scene diskretno uzvikne: “Free Palestine!”, naša mlada publika spremno odgovara glasnim odobravanjem i kovitlacem palestinskih marama kefija, što ih mnogi ponosno nose oko vrata. Ali ovo zapravo uopšte nije demonstracija političkog aktivizma, kako bi neko mogao pomisliti. Samo mali podsetnik na to kako je sjajno kad ti velike nove zvezde na vrhuncu svoje karijere dođu u grad i podele sa tobom radost izuzetne muzike koju su sami stvorili, kao i svoje autentično ljudsko uverenje spram dirigovane svakidašnjice svuda unaokolo
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve