Šta god da je razlog za odlaganje rešenja o prestoničkoj vladi, najmanje je verovatno da partneri računaju s novim izborima
SAM PROTIV NJIH: Branko Belić i radikali
Beograd nije u ponedeljak dobio gradonačelnika, kao što je bilo obećano, ali, sudeći prema svim dostupnim informacijama, opozicija se ni za milimetar nije primakla ostvarenju zahteva da izbori budu ponovljeni.
Zvanično objašnjenje – da je sednica otkazana zbog „bojazni da bi se dešavanja na ulicama Beograda“ (protesti zbog hapšenja Radovana Karadžića) mogla preneti i na gradski parlament – nije dobilo potpuno uverljiva kontratumačenja, uprkos nastojanjima Demokratske stranke Srbije da odlaganje zasedanja objasni nemogućnošću postizanja dogovora o podeli funkcija.
Neki izvori tvrde da kompletan dogovor o podeli funkcija u gradu do ponedeljka zaista nije bio postignut. Čak je i novoizabrani predsednik Skupštine grada Branislav Belić rekao da se „sada pregovara o postavljenju pojedinih direktora“, ističući, međutim, da je načelni dogovor postignut.
Mala je verovatnoća da je sednica Skupštine grada, na kojoj je, osim gradonačelnika, trebalo da bude izabrano i gradsko veće, otkazana prvenstveno zbog moguće disproporcije između ponude i potražnje (da će sednica biti otkazana, najavljeno je nekoliko dana unapred, kada sve mogućnosti za postizanje dogovora nisu bile iscrpljene). Uverljivost tumačenja o sukobu oko plena kao ključnom razlogu za odugovlačenje, ruši jednostavna logika: pregovarači bi, u slučaju ponavljanja izbora, izgubili mnogo više nego što bi mogli „izgubiti“ ako svaka njihova želja ne bude ispunjena. Odnosno, bar neki od pregovarača bi bili na znatno većem gubitku, a pre svih oni koji se ponose članskom kartom Socijalističke partije Srbije.
Prema svim procenama, nakon ulaska u republičku vladu sa Demokratskom strankom, a naročito posle hapšenja Karadžića, socijalisti sa sigurnošću mogu da računaju na gubitak značajnog dela dosadašnjih birača, ali još ne i da se nadaju novima. A da je, nakon svega što se desilo, porušen i deo mostova prema radikalima, koje je partija Ivice Dačića pokušavala da sačuva (u skladu sa željama dela svojih, prvenstveno gradskih funkcionera), pokazuju scene u kojima su radikalni protestanti prošle sedmice palili zastave SPS-a.
Sve to, naravno, ne znači da je u toj partiji u potpunosti otklonjeno nezadovoljstvo razvojem događaja, već samo da je povećan broj (i uverljivost) argumenata na osnovu kojih bi trebalo da bude donesena konačna odluka o savezu koalicije okupljene oko SPS-a sa koalicijom okupljenom oko DS-a, a sve to uz manjinsku podršku Liberalno demokratske partije. A da će takva odluka, uprkos gunđanjima u beogradskom odboru SPS-a, na kraju zaista biti donesena (kao što je već donesena u Novom Beogradu, Rakovici, Paliluli i Voždovcu) procenjivalo se i pre najnovijih argumenata koji tu stranku dodatno udaljavaju od provere izborne volje birača.
Vremena da se slomi i poslednji otpor u redovima Dačićeve stranke nema mnogo, ali ima dovoljno. Rok za izbor gradonačelnika i gradskog veća ističe 22. avgusta, a u trenutku kad ovaj broj „Vremena“ bude pred čitaocima, mogao bi biti poznat i datum održavanja sednice, o čemu bi predstavnici stranaka koje imaju odbornike u Skupštini Beograda, trebalo da se odluče na konsultacijama posle završetka velikog radikalskog mitinga.
U slučaju da se, nekim čudom, dogovor ne postigne, prema zakonu, vlada uvodi prinudnu upravu, koja bi mogla da traje 60 dana. To bi onda značilo da bi eventualni izbori mogli biti zakazani najkasnije za 22. oktobar, do kada bi i izborni zakoni mogli biti promenjeni, o čemu je „Vreme“ pisalo u prošlom broju. Partijski sastav poslaničke većine na republičkom nivou jasno ukazuje i na zaključak prema kome ta eventualna promena izbornog zakona, u slučaju da dogovor o gradskoj vlasti ne bude postignut do 22. avgusta, ne bi bila takva da bi se radikali i narodnjaci mogli nadati nekom napretku u odnosu na izborni rezultat koji su postigli 11. maja. Naprotiv.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Nedelja iza nas deluje kao uvod u poslednju fazu kuvanja kosovske žabe. Šta se saznalo prethodnih dana? Ima li Srbija “crvene linije”? Gde je napravljena najveća greška? Koliko je kosovske Srbe, u kombinaciji sa proračunatom tišinom vlasti, koštalo busanje predsednika u grudi i hvalisanje da će ih Beograd zaštititi po svaku cenu? Koliko ih je koštala podrška Srpskoj listi i ćutanje na pogrešne poteze srpske države? Ponovo se čuje ono – a šta sad? Problem je što svaki put kada se to pitanje postavi, obično kao reakcija na još jednu akciju kosovskih vlasti usmerenu protiv srpske zajednice, istovremeno mogućih i konstruktivnih odgovora sve je manje. Korak po korak
Šta god da je bila suštinska svrha Vulinove posete Moskvi, ona se po Vučića nije završila onako kako je želeo. Vulinov zadatak je valjda bio da ovom posetom demonstrira daljnju bliskost Srbije i Rusije. Umesto toga, Vučić je kao rezultat sastanka Vulina i ruskog predsednika dobio šamarčinu od Putina, koji ga je pozvao da prisustvuje samitu BRIKS u Kazanju
Istraživanje NSPM
11.septembar 2024.Đorđe Vukadinović i istraživački tim NSPM
Za dva meseca intenzivne režimske kampanje procenat protivnika Rio Tinta je sa 55,5 porastao na skoro 60 odsto. A opao je – doduše, neznatno – i broj pristalica projekta “Jadar” (na ispod 25 procenata od ukupnog broja izjašnjenih). A na pitanje ko će imati najveću korist od eventualnog otvaranja rudnika litijuma, samo 21,7 odsto ispitanika reklo je da su to “građani Srbije”, dok ukupno skoro tri četvrtine smatra da će najveću korist imati Rio Tinto, Nemačka i “sadašnja vlast”
Ko se usudio da nezakonito prisluškuje inspektore za borbu protiv droga koji su otkrili Jovanjicu i uhapsili Koluviju, kao i da takve razgovore iz nezakonitog prisluškivanja poturi među dokaze u postupku protiv njih
Ako se zaista uvede obavezno služenje vojnog roka najviše će se radovati vlasnici kafana i šatora - eto njima posla oko ispraćaja. Što se svih drugih tiče – isuviše je nedorečenosti u predlogu koji je na stolu, kao da se grupa neukih malo poigrala sa Vojskom Srbije
Od tri koraka koja je ministar kulture Nikola Selaković najavio u cilju vraćanja upotrebe ćiriličkog pisma, jedan je besmislen, drugi štetan, a treći nije ništa novo
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!