
Izložba
Zograf: Snovi, moja dugogodišnja opsesija
Naslov izložbe radova Aleksandra Zografa, „Hvatač snova“, otkriva njenu temu i interesovanje autora koje on opisuje kao dugogodišnju opsesiju
Stiven Džej Šnajder: 1001 FILM
Filip Višnjić komerc
Beograd 2008
Kada se antologija komercijalnog naziva 1001 film koji moraš da vidiš pre nego što umreš prvi put pojavila na svetskom tržištu, pre pet godina, povukla je lavinu interesovanja, lavinu novih izdanja i pravu pomamu za sveobuhvatnim listinzima (1001 slikar, 1001 građevina…). Za svako filmsko ostvarenje uvršteno u ovaj „istorijski“ spisak, specijalno za tu priliku naručeni su članci, mahom američkih i britanskih, najpoznatijih filmskih kritičara, urednika, profesora književnosti, novinara, zbog čega je knjiga pre svega postala uvažen i referentan vodič za sve ljubitelje filma. „To su kratki, promišljeni, stimulativni eseji koji, osim što daju presek radnje, produhovljeni komentar i istorijski kontekst, daju i dobar izbor kurioziteta vezanih za film“, kaže glavni urednik knjige Stiven Džej Šnajder.
Srpsku verziju ove knjige nedavno je objavila izdavačka kuća „Filip Višnjić komerc“, u prevodu Borisa Todorovića. Šta znači srpska verzija? Prvo, treba znati da se originalna verzija ove knjige svake godine štampa kao novo izdanje, sa novim koricama i malo izmenjenim sadržajem. Svake godine se pojavom vrednih filmova izbacuju neki sa prethodne liste, ali to važi samo za novija ostvarenja. Srpska verzija u tom kontekstu znači da je pred nama četvrto izdanje 1001 filma, koje počinje nadrealističkim, zabavnim Putom na Mesec iz 1902 (kako počinju i sva prethodna izdanja), a završava najnovijim ostvarenjima, u ovom slučaju ljubavnom „britanskom kostimiranom dramom“ Pokajanje Džoa Rajta iz 2007. godine.
Druga stvar, tim američkih i britanskih filmskih kritičara, priređujući prvi 1001 film 2003. godine, u spisak „legendi za sva vremena“ uvrstili su i dva naša ostvarenja. Film iz 1970. W.R.: Misterije organizma Dušana Makavejeva, za koga je posle iscrpne analize autor članka zaključio da je to „verovatno jedina avangardna, slepstik komunistička dokumentarna ludorija ikada napravljena“. I, Podzemlje Emira Kusturice, film koji je sam reditelj „malo skratio za američku distribuciju“, ali po oceni autora eseja najbolji Kusturičin film bez obzira na to kako nekome izgleda njegov pristup istoriji. U ovom kontekstu, „srpsko izdanje“ znači i to da je njegov urednik Aleksandar Šurbatović dobio dozvolu da za naše tržište može da unese još četiri srpska filma, namesto nekih drugih iz odgovarajuće dekade. Listu domaćih filmova Šurbatović je dopunio Skupljačima perja Aleksandra Petrovića, filmom Kad budem mrtav i beo Živojina Pavlovića, Šijanovim Ko to tamo peva i Kusturičinim Domom za vešanje.
U 1001 filmu našla su se sva ostvarenja koja su top, najomiljenija i ona koja se najčešće pominju, poređana hronološki po dekadama. Za mesto u ovoj knjizi, tvrde priređivači, vodilo se računa o različitim razdobljima, nacionalnim kinematografijama, žanrovima, pokretima. Uz to, mešavina dobijena od visoke filmske umetnosti (istorijski epovi, adaptacije Šekspira, ruski formalistički eksperimenti), nižih žanrova (slepstik komedije, gangsterski filmovi tridesetih, noar akcioni iz sedamdesetih), filmova diskutabilnih estetskih vrednosti (Ružičasti flamingosi, Groznica subotnje večeri, Projekat: Veštica iz Blera), otvorenih populističkih dela (Top gan, Kišni čovek, E.T. vanzemaljac) kao i onih sumnjivih ideoloških i etičkih vrednosti (Rađanje jedne nacije, Trijumf volje, Salo ili 120 dana Sodome) – naprosto je zadivljujuća. Reč je o odlično opremljenom i kvalitetnom vodiču kroz istoriju filma, pisanom i za predane filmofile i za one koji to do sada nisu bili.
Naslov izložbe radova Aleksandra Zografa, „Hvatač snova“, otkriva njenu temu i interesovanje autora koje on opisuje kao dugogodišnju opsesiju
Pozorište „Pinokio“ otvara prvu pozorišnu scenu za bebe „Kolevka teatar“ predstavom „Zora i San“, u kojoj učestvuju i gledaoci - bebe
Rezultati vojvođanskih konkursa za kulturu neskriveno ukazuju da Pokrajina ne želi da pomaže one koji su podržali studente. A to su Sterijino pozorje, Egzit, Akademija umetnosti, Tvrđava teatar, Šekspir festival, Akademska knjiga...
U utorak 3. juna, dodelom nagrada i programom pod nazivom Epilog u ritmu, završeno je jubilarno 70. Sterijino pozorje. Ovaj festival je tačna slika situacije u kojoj se nalazi naše pozorište uvek – čak i onda kada pozorišna javnost nije zadovoljna načinom podele nagrada, ili onda kada se čini da selekcija nije “pravedna”. Zato u ovom tekstu neće biti reči o svih 12 predstava (devet u takmičarskom programu i tri u Krugovima), koje je odabrala selektora Ana Tasić, već o pokušaju da se uhvati slika naše teatarske situacije
Snežana Mijić je slikarka, konzervatorka u “Galeriji Matice srpske”, trenutno na doktorskim studijama primenjene umetnosti i dizajna na novosadskoj Akademiji umetnosti. Neposredan povod za naš razgovor je njena izložba “O svinjama sve najlepše”, u Kulturnom centru “Laza Kostić” u Somboru. Kustoskinja Iva Leković piše u katalogu: “Zoopraksiskop Snežane Mijić polazi od jednostavne zamisli koja se mutiplikuje u nekoliko pravaca tumačenja. Uzimajući motiv svinje iz fotografske serije životinja u pokretu Edvarda Mejbrida, koga možemo smatrati pionirom multimedijalnih i intermedijalnih istraživanja, autorka preispituje odnos tradicionalnih i novih medija, ujedno skicirajući i (uvek) aktuelno stanje društva”
Intervju: Tužiteljka Bojana Savović
Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve