U ovom ogromnom vozu knjiga treba osećati radost koju ima dete na ringišpilu, rekao je akademik Dragoslav Mihailović na svečanom otvaranju
GOSTI I DOMAĆINI: Nacuki Ikezava (u sredini) i Dragoslav Mihailović sa direktorom Sajma Anđelkom Trpkovićem (desno)
O početku 53. međunarodnog beogradskog sajma knjiga već je objavljeno: da je otvoren u prisustvu mnogobrojnih ljubitelja knjige i u izuzetno svečanoj atmosferi. Mnogobrojni ljubitelji knjige, zapravo, tek će pristići narednih dana, tamo negde oko vikenda, a prvi dan sajma, možda i zato što se ulaz na feštu otvaranja od ove godine plaća, mogao je biti i posećeniji. Što se tiče svečane atmosfere – bili su mnogi poznati, i pisci i političari.
Kao počasni gost, na otvaranju je govorio Nacuki Ikezava, jedan od najeminentnijih savremenih japanskih pisaca, koji se nažalost jedva ili nikako nije čuo, isto kao i njegov prevodilac, zbog lošeg ozvučenja. Posle njega govorio je pisac, akademik Dragoslav Mihailović, koji je i zvanično otvorio 53. sajam knjiga i koji se, nažalost, jedva ili nikako nije čuo, takođe zbog ozvučenja. Posle svih nejasnih tonova sa svečanog otvaranja, na kraju se kao prstom sudbine „probila“ Mihailovićeva poruka da u tom ogromnom vozu knjiga treba osećati radost koju ima i dete na ringišpilu.
Tema da li Sajam knjiga u Beogradu treba da bude reprezentativna međunarodna kulturna manifestacija ili vašar, nije nova. Zoran Hamović, urednik programa 53. sajma knjiga i savetnik ministra kulture za oblast izdavaštva, u intervjuu Tanjugu rekao je da „strani izlagači neće da dođu na takve vašare. Smatraju to neprofesionalnim uslovima u kojima se ne obavljaju promocije knjiga, poslovni susreti, stručne tribine i ne lansiraju novi pisci.“ Prema njegovim rečima, ovaj naš sajam knjiga je talac ideje o raspodeli i prodaji sajamskog prostora, a ne o oblikovanju dobrog sajamskog programa.
A raspodela je izgleda završena. Specijalni efekat déjàvu sigurno neće zaobići nikoga ko je i prethodnih godina bio na sajmu. Naime, svi izlagači (i knjižari) su na svojim starim mestima. I žmureći se može doći tačno do štanda koji tražite, što je opasan simptom koji preti okoštavanjem ove manifestacije. Nije stvar u tome da izlagače treba mešati kao špil karata i od velike hale napraviti lavirint kako bi posetiocu bilo zanimljivije, nego je stvar u tome da se izlagači po nekakvim svima jasnim merilima moraju rangirati i na osnovu toga dobiti svoj prostor. Za sledeću godinu Hamović je najavio neki nov sajam knjiga, gde će na primer u Hali 1 izlagati samo profesionalni izdavači, za šta, kako kaže, odluka već postoji samo se ne sprovodi.
Iako nigde u svetu sajmovi nisu rasprodaje niti diskonti knjiga, ovaj naš to jeste. On je ogromna uzavrela tržnica upotpunjena prethodno gužvanjem u autobusu, a onda padanjem u nesvest od idenja ukrug i sudaranja s drugima, od nasrtanja na štandove i pisce, sve pod tovarima knjiga. Tržnica čiji je imidž upropastila ona prokleta TV anketa u kojoj je Šekspir napisao AnuKarenjinu, a naš nobelovac neko čije se ime ne zna.
Zemlja počasni gost 53. sajma knjiga je Japan. Na svom štandu predstaviće savremenu japansku književnost i izdavaštvo, izložbu fotografija „Kjoto“, izložbu fotografija o savremenoj arhitekturi, najavljene su promocije dve knjige Nacukija Ikezave, predavanje o delima Harukija Murakamija… U Muzeju primenjene umetnosti tokom Sajma knjiga biće postavljena izložba japanske keramike, a u Muzeju Jugoslovenske kinoteke nedelja japanskog filma. Inače, na ovogodišnjem sajmu učestvovaće više od 800 izlagača, domaćih i stranih; tema je dva veka Velike škole; biće to „najveći festival savremene srpske književnosti“ gde će većina savremenih srpskih pisaca učestvovati na štandovima svojih izdavača; prvi put na Sajmu učestvuju izdavači iz Danske i Ukrajine; dolaze mnogobrojni pisci iz Italije, Francuske, Rusije, Danske, Kanade; u okviru
EUNIC-a, zajedničkog nastupa kulturnih centara zemalja EU, glavna tema biće „Umetnost življenja u zemljama Evropske unije“; u okviru Foruma Sajma knjiga biće šest tematskih konferencija o profesionalnom izdavaštvu u Srbiji, godišnji susreti bibliotekara, prevodilaca, devet izložbi; biće dodeljene nagrade Sajma i dve nagrade novinara, kao i nagrada „Dositej Obradović“ stranom izdavaču koji najviše doprinosi promociji srpske književnosti; školski dan je četvrtak, a ulaznice malo skuplje nego prošle godine – nepuna tri evra.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Uprkos vidljivom naporu da makar koliko uozbilji stvar, Džejms Gan ne odoleva nepotrebnom i usiljenom podsećanju na značaj ljudske dobrote, uvek i svugde, pa ubacuje reference na izraelsko-palestinski sukob, ali ga smešta u postjugoslovenski kontekst, te jedan od zlikovaca govori ekavicom i slepi je sledbenik zapadnog krupnog kapitala. Upravo taj momenat u priču vraća infantilizaciju na velika vrata
Iako ostaje veran poetici fragmenta, u romanu Samoubistvo Leve je bliži klasičnijem proznom govoru. Ispripovedan u drugom licu, kao obraćanje mrtvom prijatelju, ovaj roman suočava s temeljnim fenomenima ljudskog postojanja: doživljaj sveta i čovekovo mesto u njemu, potomstvo i smisao porodice, savremena umetnost, moderna država, politika itd. Priča, svakako uslovljena temom, ispripovedana je u blago povišenom tonalitetu moderne, tamne patetike, a opet i sa izvesnom vedrinom, koju nameće okolnost da se najvažniji događaj u priči, rasplet dakle, desio već na početku
Lusi podseća na upečatljive i samosvojne ženske likove francuskog novog talasa koji nikome ne polažu računa za svoje odluke, makar bile pogrešne ili pogubne. Lusi je sloboda sama, sloboda koja neprekidno izmiče. Čas je ima, čas je nema. Čas je pričljiva i lepršava, čas kapriciozna i ćutljiva
Kao mlada ekonomistkinja bila sam šokirana hladnoćom koja vlada u firmama, gde su svi “pristojni”, svi na distanci, svi poštuju procedure. Kao, istovremeno, mlada pesnikinja, osećala sam da su iznutra gladni, povređeni, očajni, zaljubljeni. Znala sam to po sebi i htela sam o tome da pišem, da bih utešila one poput sebe, to jest sve one koji budu čitali
Vladimir Pištalo napustio je poziciju upravnika Narodne biblioteke Srbije pre isteka mandata, a očekuje se da Upravni odbor pokrene proceduru za izbor novog rukovodioca
Protesti u Srbiji ne nameću više pitanja „da li“ i „ako”, oni su postali sistemski događaji. Trpeljivost u društvu preokrenula se u nezajažljivu potrebu za normalnošću, za pravnom državom
Aleksandar Vučić više nije u stanju da povrati ravnotežu u pobunjenom društvu. To se najbolje vidi u ravni govora: nijedno njegovo baljezganje više ne prolazi
Ako smo neutralni dok studente zatvaraju, devojke i momke mlate na pravdi boga, zatiru demokratiju, neistomišljenike dehumanizuju, nastavljaju korupciju koja ubija i još mnogo toga poganog rade – onda ništa
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!