Bez obzira na to da li su glavni akteri političari Kraljevine Jugoslavije, komunisti, perjanice Miloševićevog režima ili sadašnji akteri političke scene Srbije, cilj tih sukoba bio je i ostao isti – apsolutno i što manje kontrolisano upravljanje prirodnim i materijalnim resursima Vojvodine
SEĆANJA I NESPORAZUMI: Spomenik kralju Petru Oslobodiocu u Zemunu
Listajući stare brojeve „Politike“ može se naći i Otvoreno pismo grupe istaknutih intelektualaca rođenih na teritoriji Vojvodine koji žestoko osuđuju tadašnje „separatističke težnje Prečana“. Datum objavljenog pisma – 12. oktobar 1936. godine. Povod za pismo – sve izraženiji politički zahtevi oličeni u paroli „Vojvodina Vojvođanima“ koja je prvi put formulisana 1932. godine tzv. Novosadskom rezolucijom. Iako je povod za nastanak ovog teksta istorijski jubilej, devedeseta godišnjica ujedinjenja Vojvodine i Srbije, hajde da za trenutak istoriju ostavimo po strani. Dakle, otvoreno pismo grupe istaknutih intelektualaca, datum – 16. oktobar 2008. godine, mesto – dnevni list „Politika“, povod – najava usvajanja Statuta Vojvodine kojim se priprema „secesija Subotičkog okruga a možda i čitave Vojvodine“. „Taj statut je posledica današnjeg komunističkog falsifikovanja istorije, čiji je cilj razbijanje srpskog naroda putem stvaranja novih država i veštačkih nacija“, tvrdi se u pismu koje su inicirala i potpisala šezdeset četiri intelektualca, među kojima i članovi Akademije nauka i umetnosti, univerzitetski profesori, književnici, novinari, kompozitori… O čemu je reč? Da li su zalaganja za autonomiju Vojvodine zasnovana na komunističkim falsifikatima? Zar ni posle toliko godina elita ovog društva nije uspela da pronađe adekvatan i opšteprihvatljiv model funkcionisanja Vojvodine unutar Srbije?
Iako na teritoriji Bačke, Banata i Baranje Srbi nisu imali apsolutnu većinu (čine oko 35 odsto tadašnjeg stanovništva), 25. novembra 1918. godine u Novom Sadu sazvana je Velika narodna skupština na kojoj su se, zajedno sa hrvatskim (bunjevački) predstavnicima ovih oblasti i uz pokliče „Živela Srbija! Živeo kralj Petar! Živeli Francuzi! Živela Amerika!“, priključili Kraljevini Srbiji. Dan ranije, poslanici Narodne skupštine u Rumi proglasili su da se i Srem priključuje Kraljevini Srbiji. Istoričari koji se bave ovim pitanjima slažu se da je ujedinjenje sa nacionalnom maticom bilo apsolutni ideal najvećeg dela srpske političke i društvene elite koja se nalazila u tadašnjoj Vojvodini. Ono što je razlikovalo jednog Jašu Tomića od Vase Stajića jesu model ujedinjenja i način budućeg funkcionisanja te zajednice. Tu nastaju sukobi koji traju do danas. Zbog čega? Domaća istoriografija i publicistika kažu da od sredine dvadesetih godina XX veka pa sve do danas između Novog Sada i Beograda traje konstantan politički sukob koji pokreću i održavaju pre svega ekonomski razlozi. Prednost se daje ekonomskim razlozima jer vojvođansko društvo 1918. godine (dve trećine stanovništva nije bilo srpske nacionalnosti ) ni blizu nije isto kao danas, ne samo zbog toga što Srbi danas čine oko 70 odsto stanovništva Vojvodine već i zbog činjenice da Vojvodina i Srbija odavno pripadaju istoj ili veoma sličnoj političkoj i kulturnoj celini koja je prožeta jedinstvenim sistemom društvenih vrednosti. Dakle, obratimo pažnju na ekonomske razlike koje su te 1918. godine, ako se uzmu u obzir katastrofalna razaranja kroz koje je prošla Srbija u Prvom svetskom ratu, bile ogromne. U tim okolnostima apsolutna kontrola i upravljanje svim materijalnim i prirodnim resursima ne samo Vojvodine već i čitave Kraljevine SHS koju je Vidovdanskim ustavom 1921. godine nametnula vladajuća srpska elita okupljena oko Pašića i Karađorđevića u početku su nailazili na nerazumevanje koje se vremenom pretvorilo u otvorene političke sukobe.
Na više mesta objavljeni podaci Narodne banke Kraljevine SHS pokazuju da su u Vojvodini 1925. godine naplaćivana 22 različita poreza što predstavlja drastično više od bilo koje druge oblasti u tadašnjoj državi. U brojkama, na teritoriji Vojvodine iste godine je naplaćeno oko 131 milion dinara poreza dok je u Srbiji (sa Kosovom, Makedonijom i Crnom Gorom) naplaćeno 60 miliona. Da li je onda čudno što su samo par godina posle ujedinjenja upravo Srbi stali na čelo političkih inicijativa koje su zahtevale redefinisanje odnosa sa Srbijom i parole „Vojvodina Vojvođanima“? Evo još jednog ekonomskog primera, ovoga puta iz posleratne, socijalističke Jugoslavije u kojoj je Vojvodini priznat status autonomne pokrajine. Kada razgovarate sa nekadašnjim visokim funkcionerima Autonomne pokrajine Vojvodine, kao prvi i jedan od najžešćih unutarpartijskih sukoba na relaciji Beograd – Novi Sad neće navesti odredbe Ustava iz 1974. godine niti „jogurt“ revoluciju iz 1988. godine, već pitanje ko će i na koji način upravljati potvrđenim rezervama nafte u Vojvodini. Taj sukob kulminirao je 1963. godine i definitivno podelio dva nesporna i verovatno najznačajnija komunistička lidera Vojvodine Jovana Veselinova i Stevana Doronjskog. Da li uopšte treba reći da je „novosadska“ strana tada optužena za separatističke težnje i nedostatak razumevanja za funkcionisanje celine ili se to samo po sebi podrazumeva? Ali takvih primera ima i danas i oni se po svojoj suštini ne menjaju. Kada Bojan Kostreš, kao tadašnji predsednik Skupštine Vojvodine, pita ministra Velju Ilića da pokaže ugovor o koncesiji za autoput, Velja odgovori da ima informacije da je štampanje vojvođanskih pasoša u odmakloj fazi i da iza toga stoji Bojan Kostreš, lično! Bez obzira na to da li su glavni akteri političari Kraljevine Jugoslavije, komunisti, perjanice Miloševićevog režima ili sadašnji akteri političke scene Srbije, cilj tih sukoba bio je i ostao isti, apsolutno i što manje kontrolisano upravljanje prirodnim i materijalnim resursima Vojvodine. Ne treba imati zablude, tom cilju teže i uvek su težile obe strane. Tek posle toga dolazi manje ili više izražena briga, odnosno nebriga o multietničkom identitetu Vojvodine, kvalitetu života njenih stanovnika, obrazovanju, infrastrukturi ili zdravstvenom sistemu.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Nedelja iza nas deluje kao uvod u poslednju fazu kuvanja kosovske žabe. Šta se saznalo prethodnih dana? Ima li Srbija “crvene linije”? Gde je napravljena najveća greška? Koliko je kosovske Srbe, u kombinaciji sa proračunatom tišinom vlasti, koštalo busanje predsednika u grudi i hvalisanje da će ih Beograd zaštititi po svaku cenu? Koliko ih je koštala podrška Srpskoj listi i ćutanje na pogrešne poteze srpske države? Ponovo se čuje ono – a šta sad? Problem je što svaki put kada se to pitanje postavi, obično kao reakcija na još jednu akciju kosovskih vlasti usmerenu protiv srpske zajednice, istovremeno mogućih i konstruktivnih odgovora sve je manje. Korak po korak
Šta god da je bila suštinska svrha Vulinove posete Moskvi, ona se po Vučića nije završila onako kako je želeo. Vulinov zadatak je valjda bio da ovom posetom demonstrira daljnju bliskost Srbije i Rusije. Umesto toga, Vučić je kao rezultat sastanka Vulina i ruskog predsednika dobio šamarčinu od Putina, koji ga je pozvao da prisustvuje samitu BRIKS u Kazanju
Istraživanje NSPM
11.septembar 2024.Đorđe Vukadinović i istraživački tim NSPM
Za dva meseca intenzivne režimske kampanje procenat protivnika Rio Tinta je sa 55,5 porastao na skoro 60 odsto. A opao je – doduše, neznatno – i broj pristalica projekta “Jadar” (na ispod 25 procenata od ukupnog broja izjašnjenih). A na pitanje ko će imati najveću korist od eventualnog otvaranja rudnika litijuma, samo 21,7 odsto ispitanika reklo je da su to “građani Srbije”, dok ukupno skoro tri četvrtine smatra da će najveću korist imati Rio Tinto, Nemačka i “sadašnja vlast”
Ko se usudio da nezakonito prisluškuje inspektore za borbu protiv droga koji su otkrili Jovanjicu i uhapsili Koluviju, kao i da takve razgovore iz nezakonitog prisluškivanja poturi među dokaze u postupku protiv njih
Ako se zaista uvede obavezno služenje vojnog roka najviše će se radovati vlasnici kafana i šatora - eto njima posla oko ispraćaja. Što se svih drugih tiče – isuviše je nedorečenosti u predlogu koji je na stolu, kao da se grupa neukih malo poigrala sa Vojskom Srbije
Od tri koraka koja je ministar kulture Nikola Selaković najavio u cilju vraćanja upotrebe ćiriličkog pisma, jedan je besmislen, drugi štetan, a treći nije ništa novo
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!