img
Beograd, 17°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Koncert

Ni pijan, ni (super)star

20. maj 2009, 09:55 Dragan Kremer
Copied

Damir Imamović Trio, 15. maj 2009, Dom omladine;
Plavi orkestar, 16. maj 2009, SKC, Beograd

Ako izuzmemo kapitalnu zamerku ‘Kakvi su to Dani Sarajeva bez grupe Regina?!’ – jer Regina je opravdano odsustvovala, velečasno dovevši BiH do čak IX bezveznog (pardon: bezviznog) mesta u aktuelnom Eurosong takmičenju – ovo jeste bilo dosad najveće/najbolje poratno predstavljanje Sarajeva u Beogradu. U 4 dana s izložbama, predstavama, kratkim filmovima, panel-raspravama, klupskim zabavama (gde se poneki DJ takođe preziva Imamović), promocijama Jazz Festa Sarajevo i knjige Miljenka Jergovića, sevdah-radionicama Damira Imamovića… našlo se mesta i za skadarlijsku sebilj-česmu (poklon Sarajeva Beogradu ‘89), i za par koncerata. Naravno, tipično ovdašnje, vuče se i dubioza da l’ je ovo festival Dani Sarajeva No1 ili već treći, da l’ mu je srž akcija Nikad više… il’ je ovo sve iznova/ko da ništa nije bilo. Ali, mnogo je važnije da tamo-amo vodi i ljude kojima je to prvi takav put, i one koji nisu bili od onda; da je obavijen dobrim žurskim duhom mladih koji putuju, uživaju, upoznaju (se), razmenjuju, bez stvarne potrebe za YU-nostalgijom a opet prijatno podsećajući na nekadašnje rokerske posete Pozdrav iz…/…bolje Vas našli.

Glavni muzički a možda i najprivlačniji događaj ovih Dana Sarajeva bio je naravno koncert trija Damira Imamovića (dalje: DI3) u punoj velikoj sali DOB/Doma omladine Beograda. Peto gostovanje DI3 u Beogradu tokom otprilike tri godine pokazuje stalan, pouzdan napredak, kako po broju posetilaca i opadajućem proseku njihovih godina tako i po razvoju aranžmana/svirke koji priliče izvođenju sevdaha danas i zauvek – živo & akustično. Pažljivo i oduševljeno praćen, DI3 se uglavnom srećno upušta i u instrumentalne razrade, no najviše se primete pomaci u pevanju mladog Imamovića, kao i u njegovom šarmantnom, donekle stidljivom vođenju programa/komuniciranju s publikom. Vrhunci večeri kao Sejdefu majka buđaše i Hajneova Azra dalje su razvili kultni status Damirovog trija.

I dok je odlični debi-CD DI3 …svira standarde (2006, Buybook, Sarajevo/BiH) dosad u prestonici Srbije bilo moguće kupovati samo na Damirovim koncertima, sada je – posebno za novostečene poklonike – tužno da taj album još nije doštampavan. DI3 je upravo (samo)objavio drugi, Abrašević Live, koji započinje – ne bez humora – venčavanjem Geršvinove Summertime i sevdalinke Teško meni jadnoj u Saraj’vu samoj, a finišira biserima kao Sinoć sam ti Safo i Kraj tanana šadrvana. Moguće da je Damir Imamović sada veća zvezda u Beogradu (i drugde na strani) nego u samom/svom Sarajevu, a uz njegov status već paše i seksepil kojim je buljuk prisutnih mladih Sarajki (danas se, valjda politički korektno, kaže: Sarajlijki) bio uzbuđen kao i odlaskom na neku beogradsku žurku.

I zaista, prestonica Srbije – iako je nepovratno propustila priliku da bude i prestonica Balkana – tih noći nudila je i festival sasvim drugačije muzike, Ring Ring, a u subotu i sasvim svetsku Noć muzeja. No, mi koji smo ovde stalno i trudimo se da radimo, znamo da na više od par dana Beograd odavno nije dobro mesto za život, čak i ako je čoveku uspelo/posrećilo se da mu jedna ista & kuva & bude mu sudbina. Upravo između tih mladalačko-romantičarskih Scile i Haribde proleću mnoge pesme Plavog orkestra, i onda i sad. Poslovično nesigurni/samoispitujući Saša Lošić (slovenački: Lošič?) namerio je da delatnost svog benda obnovi malokalibarskim nastupima u Sarajevu, Beogradu, Zagrebu i Ljubljani, i uz stidljivo pominjanje u medijima u poslednji čas, kod nas su odabrali najmanji prostor u SKC/Studentskom kulturnom centru, dugogodišnji Drugi novi klub/DNK koji je odnedavno udomio brojne programe većeg, sada zatvorenog kluba Living Room.

Nezvanično naslovljeno „Proba orkestra“, ovo veče slučajno se podudarilo s Danima Sarajeva, ali nije ponudilo tek muzejsku atrakciju. Nisko na radaru medija i pod niskom betonskom tavanicom, sada sredovečni Mali Loša još uvek dečačkog imidža suočio se s par stotina posetilaca koji su klubić nakrcali i zagrejali kao saunu. Kompaktan, žestok gitaristički zvuk standardne rok-četvorke najbolji je odgovor zajedljivim primedbama tipa ‘Zato ih nije bilo godinama, da bi najzad naučili da sviraju’, i nosio bi i mnogo veće prostore/publike. Ćere I i II kao ritam-sekcija, i gitarista Orkestra već deceniju, Saša Zalepugin Jr. (pre četvrt veka u zagrebačkom novoromantičarskom polufabrikatu La Fortunjeros) omogućili su Loši da ubedljivo niže refrene koje odavno svojataju kafanjerosi/tamburaši (Bolje biti pijan nego star, Sava tiho teče…), tinejdžerske himne (Goodbye Teens, Soldatski bal…), ali i dve daleko najbolje pesme koje je objavio posle ‘91/raspada Jugoslavije – zaraznu Ako su to samo bile laži i baladu (koja je Severinu učinila pevačicom) Od rođendana do rođendana, obe s povratničkog albuma Longplay (Nika, 1998). Provukla se i radna verzija nove numere Revolucija, koja je naravno ljubavna a trebalo bi da bude najavni singl novog Orkestrovog albuma.

Nezaustavljivi u raspevanoj/razigranoj publici, ondašnji tinejdžeri, današnji tin-mlađi od starih hitova Plavaca, i poneki estradni prolaznik iz Vratiće se rode. Nekada problematični folk-elementi Lošića/Plavog orkestra, u poređenju s onim što smo i od rokera i od narodnjaka preživeli u međuvremenu, danas deluju naivno i čisto kao gimnazijska priredba u lokalnom domu kulture. Oslobođena nategnutog koncepta (‘novi partizani’), menadžeraja i tzv. medijske manipulacije, čak je i za karijeru ovog sastava (negativno) prelomna Fa, fa, fašista… zvučala efektno kako bi ljubavna rokenrol-pesma i trebalo. Da nam nekadašnji Sarajlija, YU pop-idol sada iz Slovenije, peva o kraljeviću Petru, u vreme porasta neofašizma u Srbiji, i to je OK. Oduševljenje i ovacije eksplodirali su završnom Suadom, i prvom na bis, jednom od najboljih Lošićevih kompozicija, Kad mi kažeš paša (Beograđanka). Neke od Beograđanki iz tog video-spota više nisu žive, druge su prolupale, a ima nekadašnjih i današnjih tinejdžerki koje su poslednji dobri razlozi da se ostane u ovom gradu.

Glavopokrivalo više nije onaj isti kačket, ali Saša Lošić i Plavi orkestar imaju čemu i čime da se vrate.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Slučaj Generalštab

17.septembar 2026. S. Ć.

Arhitekti: Pismo Kušneru o Esteli Radonjić Živkov pred ročište u slučaju Generalštab

Pred četvrto ročište u slučaju Generalštab, Udruženje arhitekata Srbije pismom je obavestilo Džareda Kušnera i o pritisku koji se vrši na svedokinju u procesu Estelu Radonjić Živkov

Izložba

16.septembar 2026. Danijela Purešević

Umetnost koja leči

Sandra Malić i Stanko Crnobrnja, “Beskonačna svetlost”; Grafički kolektiv, Beograd

Bioskop

16.septembar 2026. Đorđe Bajić

Dva puta seks, jednom smrt

Želim seks, režija Greg Araki; Tinejdžerski seks i smrt u kampu Mijazma, režija Džejn Šonbrun

Pozorište

16.septembar 2026. Marina Milivojević Mađarev

Zupčanik u represivnom mehanizmu

Šinjel (nema neutralnih i ćutanje je izvršenje), režija Kokan Mladenović (po motivima pripovetke Nikolaja Gogolja), pozorište “Deže Kostolanji”, Subotica

Roman

16.septembar 2026. Sara Arsenović Spajić

O nesposobnosti da se bude s ljudima

Milica Vučković, Roditelji kućnih ljubimaca, Laguna, Beograd 2026.

Komentar
Milenko Jovanov ispred

Pregled nedelje

Crni Milenko u crnoj kutiji

Zbog čega bi za Milenka Jovanova ispalo bolje da je u Kragujevcu klečao i tihovao kao onomad direktor Jovine gimnazije u Novom Sadu nego što je  govorio o dijalogu i programima? I zašto mu ne veruje ni poslednji crnokapuljaš

Filip Švarm  
Hašim Tači dok mu se u Hagi izriče presuda za ratne zločine

Komentar

„Osuđeni ratni zločinac“

Hašim Tači je bio zločinac i kad je kao predsednik sedeo sa Vučićem i baronesom Ešton. Sada je samo osuđen. O licemerju u „regiji“ i plemenskom moralu koji prevazilazi krvna zrnca

Nemanja Rujević
Aleksandar Vučić i Ilija Srdanović

Komentar

TV duel Srdanović – Vučić: Studentska lista ne bi trebalo da ga odbije

Prvi na Studentskoj listi Ilija Srdanović bi oberučke trebalo da prihvati poziv na TV duel Aleksandra Vučića, prvog na listi Ujedinjena Srbija. Naravno, pod određenim uslovima

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1863
Poslednje izdanje

Studentska lista i kampanja

Srbija nikada nije bila lepša Pretplati se
Katarina Popović, profesorka Filozofskog fakulteta u Beogradu

Kako sprečiti krađu i pobediti na izborima

Mauricijus

Majmuni sa smrtnom presudom

DUH VREMENA: Sedamdeset pet godina Selindžerovog Holdena Kolfilda

Lovac u raži između kvarnih bumera i čednih zumera

Izložba

Umetnost koja leči

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1863 16.09 2026.
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme 1860 26.08 2026.
Vreme 1859 19.08 2026.
Vreme 1858 12.08 2026.
Vreme 1856-1857 29.07 2026.
Vreme 1855 22.07 2026.
Vreme 1854 15.07 2026.
Vreme 1853 08.07 2026.
Vreme 1852 02.07 2026.
Vreme 1851 25.06 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure