
Komentar
Studije srpstva i drugi košmari
Nema ničega u ideji Fakulteta srpskih studija što državni univerziteti već ne pokrivaju. „Identitetske discipline“ nisu drugo do košmari proizašli iz falangističkih glava
U julu 1995. Džef Bezos otvorio je svoju internet prodavnicu Amazon. Opredelio se da prvo prodaje knjige, učinilo mu se to najjednostavnijim od dvadesetak proizvoda o kojima je razmišljao.
Dva poteza ovog do tada meteorski uspešnog mladog finansijskog stručnjaka posebno su interesantna. Preselio se iz Njujorka u okolinu Sijetla i kupio kuću sa velikom garažom kako bi mogao kasnije da priča da je biznis počeo iz garaže. Toliko o njegovom samopouzdanju, odnosno sumnji da posao možda neće uspeti. Potom je utvrdio da mnogi izdavači za tri naručene knjige ne naplaćuju poštarinu pa je krenuo da uz ono što mu treba naručuje i izdanja za koja je bio siguran da ih više nemaju na lageru. Slali su mu, bez poštarine, samo tu jednu potrebnu knjigu izvinjavajući se što nemaju kompletnu ponudu. Toliko o njegovoj veštini da preproda.
Kada su dvehiljadite akcije internet kompanija obezvređene, Amazon je sa 100 pao na 6 dolara po akciji. Bezos je akcionare podsetio da su pre samo tri godine, kada su izašli na berzu, vredele dolar i po i da je šest dolara odličan rezultat. Toliko o poslovnom optimizmu i viziji.
Ovo su zgodne anegdote koje prate čoveka koji je u žiži medija jer je protekle nedelje kupio „Vašington post“ i to svojim ličnim parama. Dakle, nije u pitanju investicija njegove kompanije, poput kupovine Zaposa ili IMDB-a recimo. To može, ali ne mora da znači da je Bezosov potez filantropski, odnosno da ne želi da gleda kako jedna ikona slobodne reči vene u korovu tvitova i blogova. S druge strane, ako želi da joj udahne novi život moraće i da ulaže i da menja. Para ima (berza ga sada lično procenjuje na 22 milijarde dolara), a ne nedostaje mu ni znanja. Uspeva i dalje da prodaje knjige, dakle papir, dok se prave knjižare masovno zatvaraju, upravo zbog konkurencije na internetu. Pritom, pre samo godinu dana sam je izjavio da ne veruje da će se novine ikada prodavati za pare u elektronskom obliku to jest na vebu.
Svet se sada zabavlja odgonetajući šta su Bezosove namere i da li zna u šta se upustio. Neki ga porede sa brojnim bogatašima koji su poželeli da otvore restoran osokoljeni bogatim iskustvom, previđajući da biti gost ili čitalac nije isto što i biti kuvar, kelner, novinar ili urednik. Razlika u perspektivi između pomenutih i biznismenska sujeta su trasirali put u mnogi fijasko.
Bezosu, takođe, kao teret stavljaju još jednu neobičnu okolnost. On do sada nije imao poslovnih padova, onih ozbiljnih, te neki misle da će mu se statistika sada obiti o glavu.
Ne bih umeo da rastumačim ništa od ovoga, niti da dam neku pametnu prognozu, ma čak ni neku glupu, ali mi se čini da je on (za razliku od srpskih bizmismena) naprosto uočio da postoji neki istinski kvalitet kojem preti nestanak jer se ne snalazi u novim okolnostima. Zato je odlučio da kupi jedan od pet najuglednijih američkih listova, umesto nekog malog, jeftinog, lokalnog na kojem je za mali novac i do mile volje mogao da uvežbava nove poslovne modele. Pa, ako se igračka razbije, ništa.
Ako se, ipak, prevario u kupovini, Bezosu bi bilo pametno da „Post“ nije kupio preko Amazona. Njihova politika vraćanja proizvoda kojim ste nezadovoljni je očajna, poručuju kupci.

Nema ničega u ideji Fakulteta srpskih studija što državni univerziteti već ne pokrivaju. „Identitetske discipline“ nisu drugo do košmari proizašli iz falangističkih glava

Ko je od nas ikada pogledao svih 250 imena poslaničkih kandidata na listi za koju želi da glasa? Iako to nigde nije rečeno, jasno je da će studentska lista biti švedski sto. Ako je ikom bitno, moj glas imaju, sve i da mi se 249 imena ne dopadne

Aleksandar Vučić sprovodi neobjavljeni državni udar. Džaba kreči. Nema on odbranu od zahteva za pravdom. Jer kako da pogleda u oči majci koja štrajkuje glađu, umiri narod na ulicama i utiša đačiće koji na ekskurziji viču – „Pumpaj!“

Aleksandar Vučić misli da u utorak putuje za Brisel u svojstvu predsednika Republike Srbije, ali zapravo odlazi kao predsednik Ćacilenda. Na to je sam sebe sveo, samo što toga još uvek nije svestan

U Novom Sadu je održana ogromna komemoracija za žrtve nadstrešnice, dirljiva i neophodna. Fiksacija na tačan broj ljudi tu je potpuno promašena jer ovo više nije ta igra
Dijana Hrka, Milomir Jaćimović i emocije građana
Ranjene duše na obodu Ćacilenda Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve