
Komentar
Studije srpstva i drugi košmari
Nema ničega u ideji Fakulteta srpskih studija što državni univerziteti već ne pokrivaju. „Identitetske discipline“ nisu drugo do košmari proizašli iz falangističkih glava
Ko se ikada pitao da li bi bilo rata kada se SFRJ raspadala samo da je internet ranije omasovljen, obeshrabriće se čitajući komentare na hrvatskim internet portalima. Iz nekog razloga tamošnji moderatori imaju poroznu mrežu za svaku vrstu nacionalističkog prepucavanja, tako da se svaka pa i najbenignija rasprava brzo skrene u te vode. Posebno je zabavno što postoje rezidenti tj. već „afirmisani“ komentatori.
Hrvatski pisac Renato Baretić (Osmi povjerenik) primetio je da se neki komentatori okupljaju ispod manje čitanih tekstova, recimo nekih njegovih intervjua, i onda tamo nesmetano troluju o sasvim desetim temama, neometani od ostatka sveta. A ipak na javnom mestu.
No, hrvatska se internet javnost prilično uzbudila poslednjih nedelja, tačnije posle pogibije glumice Dolores Lambaša. Podivljali komentatori nisu imali milosti ni u tragediji, vređali su je, prozivali zbog nekih epizoda u njenom životu, na zgražavanje moderatora koji su verovali da se taj pogani jezik uvlači kada se desi nešto tako ozbiljno. To je podstaklo tamošnju javnost da se zapita da li je vreme da se anonimni internet komentari zabrane, uprkos tome što povećavaju čitanost tekstova na internetu, što će reći da povećavaju prihod od marketinga.
Sličnih primera ima u svetu, recimo Popular Science zabranio je komentare na svom sajtu smatrajući da ne doprinose već samo unižavaju trud naučnika. A o komentarima se pričalo i na prošlonedeljnoj medijskoj konferenciji u organizaciji ABC Srbija u okviru diskusije o etici u novim medijima. Kako sam i sam bio učesnik, podelio bih jedan svoj stav i jedan predlog, koji je naišao na klimoglav ostalih panelista, sve poštovanih novinara iz vremena pisaće mašine.
Stav je da su internet komentari posledica novinarskih tekstova. Otrov koji anonimci sipaju po sirotoj Dolores i mnogim drugim osobama posledica je onoga što su (uglavnom) tabloidi prethodno pisali, potpirujući taj gnev, mržnju ili zavist poluistinama i sumnjivim interpretacijama. Ali, za razliku od njih (zapravo nas, novinara), anonimci ne znaju kada se treba prestrojiti i upristojiti.
Moj predlog je da se umesto ukidanja komentara ta oblast uredi. Najpre, uveo bih pretplatu. Svako ko se pretplati može da komentariše do mile volje i šta god hoće. Naravno, mora da ostavi svoj pravi identitet (ime i adresa poznati redakciji, kao nekad) koji ne mora da obelodani. I dalje može da se predstavlja kao Crni Petar ili Love69, ali sada svestan da neko ipak zna o kome je reč. I da mu komentari više nisu besplatni, ali za uzvrat može da napiše šta god hoće i to će biti objavljeno. Bez cenzure, osim one auto.
Rekoh, ideja da se objavljuju samo plaćeni komentari (nešto kao pisma s markom) dopala se kolegama. Možda bi se mogla napraviti jedinstvena (nikako državna) organizacija za registrovanje komentatora i čuvanja njihove anonimnosti do neke granice, pod uslovom da ne žele da nastupaju pod svojim imenom. Mediji koji objavljuju komentare dobili bi direktno novac od komentatora, kao da su u pitanju mali oglasi, ali lične prirode.
A ako neko nije spreman da se minimalno učipi da bi se oglasio i ako se plaši onoga što govori pod svojim imenom, onda je za sve nas bolje da ostane tih.

Nema ničega u ideji Fakulteta srpskih studija što državni univerziteti već ne pokrivaju. „Identitetske discipline“ nisu drugo do košmari proizašli iz falangističkih glava

Ko je od nas ikada pogledao svih 250 imena poslaničkih kandidata na listi za koju želi da glasa? Iako to nigde nije rečeno, jasno je da će studentska lista biti švedski sto. Ako je ikom bitno, moj glas imaju, sve i da mi se 249 imena ne dopadne

Aleksandar Vučić sprovodi neobjavljeni državni udar. Džaba kreči. Nema on odbranu od zahteva za pravdom. Jer kako da pogleda u oči majci koja štrajkuje glađu, umiri narod na ulicama i utiša đačiće koji na ekskurziji viču – „Pumpaj!“

Aleksandar Vučić misli da u utorak putuje za Brisel u svojstvu predsednika Republike Srbije, ali zapravo odlazi kao predsednik Ćacilenda. Na to je sam sebe sveo, samo što toga još uvek nije svestan

U Novom Sadu je održana ogromna komemoracija za žrtve nadstrešnice, dirljiva i neophodna. Fiksacija na tačan broj ljudi tu je potpuno promašena jer ovo više nije ta igra
Dijana Hrka, Milomir Jaćimović i emocije građana
Ranjene duše na obodu Ćacilenda Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve