
Komentar
Studije srpstva i drugi košmari
Nema ničega u ideji Fakulteta srpskih studija što državni univerziteti već ne pokrivaju. „Identitetske discipline“ nisu drugo do košmari proizašli iz falangističkih glava
Prošlonedeljne lokalne izbore u tri opštine (Voždovac, Odžaci, Kostolac) pratio sam na društvenim mrežama. Dva su razloga. Najpre, bilo mi je to lakše nego da čekam vesti na radiju ili televiziji pa da saznajem kolika je do tada bila izlaznost, uvrh glave. Važniji razlog je što na društvenim mrežama nema izborne tišine pa je moguće čuti prognoze i navijanje stranačkih simpatizera i aktivista (neki ih na mrežama pogrdno nazivaju botovima), ali i onih koje politika motiviše na razne duhovitosti.
Naravno, to me je navelo da se zapitam da li je izbornu tišinu moguće preneti i na društvene mreže ili će postojanje društvenih mreža obesmisliti izbornu tišinu? U prvom slučaju moguće bi bilo zabraniti strankama da se oglašavaju sa zvaničnih naloga, osim u funkciji pozivanja birača da glasaju. To bi onda moralo da se primeni i na SMS poruke koje se šalju glasačima u vidu opomene pošto su obično selektivne. Jer, SMS-om se pozivaju samo svoji „sigurni“ glasači što može da se čita kao kampanja. Drugo bi bilo kada bi se poruke slale svima. Kao na društvenim mrežama.
Savet onome ko bi tako da prekrati izborni dan jeste da najpre mora da se pripremi, odnosno da zaprati ili se sprijatelji sa ljudima različitih političkih ubeđenja u danima pre izbora. Time se obezbeđuje realnija slika. Jer ako ste okruženi samo onima koji su vam slični i simpatični, a to je običaj, steći ćete utisak da svi misle kao i vi pa vas izborni rezultat može (neprijatno) iznenaditi.
Stranke nisu bile preterano prilježne na mrežama za ove izbore, ako zanemarimo svakodnevna, jeftina i neduhovita prepucavanja. Saveti američkih stručnjaka, a oni su tu najiskusniji, jesu da pre kampanje kandidat obavezno pokrene blog koji će reklamirati kroz Fejsbuk i Tviter uz pomoć stranke.
Preporuka je i da sve što kao kandidat radite obavezno objavljujete na Gugl plus mreži. Znam da je uopšte ne koristite (a ko je pa koristi?), ali ono što tamo stavite kraćim putem dolazi do visokih mesta u Gugl pretragama. Iz istih razloga treba što više koristiti Jutjub (Gugl je vlasnik, opet), jer takođe olakšava visoku poziciju na najpopularnijem pretraživaču. Isto važi i za stranicu na Vikipediji o sebi. Ništa vas ne košta da je napravite, a dobijate pravo prvenstva na pretraživačima.
Zapratite što više ljudi na Tviteru, pogotovo onih koje zajednica smatra uticajnim, jer su šanse od 15 do 50 odsto da će i oni zapratiti vas. Uključujte ih u svoje komunikacije i tvitujte što više. Najbolje od pet do deset puta dnevno (ne treba ni preterivati da vas ne bi napustili zbog zatrpavanja).
Najvažniji savet je da se upustite u razgovor sa biračima, svuda gde je to moguće, a za to treba da odvojite barem sat vremena dnevno.
Tu se krije i najveći izazov. Na društvenim mrežama se nalazi najprobirljivije biračko telo. Ne možete im sipati jeftine slogane i poruke. I morate da se „pojavljujete“ lično, ne možete da delegirate taj posao timu, koliko god da je dobar. Tako da kada vam neki političar kaže da on za društvene mreže nema vremena, budite ubeđeni da mu je vreme najmanji problem.

Nema ničega u ideji Fakulteta srpskih studija što državni univerziteti već ne pokrivaju. „Identitetske discipline“ nisu drugo do košmari proizašli iz falangističkih glava

Ko je od nas ikada pogledao svih 250 imena poslaničkih kandidata na listi za koju želi da glasa? Iako to nigde nije rečeno, jasno je da će studentska lista biti švedski sto. Ako je ikom bitno, moj glas imaju, sve i da mi se 249 imena ne dopadne

Aleksandar Vučić sprovodi neobjavljeni državni udar. Džaba kreči. Nema on odbranu od zahteva za pravdom. Jer kako da pogleda u oči majci koja štrajkuje glađu, umiri narod na ulicama i utiša đačiće koji na ekskurziji viču – „Pumpaj!“

Aleksandar Vučić misli da u utorak putuje za Brisel u svojstvu predsednika Republike Srbije, ali zapravo odlazi kao predsednik Ćacilenda. Na to je sam sebe sveo, samo što toga još uvek nije svestan

U Novom Sadu je održana ogromna komemoracija za žrtve nadstrešnice, dirljiva i neophodna. Fiksacija na tačan broj ljudi tu je potpuno promašena jer ovo više nije ta igra
Dijana Hrka, Milomir Jaćimović i emocije građana
Ranjene duše na obodu Ćacilenda Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve