
Komentar
Autoimuna bolest Srbije
Umesto da se okome na obolele ćelije, odbrambene ćelije srpskog organizma su se okrenule protiv zdravih ćelija. Lek je počeo da kola krvotokom, ali je proces ozdravljenja dug i neizvestan
Kada je trebalo da odluči da li će njegov Fejsbuk da kupi aplikaciju za porukice WhatsApp, Mark Zakerberg je zapravo bio u dilemi da li će da se zezne ili će da se zezne više? WhatsApp je neka vrsta tinejdžerske i studentske zabave, o koju i roditelji vole da se ogrebu. Nalik je Vajberu (Viber) koji je kod nas popularniji. Povezuje vaš telefon internetom sa drugim telefonima. Omogućuje vam da za džabe (prve godine) ili za jedan dolar godišnje (svake sledeće) neograničeno komunicirate sa svima koji imaju istu aplikaciju. Sve što vam treba je smart telefon, tačnije broj i internet veza, obično neki besplatni vaj-faj.
Fejsbuk je ovu aplikaciju kupio za neverovatnih 19 milijardi evra, od toga četiri u kešu, a ostatak u akcijama. Ako bude dobro Fejsbuku, biće i novopečenim milijarderima iz WhatsAppa. U suprotnom im ostaje onaj keš.
Ljudi zaslepljeni novcem obično ne vide dublju poslovnu logiku, a ponekad zaborave da pročitaju elementarne podatke. WhatsApp je najbrže rastuća baza ljudi ikada (450 miliona za samo četiri godine!), koju opslužuju 32 čoveka i koja do sada nije potrošila ni cent na marketing. Preporučivali su ih korisnici.
Da ih nije kupio Fejsbuk sasvim sigurno bi to učinio Gugl, ne daj Bože Majkrosoft. Primedba da ih je Zakerberg preplatio i to nekoliko puta (Instagram je kupio za tričavu milijardu) ne stoji baš kada uzmete u obzir da je njemu jeftinije da na nekom projektu gubi novac nego da konkurencija na istom zarađuje. Sve dok se broj korisnika umnožava, a to je u slučaju društvenih mreža jedini kapital koji se broji. Jer, pare dođu i prođu, a ljudi ostaju. A ljudi prave nove pare.
Plus, ljudi vole telefone više nego kompjutere. Uostalom, jeste li čuli ikada da neko ima strah od telefona, kao što često čujemo da „beži od kompjutera“?
Zakerberg je to vrlo dobro shvatio, toliko dobro da se pre nekoliko dana pojavio na konferenciji mobilne telefonije u Barseloni, gde ljudi njegovog formata do sada nisu dolazili. Tu su se gledale kutije, dizajn, brzina procesora i merile veličine ekrana. Zakerberg najavljuje novo doba, gde će upotrebljivost biti na prvom mestu.
Cilj Fejsbuka, barem se tako čini nekome ko može samo da nagađa, jeste da pređe na mobilnu platformu i postane vaš nerazdvojni prijatelj. „Nerazdvojni“ nemojte čitati previše emotivno, to je više bliskost koju osećate prema pejsmejkeru nego prema psu, recimo. Ovo za pejsmejker bi prošlo kao duhovita metafora da Samsung nije najavio da će njihov novi S5 model (premijerno predstavljen u Barseloni) imati merač brzine otkucaja srca i čitač otiska prstiju. Tipujem da će S6 meriti nivo insulina i krvni pritisak. Kome to zvuči kao šala, taj ne razume u kakvom se svetu našao.
Za razliku od šefa Fejsbuka, koji bi da bude deo svake naše aktivnosti, ako je moguće. A kako sve što radimo ostavlja neki elektronski trag, makar kao status („pijem prvu jutarnju kafu“), onda je jedina njegova briga da nam baš on ponudi platformu preko koje ćemo te svoje aktivnosti komunicirati sa svetom.
Mene brine što je dok smo komunicirali telefonima dovoljno bilo da promeniš broj i izmakneš svima s kojima bi da prekineš. Novi pristup tražiće da promeniš lični identitet.
Umesto da se okome na obolele ćelije, odbrambene ćelije srpskog organizma su se okrenule protiv zdravih ćelija. Lek je počeo da kola krvotokom, ali je proces ozdravljenja dug i neizvestan
Mitropolit žički Justin otvoreno je stao na stranu studenata i upozorio vlast da “moć nije data radi nasilja, nego radi služenja“. Šta je to trebalo arhijereju poznatom po tome da se kloni sukoba
Kao što je Šešelj početkom devedesetih potezao pištolj na tadašnje studente, tako Vučić na njihove pobunjene kćerke i sinove danas poteže svoje batinaše. Ista je to politika, samo prilagođena vremenu
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić abolira siledžije i ludake koji prebijaju i gaze studente, dok iste te studente hapsi. Narodu u pobuni više ni goli život nije zagarantovan – ali ceh će na kraju platiti ovaj režim
Protesti u Srbiji ne nameću više pitanja „da li“ i „ako”, oni su postali sistemski događaji. Trpeljivost u društvu preokrenula se u nezajažljivu potrebu za normalnošću, za pravnom državom
Ekskluzivno: Istraživanje Slobodana G. Markovića i Miloša Bešića o stavovima beogradskih studenata u plenumu
Šta sve nismo znali o njima Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve