img
Loader
Beograd, 24°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Povodom nagrade »Aleksandar Lifka«

Pet uloga Mire Banjac

30. jul 2014, 00:29 Goran Tarlać
Copied

Već nekoliko generacija širom bivše SFRJ zna gotovo sve replike iz filmova koji slede. To su najcitiraniji naslovi u kojima je igrala Mira Banjac, ovogodišnja dobitnica nagrade "Aleksandar Lifka" kojom Festival evropskog filma na Paliću nagrađuje filmske stvaraoce za izuzetan doprinos evropskoj kinematografiji

MAJSTORI, MAJSTORI (Goran Marković, 1980)

Ljilja guli krompir, servira viršle i sa cigaretom na ivici usana pazi ko je s kim (i na kome) po školskim kancelarijama. Koleginica Dobrila i ona, međutim, nemaju pojma o tome ko i zašto je prisiljavao nastavnicu engleskog na seksualne odnose. „Nismo mi čule ništa, ali najbolje da pitate… njega. On bi… sve nas… da je mogao… Ali, ne znamo mi ništa, mi gledamo svoja posla.“ Dok u borosanama po menzi radoznalo skakuću oko prosvetnog inspektora, Ljilja i Dobrila gledaju kako se banket (o državnom trošku!) povodom Kevinog ispraćaja u penziju pretvara u svađu i pijanku, zavist prema moćnima i prezir prema podređenima. Okolo gladac, unutra jadac! „Majstori, majstori, ko vas je zvao, zašto dirate moj crni krov?“ I onda Ljiljino gordo priznanje: „Mene nije prisilio, mene je namamio.“ Kao i Dobrilu! Ljilja joj ne veruje i traži dokaz – dal se penjo il se nije penjo?


SJEĆAŠ LI SE DOLI BEL

(Emir Kusturica, 1981)

Sena guli krompir, čuva četvoro dece i supruga Mahmuta Zolja koji je dobar i fin čovek – samo kad ne pije. On tvrdi da komunizam mora da zavlada svetom do 2000. godine, a Sena za budućnost planete ima lakši recept: „Nemoj ti piti – kud ćeš boljeg komunizma!“ On, bezbeli, zna da komunizma nema bez alkohola. Za razliku od ostatka familije, Sena je sa obe noge na zemlji: ne razume Dininu opsesiju hipnozom i vlašću nad samim sobom („svakoga dana u svakome pogledu….“), niti Mahmutovu naviku da vlast nad drugima uteruje kroz porodične sednice. Muževljeve redigovane citate iz „Manifesta komunističke partije“ („nema ničeg izvan materijalnog svijeta“) rado bi primenila u praksi: šest godina oni za stan lažu njega, a on nju. Privremeni smeštaj koji privremeno traje i privremeno prokišnjava šest godina želi da zameni stanom u lepšem delu Sarajeva.


BALKANSKI ŠPIJUN

(Dušan Kovačević i Božidar Nikolić, 1984)

Danica Čvorović guli krompir, čuva porodicu i pomaže Ilijinu borbu protiv državnih neprijatelja. Večito zamišljena i zabrinuta, večito rasejana, davno ostarela, pre vremena. Iako paranoični muž, jednom i zauvek prestrašeni politički zatvorenik, misli da je Danica bez njega niko i ništa („e, Danice, Danice, kako si samo naivna“), ona bolje od njega zna gde i kako živi. Dvadeset godina nju i Iliju lažu za stan, a njihovu ćerku stomatologa za posao pet: „Narod krezub, svaki ima dva zuba u glavi, a za lekara nema posla.“ Ipak, odana je Iliji i razume njegove muke („znači, stvarno si bio u pozorištu?“) na koje pristaje dok brani zemlju od neprijateljskih elemenata. Iako u početku politički potpuno samosvesna („Od prošlog meseca sve poskupelo pedeset posto. Ove dve torbe, dvesta iljada. Molim vas, pogledajte šta je u njima. Nema vrednosti za dvaes iljada. Idem i pitam se: ko mi ukrade sto osamdeset?“), Ilijina opsednutost špijunima na kraju i nju slama. Da tata ide kod lekara, može. Za srce? Ne, nego za glavu. „Jel ti misliš da je tvoj otac lud? Čuješ li šta te pitam? Jel misliš da je on lud?“


JAGODE U GRLU

(Srđan Karanović, 1985)

Ruža guli krompir i konobariše na nečemu što je trebalo da bude sentimentalni sastanak i luda noć društva iz mladosti. Ugađa Čombetu koji joj kao zvezda malih ekrana potpisuje naslovnu stranu „TV Novosti“, mada ona, eto, ne bi da se nameće. Ponesena potragom za snovima, pristaje da za njega i Mikija Rubirozu, pijane (i bivše) drugove na nasukanom splavu njihove izgubljene mladosti, izvodi tragikomični striptiz, tužnu igru bez dobitka. „Mešaj, Ružo!“ „Ne mogu, crkla sam.“ A zašto gledaju kroz ključaonicu kad mogu lepo da otvore vrata? „Tako je slađe, dilejo! Tajna!“ Čombetu je to samo ludorija, a njoj (poslednja) prilika za iskru ljubavi: „Tu da me gledaš! Lepo, u oba oka.“ Strast će, međutim, morati sama da potraži, ovde je dobila samo poniženje. Na kraju pijane i slomljene noći sa ostatkom ekipe prazno zuri u čaše sa cvećem i sluša ciganski orkestar: „A jutros već su drugi mladi, o, mladosti…“ U poslednjoj sceni ravnodušno gleda mladića koji odvezuje splav i pušta ga sa svima njima niz reku, ka boljoj prošlosti.


LEPOTA POROKA

(Živko Nikolić, 1986)

Direktorka Milada drugima zapoveda da gule krompir dok ona na crnogorskoj obali razvija nudistički kamp. Za razliku od Ljilje, Sene, Danice i Ruže, njoj nije potreban muž da bi imala svoje mišljenje o bilo čemu. Kao šefica, mladim sobaricama pruža priliku za ekonomsku samostalnost i oslobođenje senzualnosti („i goli ljudi su božji ljudi, jadne đevojke“), a ličnu sputanost zamenjuje fatalističkim poslovnim ambicijama, strogom poslovnom uniformom i zalizanom muškom frizurom. Naturizam je njen život, prkosno kaže mužu koji je moli da se vrati kući jer je viđa „jednom mjesečno, ka da sam oženio pomorca“. „Vidi kolko je ođe svijeta – ima ih ka vrabaca. I što? Da puštim sada da to sve propadne, a ja sa tobom da idem kući?“ I sve bi bilo u redu da nije nezaposlenih đetića iz Međeđe koji ne shvataju Miladu i kuma Žorža da je „žena društveno biće, društvo može š njom da čini što god oće“, pa im otimaju personal u kampu za golaće. Ali, Milada i za takve ima rešenje. Jureći sa obezbeđenjem nesrećnika koji tu traži suprugu, izdaje krstašku naredbu: „Ubij ga, naturizam je u pitanju!“ Preokret i završni udarac jačih od nje u disko-bifeu na Adi Bojani rezignirano leči duplim viskijem, verovatno jedinim pićem koje je popila na radnom mestu: „Pola svijeta sam ja ođe dovukla i svukla. A oni koji su najviše sumnjali u naturizam sad me ćeraju u penziju.“

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Promo

15.septembar 2026. R.V.

„Ceo život za godinu dana“ premijerno u Ateljeu 212!

Na početku sedamdesete sezone, obeležavajući 30 godina od smrti Aleksandra Popovića, Atelje 212 premijerno izvodi predstavu „Ceo život za godinu dana“ po njegovoj istoimenoj tv seriji

Festival

14.septembar 2026. S. Ć.

U Leskovcu filmovi i serije sa prostora Jugoslavije

Na Leskovačkom internacionalnom festivalu filmske režije biće čak 12 filmova i četiri serije - nastavak puta ovog festivala da filmove sa prostora Jugoslavije približi publici

Festival u Veneciji

14.septembar 2026. S.Ć.

Izrael najavio oduzimanje državljanstva rediteljima nagrađenim u Veneciji

Izraelski ministar kulture najavio je oduzimanje državljanstva Juvalu Abrahamu i Rejček Šor, rediteljima filma „NAZA“ koji je u Veneciji dobio Specijalnu nagradu žirija. U filmu se naime tvrdi da je izraelska vojska ciljala civile u Gazi

Slučaj Šabačko pozorište

13.septembar 2026. Sonja Ćirić

Odlukom direktorke, Šabačko pozorište je ostalo bez 15 predstava a glume samo tri glumca

Šabačko pozorište je ostalo bez 15 predstava zato što je tako odlučila direktorka. Zbog toga 80 posto glumaca ansambla nije stalo na scenu godinu i po dana. Međutim, budžet pozorišta je 15 miliona dinara

Cenzura

12.septembar 2026. S.Ć.

Film Jasmile Žbanić je dobar za MoMu, ali ne i za direktorku Muzeja Jugoslavije

Bez obrazloženja, Gordana Vujović v.d. direktorka Muzeja Jugoslavije otkazala je prikazivanje filma Jasmile Žbanić „Blum – Gospodari svoje budućnosti“ na programu Leto u Muzeyu

Komentar
Overavanje potpisa za Studentsku listu, veliki red

Komentar

Sitne i krupne pakosti: „Alšksndar Vučić“ protiv gerile

Naprednjaci su ugrabili sve notare da bi prvi predali listu. Bio je to mali autogol – jer studenti su od prikupljanja potpisa napravili feštu i odličnu reklamu. Tako nekako će izgledati cela kampanja

Nemanja Rujević
Veliki transparent Studenti pobeđuju ispred Narodne skupštine

Pregled nedelje

Padaj mržnjo i nepravdo

Zašto režimu trebaju mržnja i podele? Kako su na njih odgovorili studenti? Kome i zbog čega smeta Kesić i društvo iz emisije „24 minuta“? I kako su opozicione stranke završile u izbornoj fusnoti

Filip Švarm
23. maj

Komentar

Rađanje građana iz duha republike

Rušenje Vučićevog režima na izborima je dečja igra u odnosu na ono što nas čeka posle: obnavljanje do temelja razorene zemlje. Ne postoji teži zadatak od toga da se od podanika stvore građani, ali to je pitanje opstanka Srbije

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1862
Poslednje izdanje

Ova situacija

Srbija pred izborom Pretplati se
Špijuniranje studenata

Kad Veliki brat uzjaše Pegaza

Režim protiv naroda

Naprednjačka javno-privatna agencija

Portret savremenika: Hašim Tači

Presuda visokog rizika

Evropska krajnja desnica u službi Trampa i Putina

Probijanje vatrenog zida

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme 1860 26.08 2026.
Vreme 1859 19.08 2026.
Vreme 1858 12.08 2026.
Vreme 1856-1857 29.07 2026.
Vreme 1855 22.07 2026.
Vreme 1854 15.07 2026.
Vreme 1853 08.07 2026.
Vreme 1852 02.07 2026.
Vreme 1851 25.06 2026.
Vreme 1850 17.06 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure