

Komentar
Ko to može Selakovića da „povuče za Generalštab“
Ministar kulture Nikola Selaković nasred Skupštine poručuje opoziciji da može da ga “povuče za Generalštab”. To je ispod zdravog razuma, pristojnosti, a pre svega časti


Ima li ičeg banalnijeg od preljube ili pronevere? Nema. Pa opet, nagraisaše protagonisti preko svake mere, od Eme Bovari do blagajnika Patrijaršije
Grešna mi duša, ja i zaboravio na neprijatnu epizodu iz Patrijaršije, kad je u blagoslovenoj crkvenoj blagajni bio ustanovljen manjak: iščezlo beše više od milion evra koji su se dobrotom vernika (možda i pokojeg grešnika) slili u kasu; organi gonjenja ubrzo su skleptali i okrivili blagajnika.
„Priznajem samo sud moje Matere tj. Crkve“ – mislio sam da će uzviknuti osumnjičeni, SPC će mu naložiti da novac vrati (ako potonji nije u vascelosti uveliko već i spiskan), da posti toliko i toliko meseci, da očita toliko i toliko puta Očenaš, Bogorodice Djevo, radujsja, blagodatnaja Marije, Gospod s Toboju!
&
Ali ne.
Država se našla još uvređenijom i oštećenijom nego crkva: jedno je kad se u opštinskoj kasi ustanovi manjak, pa neko ne dobije dečiji dodatak, ili ako fabrički knjigovođa bude ulovljen u nedoličnoj matematici pa radnici ne dobiju topli obrok, ovde je nasrnuto na novac namenjen za najuzvišenije svrhe i počinilac je osuđen na sedam godina robije! Novac je čuvao u dvema kesama, pored njih je držao i pištolj za koji nije imao blagoslov SUP-a, kao i ilegalnu džebanu u iznosu od dvadeset pet kuršuma.
I to je blagajniku uzeto kao otežavajuća okolnost (ili kao dodatni prestup), a zašto, ako do pronevere nije došlo uz pomoć pištolja? Nije udario nikoga drškom pištolja u slepoočnicu, niti je ma koje svešteno ili građansko lice držao na nišanu! Pre bih rekao da je svijetlo oružje nabavio baš radi zaštite crkv. svojine od trećih lica.
Bilo kako bilo, Pravda se vrpoljila, nije joj sve bilo potaman, i sad čitam da je vrhunski sud blagajniku dometnuo još dve godine zatvora što mu dođe devet godinica i još jedno godišnje doba!
Sl. sud je prestupniku izrekao i novčanu kaznu od 50.000 dinara i naložio mu da sav pronevereni novac vrati u kasu Patrijaršije u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate: bivši blagajnik SPC je takođe obavezan i da sudu na ime troškova krivičnog postupka plati 160.903 dinara, a na ime paušala još 5.000 dinara, kao i da oštećenoj SPC na ime troškova punomoćnika plati 198.000 dinara.
Uh, da nije ovo prestrogo? Ako robijaš tako dugo, zašto moraš u cent da vratiš ono što si ukrao, tim pre što tako zatvoren plaćaš sudske troškove, pa mistični paušal, i još ima da oštećenoj ustanovi nadoknadiš sve što je potrošila i propatila!
Šta ja kao nepravnik mnim: ako crkveni novac nije sav potrošen, neka ga vlasnica naravno uzme, s tim da se iskušeniku kazna smanji!
Ono sa čim se osobito osobno ne slažem, a što stoji u presudi, jeste sledeće: „Kao otežavajuće okolnosti sud je prilikom povećanja kazne cenio to što je krivično delo izvršio prema SPC, instituciji koja uživa posebno poverenje i ugled u društvu, kao i da je reč o neprofitabilnoj verskoj zajednici, čije finansiranje se zasniva pre svega na donacijama!“
Nije posao suda da rangira oštećene po ugledu, niti sud ima načina da izmeri bilo čiji ugled! Ni na ono što udruge ovlašćene i specijalizovane za proučavanje javnog mnenja objave ne dajem ja ni pet para (tu sam isti kao Stanislava Pak koja gordo omalovažava istraživanje o sunovratu popularnosti njenog dobrotvora i poslodavca), uostalom, nedavno je ustanovljeno, prvi put od Postanja, da je Vlada popularnija nego SPC! I šta sad? Da je blagajnik uzeo novac iz Vladine kase trebalo bi još duže da robija za istu svotu?! A da je milionče ukrao od mene dobio bi tri meseca kućnog pritvora?
Nesum soglasen ni sa mišljenjem suda da je reč o neprofitabilnoj verskoj zajednici, dapače, iz mog sitnosopstveničkog ugla seoskog parohijana rekao bih da je reč o još kakvom tecigazdi; ne sporim da od dobrih i dobrostojećih duša SPC nesebično prima i milodare, ali ne vidim crkvu kao neprofitabilnu, mada je možda baš pod tim dičnim imenom upisata u registar privred. subjekata.
Imali smo već sudiju koji je u presudu kao zlatotisk ubacio rečenicu da je klevetanje crkve i vere uvredilo i njega lično, kao požrtvovanog i odanog vernika, i ovde kao da se blagajniku sudi ne samo za krađu nego i za smrtni greh. Da. Otežavajuća mu je okolnost i visina svote koja prevazilazi, kak se veli u presudi, životnu zaradu, i njegovu, i zarplatu prosečnog vernika, i zaradu sveštenih lica u Srbiji; pa je otežavajuća okolnost i ta njegova upornost, bandoglava takoreći istrajnost u pljačkaluku – ali zar za toliku sumu nije potrebno i duže vreme?
Krunska otežavajuća okolnost je što pohara nije počinjena iz nužde, ali sud sam priznaje da ni uz ekstremnu dugovečnost ne bi osuđeni mogao zaraditi milion i sto hiljada evra!
SPC beše prilična zavetrina svojim nameštenicima optuživanim za pedofiliju, ovde se drži gospodstveno suzdržano, kako ovozemaljski reformisani sud presudi tako neka blagajniku i bude: ali zar u srcu vere nije praštanje!?
Evo mog nacrta presude: Crkvi da pripadne sav nepotrošeni novac, blagajnik da se premesti na niže radno mesto, da bude crkvenjak ili pojac, sud koji se toliko pokidao da ocrni razbojnika (a kome je to prvi put!) da se odrekne svoje zarade i svoga milog paušala.. Kako će inače naš brat u Hristu da se iskupi i kako će provesti dane i godišnja doba koja ga, daj Bože, čekaju po izlasku iz kazneno-popravnog zavoda?


Ministar kulture Nikola Selaković nasred Skupštine poručuje opoziciji da može da ga “povuče za Generalštab”. To je ispod zdravog razuma, pristojnosti, a pre svega časti


Kako se na vatri podmetnute paljevine ocrtala mafijaška priroda vlasti? I zbog čega ne prestaje režimska odmazda nad Milomirom Jaćimovićem


Pobeda Tise Petera Mađara prevazilazi granice malene Mađarske. Ona se preliva i na susednu Srbiju kao noćna mora za Aleksandra Vučića i motivacija za sve one koji žele da mu vide leđa


Raspiše li Vučić izbore za leto, studentski pokret i zborovi moraju biti spremni. Iskustva stečena u Kuli, Sevojnu ili Aranđelovcu su dragocena, ali ne i dovoljna. Današnji mali propusti, već sutra mogu biti fatalni. U pitanju je budućnost Srbije


Upisivanje Brenta Sadlera kao direktora medija Junajted grupe je pretposlednji korak u puzajućem davljenju kritičkih medija. Vlast to neće spasiti, ali je barem publika dobila važnu lekciju
Represija i dirigovana anarhija u Vučićevoj Srbiji
Koliko živ čovek može da podnese Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve