
Komentar
Simptomi propadanja režima
Četiri simptoma ukazuju na propadanje režima Aleksandra Vučića. Da se još jednom poslužimo rečima mudrog Etjena de la Bosija: ljudi više ne žele tiranina.
Budući da su svi poslovi oko uvođenja u red građana u realnom svetu obavljeni, komunalna policija uzela je na sebe da sredi i onaj virtuelni, na internetu. U gradu Aleksincu komunalni inspektor naložio je Aleksandru Gvozdenu, vlasniku sajta Aleksinac.net, da u roku od odmah promeni ime sajta jer nema dozvolu opštine za upotrebu tog imena. Ova naredba donesena je na osnovu odluke opštine o načinu korišćenja sopstvenog imena i g. Gvozden je upozoren da je ima izvršiti odmah sam, inače će se suočiti sa izvršenjem o sopstvenom trošku, administrativnim putem. Nije objašnjeno ko bi i kako izvršio oduzimanje domena ili uklanjanje bilo kakvog sadržaja sa njega.
Za ovu priču nebitno je ko je na vlasti u Aleksincu i zašto im smeta postojanje neke adrese na internetu. Pokazalo se u Srbiji da se svaka vlast ponaša slično, sa manje ili više šlifa, doduše.
Ono što je uzbunilo internet zajednicu jeste to što se komunalna policija umešala gde joj mesto nije. U uređivanje internet domena u svetu, tačnije u SAD, budući da pomenuti domen spada u tamošnju nadležnost.
Domeni .net i .com su, dakle, američki i slobodni su za registrovanje pod uslovom da ih neko nije već zauzeo. Slobodnih domena ima još, ali ova dva su najstarija. U prošlosti su neki pokušavali da zarade registrujući imena poznatih kompanija pre nego što su one razumele značaj interneta. Ideja je bila da ih potom ucene da za velike pare otkupe domen. To se uglavnom završavalo loše po ucenjivača jer je sud cenio ko je internacionalno poznatiji pod nekim brendom (Volvo je dobar primer) i njemu je dodeljivao domen. U ovom slučaju, kako Aleksinac može bez problema da registruje srpski domen „aleksinac.rs“, a još bolje ćirilički „алексинац.срб“, sud u Americi bi se verovatnije vodio pravilom „ko pre devojci“. Parnica svakako ne bi bila jeftina za onog ko je pokrene, a ishod bi verovatno bio odbijanje. Ne preporučujem.
Interesantno je da opština Aleksinac takođe ima američku adresu, zvanični sajt je aleksinac.org (i to je slobodan domen, mada predviđen za organizacije). To donosi određene prednosti kod pretraživača, ali nikako nije dobro sa stanovišta „internet patriotizma“. Inače, oba aleksinačka sajta su na ćirilici i oba su dobra i korisna za građane.
Suštinski, problem je sebi donekle napravio sam Aleksandar Gvozden. Pre tri godine predsednik opštine mu je naložio da zatraži saglasnost za upotrebu imena (opet ne ulazim u razloge). Umesto da to ignoriše ili opštini ponudi adresu na prodaju ili u najam, Gvozden je nepotrebnu saglasnost ipak tražio i opština ga je (dve godine kasnije, toliko o brzim odgovorima) odbila što je otvorilo nekakav prostor za delovanje inspektora. Za nas je sada nebitno ko ima pravo na domen u Americi i celom svetu, već može li se u realnom svetu, u Srbiji, nekome sudski zabraniti da na internet postavlja šta se njemu sviđa na adresi koju je uredno zakupio. Ako bi sud stao na stranu opštine, to bi za srpski internet bilo dramatično jer bi takvo tumačenje otvorilo prostor za nova maštovita rešenja. A sujetnim funkcionerima takve mašte ne manjka. Još gore bi bilo ako bi komunalni inspektor krenuo da piše kazne i pleni Gvozdenu kompjutere po sopstvenom rešenju. I to mu se (inspektoru) baš dopadne.
Za sada je sve ovo samo dobra reklama za Aleksinac.net i za sve nas bi bilo dobro da na tome i ostane. Posebno za Aleksinčane.

Četiri simptoma ukazuju na propadanje režima Aleksandra Vučića. Da se još jednom poslužimo rečima mudrog Etjena de la Bosija: ljudi više ne žele tiranina.

Proglašavajući najveće ruglo svoje vladavine za najveću tekovinu slobodarske Srbije, Aleksandar Vučić je svirao kraj Ćacilendu

Ništa se ne dešava od onog što Vučić najavljuje, uključujući i obećanje da će dohakati N1 i Novoj S. Zato nemoć i frustraciju krije tvrdnjom da te dve televizije nije zabranio jer mu koristi njihov rad. Jadno, jeftino i prozirno

Poraz ćaci-tužioca Nenada Stefanovića na izborima za članove Visokog saveta tužilaštva ima i veliko simbolično značenje: jedna institucija se odbranila i pokazala da je moć vučićevska tanja nego što se mislilo, da je njena najveća snaga – kao što to biva i sa tajnim službama – u fami o velikoj snazi

Lako je zamisliti kako vilom Bokeljkom u gluvo doba noći odjekuje Vučićev glas: „O Trampe, zašto me ne podnosiš?“ Odgovor na Truth Social najverojatnije bi glasio – „Zato što si šibicar“
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve