Imamo li pravnu državu i vladavinu prava? U slučaju poštovanja pretpostavke nevinosti, sve i kad oprostimo udvoričkim i ostalim tabloidima koji su ionako s one strane svakog popravljanja, trebalo bi očekivati da barem najviši državni organi imaju barem malo poštovanja za taj pravni institut. E, pa nemaju ga
Ima tu sad nekoliko primera; ograničićemo se na ove malo skorije.
MUP Srbije indignirano je odbio pre neki dan da saopšti identitete ona tri dripca koji su ispred stadiona Partizana umlatili i još izgazili neke pratioce onog nekog Vazure, sve znajući da ih nadzorne kamere snimaju ili možda upravo stoga – oni su vođe navijača i pljunu im pod prozor. MUP se skrušeno-licemerno pozvao na pretpostavku nevinosti i obavezu da se identitet osumnjičenih lica krije do optužnice (koja će se jednoga dana, verujemo, pojaviti, mada nije izvesno). Ima uvek mesta nagodbama, intervencijama i ostalome. Navijači su to…
Osim MUP-u Srbije, u ovom jednom slučaju, poštovanje pretpostavke nevinosti očito ne vredi za neke druge. Uzmimo, recimo, premijera (u ostavci, tehničkog, prošlog i budućeg): Aleksandar Vučić izvoleo je pre neki dan nazvati vlasnike srušenih objekata u Hercegovačkoj ulici u Beogradu sumnjivcima čija je imovina „plod kriminala i korupcije“. Ispalo je da nije baš tako i sada neki od tih ljudi hoće da ga tuže; neka ga tuže slobodno, njega na adresi u Nemanjinoj 11 ionako nema; pitajte poštare i sudske kurire. Nije to bivšem, sadašnjem i budućem premijeru prvi put; koliko li je samo puta nabusito i svadljivo nazivao razne ljude lopovima i kriminalcima, sve obećavajući strašnu osvetu pravde, čim „institucije sistema“, je li, obave posao čiji je ishod njemu – naravno – unapred poznat.
U IME OCA: E, sad: kada jedna takva ličnost koja sebe smatra za neosporno harizmatičnu (o čemu bi se moglo raspravljati…) izvali takvu neku kategoričnu ocenu o nečemu što nije njegov posao, nego organa nad kojima – istini za volju – ima sve veću i sve zloslutniju kontrolu, takva ličnost na sebe preuzima popriličnu odgovornost za nešto čiji ishod nije nimalo izvestan, osim ako se dotični organi ne „upodobe“ Previšnjoj Volji, tako odrešito i nabusito iskazanoj. Ima za to nekoliko primera: Aleksandar Vučić znao je istoga dana (24. septembra 2014) da su oni mučeni niški žandarmi napali njegovog brata i pratnju (odakle mu pratnja? To nikada nije objasnio) samo zbog „imena u ličnoj karti“. I šta sada područni organi da rade, kad je to sa Previšnjeg Mesta već rečeno? Mogu jedino da odugovlače (što i čine, jer ne smeju da saopšte istinu), sve u nadi da će incident pasti u zaborav, što neće. On odmah zna da ko je kriv, a ko nije; zato on „ne da“ Gašića i Lončara još pre nego što ih je bilo ko i zatražio. Aleksandar Vučić godinama napada Miroslava Miškovića, a sudski proces je sve tanji i tanji…
Možda je najbolji primer onaj Dragoslav Kosmajac sa Zvezdare. Bio je to slučaj dostojan divljenja: Aleksandar Vučić pojavio se jednoga dana – nadrndan i nabusit kao uvek – i izvikao se na nedužne novinare da zašto se „prave blesavi“ i kako to da niko ne zna (osim njega, Vučića) da je neki tamo Kosmajac Dragoslav glavni i najveći narko-diler u državi, i da on, Vučić, mora to da nam kaže, inače bi ovaj ostao nekažnjen do kraja i već u tom pravcu. Uzgred: sintagma „šta se pravite blesavi“, sa odgovarajućim izvedenicama, sve je češća u Vučićevom rečniku (srpski: narativu). To je, uz dužno poštovanje Instituciji Premijera, jezik nedostojan i nepriličan takvom visokom licu, kao što je neprilično i nedostojno obraćati se prisutnim novinarima i novinarkama krštenim imenom i svađati se s njima. Da odmah predupredim odgovor SNS-a: rečnik ovog autora zna da bude kolokvijalan, štaviše uličarski, mada je u odnosu na rečnik Vučićevih medijskih uzdanica uzor barokne učtivosti; ali – što je dozvoljeno volu, nije Jupiteru.
OPTUŽEN: Dragoslav Kosmajac, utajio 4000 evra
Nego, vratimo se mi Kosmajcu. Svakome ko je na vreme pročitao Belu knjigu MUP-a Srbije, prvo izdanje iz 2001, bilo je odmah jasno o čemu je reč. Reč je o tome da je Aleksandar Vučić – u najboljem slučaju – Belu knjigu pročitao sa zakašnjenjem od 15 godina; u najgorem slučaju da ga je neko s tim upoznao prekasno. U oba slučaja Aleksandar Vučić došao je do nepromišljenog i brzopletog zaključka da bi pominjanjem Kosmajca na takav nabusit i svadljiv način sebi možda podigao rejting „borca protiv kriminala i korupcije“. Katastrofa: „najveći narko-diler, a vi se pravite blesavi“!
Da vidimo sad o čemu je tu reč. Bela knjiga MUP-a Srbije („Kriminalne grupe i pojedinci koji se bave organizovanim kriminalom“; MUP Srbije, 2001) zbirka je dosta metodološki neujednačenih izveštaja iz 27 sekretarijata unutrašnjih poslova u Srbiji, sa rezimeima, „presecima“, podataka o grupama i pojedincima. Belu knjigu delio je okolo tadašnji ministar Dušan Mihajlović, nepromišljeno i brzopleto, ako mene pitate, ali eto… Reč je o operativnim podacima, u većini slučajeva pouzdanim, poučnim i proverenim, ali operativnim. Zanimljivo je da MUP nije rado priznavao postojanje te Bele knjige, kao ni njenog drugog izdanja, nekoliko godina kasnije (to drugo izdanje nije deljeno okolo tako velikodušno). Čak su i neki sudovi odbijali da priznaju autentičnost Bele knjige, pa smo u jednom slučaju morali da je podnosimo na uvid, a i tada ju je sudija prihvatila kao dokaz tek kada je dovela Dušana Mihajlovića da potvrdi da je to – to.
BELA KNJIGA I MUTNI POSLOVI: Dakle: građanin Kosmajac Dragoslav prolazi kroz prvo izdanje Bele knjige (na strani 13) u ukupno 20 redova (videti okvir). Po saznanjima organa unutrašnjih poslova, Kosmajac – što je najvažnije – „odavno ima uhodani kanal za krijumčarenje heroina iz Turske, Bugarske i Makedonije preko SRJ za zemlje Zapadne Evrope i to najčešće za Nemačku i Italiju (tzv. ‘Balkanski put’). Ključna reč ovde je „odavno„: šta u stručnom žargonu policije znači „odavno“ – mi ne znamo. Šta je heroin – znamo, hvala lepo, kao što je znala i ona Slobina Udba kad je čuvala 600 kila u sefu. E, sad: ako „odavno“ ceo aparat unutrašnjih poslova „zna“ da Kosmajac „odavno“ ima razrađene kanale za šverc heroina, a od 2001, kada Bela knjiga nastaje, a ranije epohalno korumpirane strukture više ne drže ni MUP, ni SDB, a niko nije u stanju da Kosmajcu stane na rep, šta imamo? Imamo priznanje da se Kosmajcu ne može dokazati ništa, svim osnovama za sumnju uprkos. Ovde nećemo ulaziti u pretpostavke o tome kako se, zašto i uz čiju pomoć Kosmajac očuvao na slobodi i u dejstvu – ako jeste – ili je samo bio pametan i sposoban, a tako izgleda. Time neka se bavi Aleksandar Vučić, pre nego što Kosmajca izviče za „glavnog narko-dilera“, dok se mi „pravimo blesavi“.
Naravno da je – posle te gromoglasne optužbe – uhapsilo Kosmajca, uz nepotrebno policijsko nasilje i razbijanje vrata (on bi im bio i sam došao i na telefonski poziv). Tada se pravosuđe našlo – ne prvi put – u neprilici zbog Vučićeve nabusite dreke. Mesecima su tresli Kosmajčeve poslove, do u najsitnija crevca i šta su našli? Našli su neku utaju poreza od četiri hiljade evra (sa sve nekim kamatama koje je Ustavni sud u načelu bio osporio), a u vezi sa njegovim građevinsko-preduzimačkim poslima. Kosmajac je sve vreme bio hladan kao špricer, svestan da mu ni bolji i veći maheri od Vučića nisu dohakali sve te godine, „odavno“. Ako najbolji kriminalisti iz MUP-a, UBPOK-a i UKP-
-a godinama nisu mogli da mu dokažu ništa, neće ni taj „najbolji student Pravnog fakulteta ikad“, kako ga je nazvao dekan Avramović. Ishod se očekuje, kao i za Miškovića, kao i za niške žandarme, ali ne i za helikopter i za Savamalu (osim ako Vučić ne žrtvuje „kompletne idiote“).
Pretpostavka nevinosti, dakle, važi za navijačke dripce, ali ne važi za neke druge: za vlasnike objekata u Savamali, za Miškovića, za žandarme iz Niša, za Kosmajca – ako smo već kod pretpostavke nevinosti. Eto nama zabave.
Soli na rep
Bela knjiga MUP–a Srbije o Dragoslavu Kosmajcu (strana 13):
„Grupu krijumčara opojnih droga je organizovao Kosmajac Dragoslav, koji je jedan od najznačajnijih trgovaca opojnim drogama na području SRJ i Zapadne Evrope. Kosmajac je povezan sa međunarodnim krijumčarima opojne droge i u Južnoj Americi, odakle organizuje transporte velikih količina kokaina i za Evropu, a odavno ima i uhodani kanal za krijumčarenje heroina iz Turske, Bugarske i Makedonije preko SRJ za zemlje Zapadne Evrope i to najčešće za Nemačku i Italiju (tzv. Balkanski put). Posao Kosmajca je organizovanje nabavke, transporta i preprodaje opojnih droga i sam nikad ne dolazi u kontakt sa narkoticima niti licima koja neposredno vrše navedene poslove, određene poslove angažuje najčešće članove grupe Buha Ljubiše zv. ‘Čume’ i Dušana Spasojevića zv. ‘Kum’ (ovde je očita greška u nadimcima: Spasojević je ‘Duća’, a Mile Luković je ‘Kum’; primedba M.V.). Uglavnom organizuje nabavku i trgovinu velikih količina narkotika za potrebe Zapadne Evrope, a jedan deo preko gore navedenih članova grupe preprodaje na sitno u Beogradu i drugim većim gradovima Srbije. Od krijumčarenja droge stekao je veliki kapital koji je uložio u kupovinu placeva i izgradnju nekretnina na teritoriji Beograda. Operativna saznanja ukazuju da je veliki deo kapitala plasirao i na kupovinu nekretnina po raznim zemljama Zapadne Evrope.“
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Mi zaista jesmo kolonija, naravno, primerena ekonomskom neokolonijalizmu. I mislim da je to počelo već osamdesetih. Pored naše kleptokratske elite, tu je kapital sa svih strana – od onih direktnih sa istoka i zapada, do onog kojem se u kafkijanskom svetskom finansijskom sistemu često i ne zna pravi vlasnik. Uvek mi je zabavno kada neko iz razvijenijih zemalja kritikuje tzv. poslovni ambijent, naročito po pitanju korupcije i pitam se – pa čekaj, zar sve te kompanije ne sklapaju poslove upravo sa korumpiranom elitom u tim polurazvijenim zemljama sveta? A te kompradroske elite pripremaju zakonodavni i antiradnički ambijent koji pogoduje tom tipu ekonomije. Mislim da Srbiji nedostaje jaka autentična levica, dovoljno nacionalno osvešćena, ali socijalno orijentisana, sa realnim geopolitičkim pregledom na stvari
Jedna od teza koje se često čuju glasi: Vučić nikada ne bi osvojio svevlast i godinama radio šta mu padne na pamet da se u Srbiji nije zbila tzv. izdaja elita, enormne konfiguracije. Šta to znači? Predstavnici raznoraznih elita stavili su svoje lične ili grupne interese daleko iznad interesa građana i zajednice. A ti interesi, u ovom slučaju, ne samo da su različiti nego su potpuno suprotstavljeni. Narodski rečeno, Vučić je igrao na pohlepu i nije pogrešio
“Ako se realizuju planirane javne investicije u ovoj i naredne tri godine od 17,8 milijardi evra, a uz to se ostvari visok rast plata, penzija i drugih tekućih državnih rashoda, onda postoji veliki rizik da deficit bude veći nego što je planirano, što bi impliciralo i veće zaduživanje države. Naravno, država još uvek može da preduzme mere da spreči veliko dodatno povećanje fiskalnog deficita na taj način što bi neke projekte odložila, neke usporila, a od nekih odustala”
Pre bilo kakve odluke o reaktoru, hoće li to biti plod francuske nuklearne kuhinje ili nešto drugo, neophodno je da se uspostavi saradnja između naučnih institucija i nadležnih organa, što nagoveštava i prošlonedeljni Memorandum. No, prvi zadatak za sve igrače, zadatak koji će ih povezati oko istog cilja, jeste rešavanje gorućeg pitanja kadrova
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Hitanje kancelara Olafa Šolca u Beograd pokazuje koliko je litijum vanredno važan Nemačkoj. Stvar je pikantna jer Aleksandar Vučić prvi put otvoreno kreće protiv volje većine naroda
Deluje da je Muzej Nikole Tesle zloupotrebljen zbog interesa Beograda na vodi, da mu je prostor zgrade starog „Jugošpeda“ namenjen ne zato što mu tako odgovara, nego zato što Beogradu na vodi nedostaju turisti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!