

Novi broj „Vremena“
Šoškić za „Vreme“: Znamo ko je ko
Bivši guverner Dejan Šoškić, kandidat Studentske liste, u razgovoru za novi broj „Vremena“ najavljuje da će nova vlast ukloniti loše kadrove, doneti zakon o lustraciji i ispitati poreklo imovine


Zašto je država protiv Saveza gluvih i nagluvih osoba
Nisu baš savamalska posla, u kojima tuđe ruše, prisvajaju i presuđuju cijelu stvar fantomke i političari, ali nisu baš – kad je o pravdi i vlasništvu riječ – niti mnogo različiti. Ima ta jedna zgrada kod Hrama Svetog Save, u istoimenoj ulici na broju 16-18, u kojoj je sjedište Saveza gluvih i nagluvih Srbije, koja je u njihovom vlasništvu nesporno bila decenijama.
Izgrađena je novcem Saveza, nasljednika predratnog društva „Kralj Dečanski“, koji je imao svoje nekretnine, nacionalizirane nakon Drugog svjetskog rata. Nakon njega je njihova imovina, u bloku ulica Kralja Milutina, Pasterove, Deligradske i Tiršove srušena zbog gradnje tadašnje ambasade SSSR (1956. godine), za što je Vlada SFRJ odredila naknadu, koja je plaćana u ratama (pa ju je „jela“ i inflacija). Udruženje je, od tog novca i kredita, gradilo zgradu u Ulici Svetog Save, plativši pritom raseljavanje dotadašnjih stanara u toj ulici, osiguravši im stanove, te se nakon izgradnje uknjižilo kao vlasnik cijele nekretnine 1967. godine, što je pokazalo i vještačenje u jednom od sudskih postupaka koji su se vodili u posljednjih petnaestak godina.
Iste godine je Savez osnovao Štampariju „Kosmos“ i sve je „štimalo“ do kraja devedesetih godina, kad se ispostavilo da ta štamparija nije plaćala ni minimalni zakup definiran ugovorom; isto se kasnije dogodilo i sa pozorištem „Slavija“, koje već godinama ima fiksnu naknadu po kvadratnom metru, iako su u međuvremenu cijene višestruko narasle.
No, to je tek kraj priče. Te 1999. godine, u vrijeme kad je Savez vodio sporove sa spomenutom štamparijom „Kosmos“, u vrijeme tužbi-žalbi, tadašnji sekretar Saveza je – kako su nedavno ministra pravde Nikolu Selakovića dopisom upozorili nadležni iz Saveza – sam sebi dodijelio stan u toj zgradi. U dopisu ministru se kaže: „Kako se kasnije ispostavilo, da bi sačuvao stan do koga je došao protivpravno, on je iskoristio tadašnje društveno političke prilike, sankcije i bombardovanje naše zemlje“, da bi na prvom narednom ročištu krajem te godine – mimo Statuta i znanja najviših organa Saveza – iako neovlašten, priznao zahtjev Republičkog javnog pravobranilaštva temeljem kojega je građansko vlasništvo Saveza pretvoreno iz privatne u društvenu (državnu) imovinu Republike Srbije.
Epilog: više iniciranih krivičnih postupaka protiv tadašnjeg sekretara nije urodilo plodom, zloupotrebe službenog položaja i druge krivične radnje ili su odbačene, ili je sve završeno zastarom. Stan kojega je pokušao prisvojiti pravomoćnom presudom je vraćen Savezu 2007. godine, ali ne i zgrada koja je – unatoč sudskom vještačenju u korist Saveza – ostala u državnom vlasništvu. Inače, za to priznanje sekretara – kako u svojoj knjizi „Kad interes nadjača pravo“ predsjednik Saveza Mile Crevar piše, „dozvoljeno pojedincu, koji se zatekao u ulozi pravnog zastupnika sa, po Statutu, ograničenim pravima, da može da, bez odluke Skupštine ili Centralnog odbora, zloupotrebom službenog položaja, a radi lične koristi, otuđi imovinu pravnog lica“ – nije se saznalo na vrijeme. Tek nakon što je presuda postala pravomoćna, kad je taj pojedinac smijenjen i kad se došlo do sudske dokumentacije, saznalo se za cijelu ujdurmu. Rokovi za žalbu su odavno bili prošli, a ponavljanje postupka kojega je Savez potom tražio odbacio je Treći općinski sud kao neblagovremen.
Dugačak je spisak nezakonitosti tadašnjih funkcionera Saveza, sekretara i njegovih (familijarno povezanih) suradnika, odnosno suradnica; u svakom slučaju, on je taj nezakonito i prijevarno stečen stan, sve dok ga sudskim putem godinama kasnije nije izgubio, izdavao u zakup. Epilog je bio da je tek sredinom 2007. godine sudski iseljena jedna privatna turistička agencija u zakupničkom odnosu sa sekretarom, a dotični se i danas, kako neki kažu, snalazi u redovima vladajućih stranaka. Od jedne do druge, kako to već ide.
Advokat Radmilo Milunović, koji zastupa Savez, podnio je, zbog povrede prava na pravično suđenje, ustavnu žalbu prije godinu dana.
Tokom svih ovih godina razni su se useljavali u zgradu Saveza, zato što je država smislila – te potvrdila neovlaštenim priznanjem tadašnjeg generalnog sekretara Saveza – da je zgrada njena, iako su Savez osnovali sami gluhi, a ne država. Ima u već spominjanoj knjizi Mila Crevara precizna računica o svim troškovima i kreditima, sa sve kamatama, kao i podacima o raseljavanju dotadašnjih stanara. Ta računica uz sve ostale dokumente i podatke govori da je riječ o jednoj od najstarijih reprezentativnih organizacija osoba sa invaliditetom u regiji, koju je – kao i stan u zgradi Saveza – svojedobni generalni sekretar htio ukrasti, pokušavajući s ukradenim dokumentima i pečatima osnovati novo udruženje, kako bi ovo postojeće ostalo u „ropotarnici povijesti“ zajedno sa svojom imovinom, oko koje se i danas vode sporovi.
Nevjerojatno je da se i danas, nakon lopovskog udara na jedno udruženje s vlastitom imovinom i ljudima kojima je neophodna pomoć (koju sami organiziraju, jer država nikad za „potrebite“ nije imala mnogo naklonosti), vode sudski sporovi oko jasnih činjenica. Nevjerojatno je i to da država koja stremi Evropskoj uniji ne poštuje Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom, koja u svom članu 12 kaže da će države potpisnice poduzeti sve odgovarajuće mjere kako bi osigurale jednako pravo osoba sa invaliditetom da posjeduju i nasljeđuju imovinu itd., kao i da će osigurati da osobe sa invaliditetom „ne budu arbitrarno lišene imovine“. I još: ondašnji generalni sekretar se zove Nenad Minić.


Bivši guverner Dejan Šoškić, kandidat Studentske liste, u razgovoru za novi broj „Vremena“ najavljuje da će nova vlast ukloniti loše kadrove, doneti zakon o lustraciji i ispitati poreklo imovine


Koga vidimo kao “velike znalce” u tom režimu koji nešto tobože znaju? Uglavnom priučene ljude sa kupljenim diplomama. Kod njih su evidentno najveći “znalci” jedna osoba koja je navodno završila neku dopisnu loše rangiranu biznis školu u ruralnoj Americi, jedan dva puta dokazani plagijator, a i jedna starija žena koja je navodno doktorirala na jednom privatnom fakultetu, na kome je njen predsednik stranke otprilike u isto vreme završio master tezu čiji naslov nije znao da kaže kad je javno upitan o tome. Studentska lista ima više od 140 doktora nauka. U pitanju su ljudi neuporedivo većih sposobnosti. O razlici u čestitosti i moralu ne treba trošiti reči


Visoka izlaznost će, kažu sagovornici “Vremena”, biti pokazatelj da li je Studentski pokret, kao neočekivana politička sila koja se pojavila nakon novosadske tragedije, uspeo u nameri da građanima vrati nadu da je moguće izaći iz ćorsokaka u kojem se zaglavila Srbija. Istovremeno, ona će biti i znak da naprednjaci nisu uspeli da značajan broj građana koji su protiv njih oteraju u apstinenciju


Studentska pobeda otvara pitanje predaje vlasti, pobeda SNS a pitanje prihvatanja rezultata, a osporen ishod novu fazu političke krize. Bojan Pajtić i Dragan Popović za “Vreme” govore o tome šta bi moglo da se dogodi nakon zatvaranja biračkih mesta, ali i zašto promena počinje pre formiranja nove vlade


Iako im je fokus na parlamentarnim izborima, studenti su najavili da će imati kandidata za predsednika. Koga će i na koji način studenti izabrati da predstavlja pokret koji insistira na decentralizaciji, i može li taj kandidat da okupi dovoljno širok krug birača i dobije podršku opozicije? Da li će ishod parlamentarnih izbora da odredi poziciju iz koje će studenti ući u predsedničku trku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve