Postupkom kontrole zaštitnika građana utvrđeno je da je od 14 slučajeva ubistava žena u 12 postojao propust u radu nadležnih organa i službi. Najčešći problem je da policija, centri za socijalni rad i zdravstvene ustanove ne razmenjuju sve podatke koje dobijaju a koje su od najvećeg značaja za zaštitu žrtava nasilja
Nakon petostrukog ubistva u Žitištu, kada je Siniša Zlatić pucao iz kalašnjikova na bivšu ženu Dijanu i druge ljude koji su se zatekli u lokalu, Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja odmah je saopštilo da nije bilo propusta te da nasilno ponašanje ubice ranije nije bilo prijavljivano centru za socijalni rad. Ipak, ispostaviće se da je ovo netačna tvrdnja jer je nasilje bilo prijavljeno u tužbi za razvod braka, što je u postupku kontrole utvrdio zaštitnik građana. U izveštaju se navodi i da je Ministarstvo za socijalna pitanja prekršilo pravo građana na istinito informisanje navodeći posle tragedije u Žitištu da je „postupak u Centru za socijalni rad vođen i okončan po standardima stručnog postupka“. Time su potvrđeni navodi oca ubijene žene da su prijavljivali nasilje, ali da niko nije reagovao.
Ovo, nažalost, nije jedini slučaj da su institucije ostale neme na vapaje žena žrtava porodičnog nasilja. Postupkom kontrole zaštitnika građana utvrđeno je da je od 14 slučajeva ubistava žena u 12 postojao propust u radu nadležnih organa i službi. Slučajevi su se desili u Čačku, Kruševcu, Varvarinu, Ćićevcu, Somboru, Valjevu, Kikindi, Malom Crniću, Smederevu, Voždovcu, Žitištu i Požarevcu. Najčešći problem je da policija, centri za socijalni rad i zdravstvene ustanove ne razmenjuju sve podatke koje dobijaju a koje su od najvećeg značaja za zaštitu žrtava nasilja.
„Rezultati su poražavajući. Ovi propusti ne znače da je bilo ko sem ubice kriv za nečiju smrt, ali da tih propusta nije bilo, mogućnost da se desi smrtni ishod bila bi manja. Najveći problem je to što propuste žele da zataškaju“, rekao je Saša Janković.
Kancelarija zaštitnika građana je na osnovu nalaza iz 12 slučajeva uputila 45 preporuka nadležnim ministarstvima.
„Godinama ispitujemo ovakve slučajeve i godinama se pojavljuju isti propusti, tako da suštinski nijedna preporuka nije nova. Za većinu slučajeva dovoljni su dosadašnji propisi, problem je u njihovom nesprovođenju i neodgovornosti“, rekao je Janković i podsetio da je još 2011. godine uputio inicijativu Ministarstvu pravde za izmenu krivičnog zakonika kojim bi se pooštrile sankcije i dodala nova krivična dela – proganjanje i seksualno uznemiravanje.
Predstavnica Autonomnog ženskog centra Tanja Ignjatović složila se sa Sašom Jankovićem, rekavši da pravila i zakoni postoje, ali da se ne primenjuju, kao i da je problem u sistemu, ali i u sve većoj neosetljivosti na nasilje nad ženama.
SLUČAJNE ILI NAMERNE GREŠKE: Kontrolom je ustanovljeno da se često ne proverava da li nasilnik ima oružje, a žrtva upućuje da sama vodi postupak. U nekim slučajevima se dešavalo i da su proizvoljno davane ocene da su u pitanju „porodične nesuglasice“, „verbalni sukobi“, „loši bračni odnosi“ tako da se žrtva ne ispituje, a ostaje uskraćena i za stručnu pomoć i podršku. Podaci pokazuju i da je u 71 odsto prijava za nasilje nad ženama okončano usmenim upozorenjem za nasilnike, što je najblaža moguća mera, a samo 25 odsto krivičnih prijava stiglo je do faze optuženice pred sudom a manje od trećine osuđenih nasilnika završi u zatvoru.
„Ključno je da se dosledno primenjuju svi propisi i procedure koji se odnose na zaštitu žena od nasilja, zatim uvođenje konkretne odgovornosti za nesavestan rad u nadležnim organima, ali je potrebno omogućiti normalne uslove za rad institucija“, rekao je Janković. On je rekao i da postoji prijava da je zaposleni u policiji vršio pritisak na porodicu žrtve, ali to MUP nije ispitao.
RASTUĆA NEOSETLJIVOST PREMA NASILJU NAD ŽENAMA: Tanja Ignjatović
Tanja Ignjatović smatra da policajci ne reaguju ili greše u slučaju prijave nasilja jer nisu obučeni, ali i zato što dobar deo njih i sam tuče svoje žene. „Ženama se ne veruje. Skoro smo imali slučaj da nam se žena javila jer centar za socijalni rad u
Beogradu nije hteo da joj primi podnesak o nasilju u porodici, to je česta pojava. Postoji mnogo slučajeva u kojima nema pisanog traga jer je neko zaobišao proceduru“, rekla je Tanja Ignjatović.
Ona je najavila da će Autonomni ženski centar pokrenuti potpisivanje peticije da se 18. maj proglasi danom sećanja na žene ubijene u porodičnom nasilju.
ODGOVOR INSTITUCIJA: Prvi se na preporuke zaštitnika građana oglasio ministar za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Aleksandar Vulin, rekavši da će Ministarstvo razmotriti primedbe ombudsmana, ali i ponovno negirajući odgovornost Centra za socijalni rad u Žitištu. On je Saši Jankoviću zahvalio na svim kritikama uz opasku da ombudsman nije baš precizno pročitao sve zapisnike i sve što mu je dostavljeno.
Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) Srbije saopštilo je da se preporuke koje je zaštitnik građana uputio MUP-u povodom nasilja nad ženama odnose na „postupke kontrole zakonitosti i pravilnosti rada u periodu od 2011. do 2015. godine“, a da je MUP u međuvremenu već preduzeo mere za unapređenje rada policije u slučajevima nasilja u porodici i formirao Odeljenje za prevenciju i suzbijanje nasilja u porodici. Po navodima MUP-a, u svakoj policijskoj upravi određeni su koordinatori za postupanje u oblasti porodičnog nasilja – predstavnik kriminalističke policije i predstavnik policije opšte nadležnosti. „Policija opšte nadležnosti mora da obavesti dežurnog kriminalističkog inspektora, posebno obučenog za rad po predmetima nasilja u porodici, koji bi dalje u saradnji sa tužilaštvom preduzimao druge mere na dokumentovanju i dokazivanju nasilja u porodici“, piše u saopštenju.
Janković na saopštenja institucija nije reagovao, ali je rekao na konferenciji: „Sramota me je kao muškarca zato što muškarci nisu spremni da priznaju da problem postoji. Ovde govorimo o ubijenim ženama, problem je ozbiljan i veliki i njegova negacija ne vodi rešenju. Time što poričete očigledno ne pomažete muškom rodu. Tako je i sa negiranjem ratnih zločina.“ Za to vreme, Autonomni ženski centar razmišlja o pokretanju tužbe protiv države pred Komitetom Ujedinjenih nacija na osnovu izveštaja zaštitnika građana.
Članak je objavljen u okviru projekta „Nasilje u porodici – Pogled uprt u evropsko pravo“ koji finansira Evropska unija (preko Delegacije EU u Srbiji) kroz medijski program. Objavljivanje ovog članka omogućeno je uz finansijsku pomoć Evropske unije. Sadržaj članka odgovornost je isključivo nedeljnika „Vreme“ i ni na koji način ne odražava stavove i mišljenje Evropske unije.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ljudi se osvešćuju, ohrabruju i udružuju. Tako ujedinjeni možemo sve. Ceo ovaj proces je značajno lekovit za celo društvo, sada svi učimo šta možemo zajedno kada su nam iste bazične vrednosti. Mislim da su i studenti mnogo toga naučili, dosta su iskustveno osetili i na svojoj koži, a, iskreno, i mi “stariji” učimo od njih. Za razliku od mnogih, mislim da je dobro što sve ovo duže traje, jer bi nagle, brže promene verovatno bile i kratkotrajne
Vladajuća partija je kampanju u Zaječaru i Kosjeriću vodila kao u centru Beograda – pravila je mala naselja od šatora, pekla prasiće i jariće, mesila hlebove, točila rakiju i sokove i delila dnevnice. Vučić je kampanju pretvorio u proizvodnu delatnost gde postoji tačna računica koliko “košta” glas, a kako je u mogućnosti da sam određuje način na koji će se trošiti javni novac, bukvalno mu ništa nije skupo. Protiv ovoga stoje građani koji su odlučili da se ne boje, da prihvate socijalni rizik, neki i po cenu da izgube posao. Da li na ova dva mala ogledna polja može da se vidi promena o kojoj se govori i u koju se veruje
Studenti su, kada su izašli sa objedinjujućim, za neke dugo očekivanim zahtevom za vanrednim parlamentarnim izborima – pogodili u metu. Ovaj zahtev je očigledno za naprednjake preveliki izazov, oni i njihovi partneri ne znaju šta bi sa tim, što se najviše vidi po njihovim konfuznim izjavama – tipa: može da bude, ali ne mora da znači, samo da tetki odnesem lek pa ću razmisliti. Pogodili su studenti Vučića i tamo gde ga najviše boli, i to dvared uzastopno: prvo tvrdnjom da je “nenadležna institucija”, a sada i da je postao “kukavica”. Ne sme da raspiše izbore, kojima svako malo preti već 13 godina i koje raspisuje kad mu se ćefne, uvek siguran u pobedu
Presek nedelje je sledeći: imamo nadvlačenje dveju suprotstavljenih struja. Jedna želi da se oslobodi talačke krize u kojoj je drži druga. Prva strana želi izbore. Druga nikome ne ostavlja izbor. Suština je u razlici: vladajuća klika želi da sve ostane isto, a građani – da sve bude drugačije. U tom smislu, studenti i građani su na neki način već pobedili: više ništa nije isto i nikada neće biti isto
Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije
Dok se čuo huk pobunjenih ljudi sa ulice, nestali su bahatost i bezobrazluk naprednjačkih zastupnika, a kad je buka prošla – nastavili su po starom. Naše pretnje da ćemo izaći iz procesa, a i ni naše žalbe domaćoj javnosti i međunarodnim posmatračima, ne utiču mnogo na naprednjačku mašineriju da posustane u lažima i prevarama, i zato se rešenje za vraćanje ponovljenog procesa u zakonske okvire samo nameće: da se studenti i pobunjeni građani ponovo vrate tamo gde će ih čuti i vlast i Evropa
Zakleo se Vučić u vlast i u med da će u Kosjeriću da zavede red, mogla bi da glasi pesmica o apsurdno brutalnoj funkcionerskoj kampanji koja se vodi u ovoj malenoj opštini
Izgleda da je predsednik Srbije momački nagazio na žulj Putinu. Zašto? Zato što mu Zapad možda i može pomoći u pokušaju da izađe na kraj sa studentima i velikim delom pobunjenog društva, a Moskva ni u teoriji
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić pokušava da uništi srpske Univerzitete kako bi opstao na vlasti. Ne shvata pritom da bez Univerziteta gubi društvo iz kojeg, kao i svaki parazit, isisava životodavne sokove. On ubija ono što ga drži u životu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!