Treba li Crkva od svakoga da prima darove? Zašto (ne) treba i gde je, ako je ima, ona granica posle koje bi bilo dobro reći "hvala, ali ne"? Kakvu poruku Crkva svojom "politikom primanja" šalje? Imaju li velikodostojnici luksuz da ne budu obavešteni? Konačno, šta povezuje Vojislava Šešelja, Bratislava Gašića i Dragana J. Vučićevića, osim bahatosti koju na svakom ćošku ispoljavaju
Sećate li se onog odlomka iz predivne Autobiografije Branislava Nušića kada se on, nakon raspusta, sreće sa profesorom srpskog jezika, a razgovor počinje tako što ga profesor pita: „‘Beše li ti ono magare što ni prošloga puta ne znađaše lekciju?’ ‘Jest, ja sam taj’, odgovaram ja ushićen zadovoljstvom što me se profesor tako dobro seća. ‘A nađoh li ja kanda na tvome pismenom zadatku onu mastiljavu mrlju, koju vi đaci krmačom nazivate?’ ‘Da, da!’, tvrdim ja, sav ushićen što me se profesor tako dobro seća.“ Na kraju je đak bio kažnjen, a njegovo je ushićenje brzo splaslo.
foto: reutersCRKVENO PRIZNANJE ČOVEKU KOJI U JAVNOM PROSTORU ŠIRI SVE OSIM HRIŠĆANSKE LJUBAVI: Patrijarh Irinej…
Već nekoliko dana virtuelnim svetom kruži fotografija gramate koju je Srpska pravoslavna crkva dodelila „novinaru iz Železnika Draganu Vučićeviću“, kao i fotografije na kojima prvi čovek Srpske crkve i prvi novinar srpskog premijera okreću zajedno slavski kolač. Ako bismo pustili mašti na volju, te pozajmili ovaj simpatični nušićevski dijaloški okvir, evo kako je razgovor između najvećeg crkvenog velikodostojnika i Dragana J. Vučićevića mogao da izgleda:
„Beše li ti glodur onih novina“, upita patrijarh, „u kojima je u poslednjih šest meseci 763 (slovima: sedam stotina šezdeset tri) puta prekršen Kodeks novinara Srbije?“ „Jest, ja sam taj“, odgovara Vučićević, ushićen zadovoljstvom što ga tako dobro poznaju. „Beše li ti onaj koji si na naslovnim stranama ljude nazivao pi…, kobilama, ludima, izdajnicima, što si izmišljao državne udare, evo sad je i godišnjica onog velikog državnog udara koji se nije dogodio?“ „Da, da“, tvrdi Vučićević ushićen što ga se tako dobro sećaju.
Naravno, tog razgovora nije bilo, ali je još jedno crkveno priznanje čoveku koji u javni prostor odašilje mnogo toga, ali svakako ne hrišćansku ljubav i razumevanje prema drugom ljudskom biću, otvorilo nekoliko važnih pitanja: Treba li Crkva od svakoga da prima darove? Zašto (ne) treba i gde je, ako je ima, ona granica posle koje bi bilo dobro reći „hvala, ali ne“? Zašto je ova problematika kompleksnija nego što se u prvi mah čini? Kakvu poruku Crkva svojom „politikom primanja“ šalje? Imaju li velikodostojnici luksuz da ne budu obavešteni? Konačno, šta povezuje Vojislava Šešelja, Bratislava Gašića i Dragana J. Vučićevića, osim bahatosti koju na svakom ćošku ispoljavaju?
Foto: Tanjug…i Dragan J. Vučićević
LJUBI BLIŽNJEG SVOG: Prošlog četvrtka, povodom slave crkve (11. novembra po julijanskom, a 24. istog meseca po gregorijanskom kalendaru, SPC slavi svetog kralja Stefana Dečanskog – Mratindan), održana je liturgija u Crkvi Svetog Stefana Dečanskog u Železniku, koju je služio patrijarh Irinej. Kum slave bio je Dragan J. Vučićević, kome je tom prilikom uručena gramata na kojoj, između ostalog, stoji da mu se dodeljuje zbog izražene nesebične ljubavi i revnost prema SPC-u i velikom ličnom prilogu za živopisanje i ukrašavanje pomenute crkve, te da mu se želi od Gospoda „svako istinsko dobro i uspeh u daljem radu“. Parohijska crkva, odnosno njeni sveštenici su ti koji „daju imena“ koja će se naći na gramatama. Pošto Beograd spada u patrijarhovu eparhiju, on se našao tamo da gramatu dodeli.
Hajde da budemo pošteni, nije baš gramata nešto što se retko daje. Majka potpisnice ovih redova ima ih nekoliko, a nemaju čak ni veze sa finansijskim prilozima. Jednostavno, to je zahvalnica što ste nešto Crkvi dali ili za nju uradili. Taj dan kada je novinar iz Železnika dobio gramatu, istu je dobilo još nekoliko drugih lica. I ko bi mogao, osim njihovih ispovednika, da zna kakvi su ti drugi kao ljudi, žive li po hrišćanskim pravilima, kakve su im misli i dela? A opet, ljudski je grešiti, ko sme da baci prvi kamen? I nije uslov da bi dali prilog Crkvi da ste skoro pa bezgrešani (takvi verovatno najmanje priloga i daju). Ali što onda ne bi rab Božiji Dragan isto imao to pravo da plati da se oslika unutrašnjost crkve, da lepo za to dobije zahvalnicu i svi srećni?
Tu priča počinje da se komplikuje. Dragana Vučićevića, nažalost, može da upozna svako ko prolazi pored kioska ili ko gleda program Televizije Pink ili, recimo, Studija B i da vidi koje su njegove vrednosti, na koji način izražava svoje stavove, te kako se odnosi prema svakome ko ne misli isto što on misli. On vređa, nipodaštava, napada, govori neistine, stvara više nego mučnu atmosferu u društvu, ostrvljuje se bez ikakve mere na sve koje vidi kao protivnike aktuelne vlasti, a način mu je, pa, bezobziran i vulgaran. Nije on takav, recimo, u svojoj kući pa da ga ne možete prokljuviti, već se svakodnevno tako ponaša i dela u javnosti. Crkva prihvati njegov prilog, konstatuje da širi nesebičnu ljubav prema njoj, a pitanje koje ostaje da lebdi u vazduhu je – postoji li osoba od koje Crkva ne bi prihvatila prilog? Ako postoji, šta ona ili on treba da budu ili da učine pa da Crkva kaže – naravno da te prihvatamo kao vernika, treba da se ispovedaš i pokaješ, ali ne želimo da uzmemo tvoj novac? Sve se čini da tih granica i tih kriterijuma kao da nema. I onda smo se našli na opasnom terenu – jer koliki je korak od toga da institucija koja uživa najveće poverenje građana Srbije nekoga javno pohvali do toga da se vrednosti koje pohvaljeni gaji shvate kao one koje ta Crkva odobrava? Ako Crkva nema problem sa Draganom Vučićevićem i sa onim što on radi, već naprotiv, poručuje li nam onda time da je njegovo ponašanje nešto poželjno i prihvatljivo u ovom društvu.
LITURGIJA SA GAŠIĆEM: Ili, da nastavimo, ako patrijarh Irinej izabira da od onolikog Sajma knjiga sedne i proćaska sa Vojislavom Šešeljom, može li se to protumačiti kao neka vrsta poruke? Konačno, ako u nekom narednom periodu budete poželeli da zapalite sveću u Crkvi Svetog Jovana, iznad Kruševca, i vidite ogromnu fresku Bratislava Gašića, za kojeg postoji sumnja da je po komandnoj odgovornosti kriv za pogibiju sedmoro ljudi u „slučaju helikopter“, i brata mu, šta ćete pomisliti da vam Crkva govori? Kako treba da se u budućnosti vi ponašate? I to je verovatno veća muka za vernike neko za one što sa Crkvom veze nemaju. Ali pošto isti životni prostor delimo svi, problem je donekle zajednički.
Naravno, jasno je da je teško, skoro pa i nemoguće za svakog ko želi da da pozamašniji prilog Crkvi utvrditi ko je i šta je. I Crkva to ne bi ni mogla da radi bez pomoći bezbednosnih agencija. A i zaista je komplikovano ustanoviti neka jasna pravila koja bi tu uvela red. Međutim, u slučaju Dragana Vučićevića stvari su jasne. Nije hteo da ih vidi samo onaj ko to nije želeo, odnosno onaj koga nije bilo briga.
No, da završimo u vedrijem tonu. Počeo je sada i božićni post – vreme uzdržavanja od hrane, loših misli i loših dela. Videćemo da li će se i kako Dragan Vučićević preumiti. Za Srbiju bi ipak bilo najbolje da se makar tokom ovih šest nedelja uzdrži od novinarstva.
»Prljavi novac«
Iako su mnogi komentarisali da prihvatanje novca od pojedinih javnih delatnika u Srbiji podseća na davanje indulgencija, Pravoslavna crkva nema tu tradiciju, niti stvari na taj način funkcionišu. A o koliko se krupnoj stvari radilo, govori i to da je Martin Luter, jedan od osnivača protestantizma, bio dobrim delom ogorčen zbog indulgencija kada je napisao svojih 95 teza i doneo raskol u Rimokatoličkoj crkvi. Problem „prljavog novca“ nije stvar prošlosti ni za Vatikan danas. Februara ove godine, papa Franja je kazao: „Neki darodavci dolaze u Crkvu nudeći profit koji su stekli krvlju onih koje su eksploatisali, maltretirali, porobili niskom cenom rada. Ja ću im reći: ‘Molim vas, odnesite vaš novac, zapalite ga.’ Božjim ljudima… ne treba prljavi novac; trebaju im srca otvorena za Božju milost.“
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Antikomunisti ništa ne praštaju komunistima, a sebi sve. Đido je napisao nekoliko memoarskih knjiga koje su veoma iskrene. Piše i razmišlja kritički. Meni se čini kako njegova samokritika ima ponekad u sebi nečeg egoističnog – prevelika zaokupljenost sobom i posmatranje sebe u prošlosti sa jednog previše uzdignutog moralnog stanovišta... Dakle, veći je problem njegova preterana samokritika nego njen manjak. Ali, antikomuniste ništa neće zadovoljiti. Ako govorimo o Drugom svetskom ratu, partizani sigurno imaju ne malo toga što sebi mogu da zamere, ali ipak mnogo manje od svih drugih sukobljenih strana”
Skupštinska rasprava poslužila je vlasti da pokaže da iza protivljenja projektu “Jadar” stoji “zla opozicija”. Time dobija veliku prednost, tako misli, a nažalost je po svemu sudeći i u pravu. Zašto? Vučićev režim je poznat po svojim uspesima na polju sveopšte destrukcije, a najveći domet je dosegao u uništavanju politike kao takve i razaranju samog pojma opozicionog političkog delovanja
Za 12 godina na vlasti, Aleksandar Vučić je izgradio bliske odnose sa vlastodršcima među kojima su i Redžep Tajip Erdogan, Viktor Orban i Edi Rama. Sva ova prijateljstva spaja jedno – poslovno-politički interesi koji nadilaze moguća neslaganja
Da li lokalni izbori u Crnoj Gori menjaju njenu političku geografiju
Izvesna je dalja fragmentacija crnogorske političke scene, a pregovori, ne samo o formiranju već i o funkcionisanju vlasti, postaju sve kompleksniji. To je direktna posledica nesrazmere između koalicionog kapaciteta političkih subjekata i onoga što bismo mogli nazvati “ucenjivačkim kapacitetom”. I to nema nikakve veze za programskim ciljevima bilo kojeg od učesnika u postizbornim pregovorima
Ponovo se priča o problemu lažnog bolovanja, te iznose tvrdnje da oko 40000 radnika na bolovanje odlazi iako za time nema potrebe. Poslodavci kažu da zato čak unajmljuju privatne detektive – da otkriju ko boluje, a ko se pravi. Kako uopšte proceniti koja su bolovanja lažna? I zašto to predstavlja prelaženje granice
Ministar kulture Nikola Selaković je bio jasan i dosledan: država nema ništa protiv da izdavači izdaju i na drugom pismu, ali će biti otkupljivane samo knjige objavljene na "prelepoj Vukovoj ćirilici". I to odmah. Zato što više nema cile-mile
Samozvani „vrhovni komandant“ Aleksandar Vučić obećao je Mađarima, koji su se pobunili protiv služenja vojnog roka, da će za njih pronaći neko rešenje. A šta je sa drugim nacionalnim manjinama - Bošnjacima, Romima, Slovacima, Crnogorcima, Rumunima, Albancima. Hoće li u Vojsku Srbije ići samo Srbi
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!