
Nova knjiga
Gojko Božović: Srpska proza je nastajala negde između epoha
Zbirka eseja Gojka Božovića „Negde između epoha“ otkriva da je srpska moderna proza unazad sedamdeset godina nastajala upravo na društvenim i epohalnim granicama
Kroz predstavljanje istinite priče o saradnji sa čuvenim sovjetskim rediteljem umetnici Kraljevskog dramskog pozorišta pokazali su svoj odnos prema nacionalnom identitetu, prema "drugom", problemu razumevanja savremene umetnosti i reprezentovanja sopstvene kulture
U subotu 2. novembra na Velikoj sceni Narodnog pozorišta gostovalo je Kraljevsko dramsko pozorište (Dramaten) iz Stokholma. Izveli su predstavu Jedna švedska letnja noć Erlanda Jozefsona u režiji Erika Stubea koja govori o tome kako je Andrej Tarkovski snimao film Žrtva na ostrvu Gotland 1985. godine. Kroz predstavljanje istinite priče o saradnji švedskih glumaca sa čuvenim sovjetskim rediteljem umetnici Kraljevskog dramskog pozorišta pokazali su svoj odnos prema nacionalnom identitetu, prema „drugom“, problemu razumevanja savremene umetnosti i reprezentovanja sopstvene kulture „drugom“. O čemu se radi pokušaću da objasnim otvarajući, kao babuške, sloj po sloj…
ŽRTVOVANJE
Nakon značajnog, bogatog, ali i veoma komplikovanog i teškog perioda kada je radio u Sovjetskom savezu, Tarkovski emigrira na Zapad. Posle snimanja filma Nostalgija u kome je sarađivao sa Jozefsonom, on dolazi u Švedsku da snimi Žrtvovanje (1985) u kome kroz beskompromisni autorski pristup preispituje odnos savremenog čoveka prema Bogu. Radnja filma je smeštena na švedskom ostrvu Gotland koje se nalazi na Baltiku naspram obale SSSR-a. Glavni junak filma, novinar Aleksander (igra ga Jozefson), čuje na vestima da se sprema ratni sukob koji bi mogao da izazove treći svetski rat. U strahu za svet i svoju porodicu Aleksander, koji je ateist, obraća se Bogu sa molbom da spasi svet. Aleksander ponudi žrtvu – spaliće sopstveni dom. On doživljava snažnu čulnu i metafizičku viziju. Sutradan na vestima više ne javljaju o sukobu, koji se očigledno smirio. Aleksander odlučuje da ispuni svoj deo obećanja – spaljuje svoj dom. Godinu dana nakon snimanja filma Tarkovski je preminuo. Godinu dana nakon smrti reditelja u njegovoj voljenoj Rusiji je nastupila perestrojka – o Bogu se moglo raspravljati slobodno i bez žrtve.
JEDNA ŠVEDSKA LETNJA NOĆ
Jozefson koji je glumio u najznačajnijim Bergmanovim filmovima napisao je komad Jedna švedska letnja noć o svojoj saradnji sa Tarkovskim na filmu Žrtvovanje. Komad je prvi put postavljen u Dramatenu 2002. godine. Kroz istinitu priču o (ne)snalaženju Šveđana u saradnji sa genijalnim sovjetskim rediteljem Erland Jozefson pravi duhovit komad o švedskom mentalitetu. Šveđani žele da demonstriraju svoju savršenu organizovanost, a Tarkovski ih izluđuje potrebom da sledi svoj umetnički instinkt: usred švedskog leta zahteva noć, silno vreme izgube čekajući da se pojavi magla na moru, a kada se magla pojavi on bi da slika ravnicu… On ne zna švedski, oni ne razumeju ruski, kada pokuša da se u (ne)sporazumevanje ubaci požrtvovani prevodilac, Tarkovski krene da priča na italijanskom, ili jednostavno prekine rečenicu u pola i ode bez objašnjenja. Budžet se probija, niko ne zna šta se sledeće snima, u filmskoj ekipi ključa bes. Do eksplozije ipak ne dolazi jer je Tarkovski stigao u Švedsku sa velikim umetničkim „kreditom“ – oreolom genijalnog umetnika i podrškom Bergmana lično. Zato je švedska filmska ekipa spremna da sledi čoveka koga zovu „mali Rus“. „Mali Rus“ na kraju komada prilazi glavnom glumcu Erlandu Jozefsonu i kaže mu da imaju problem u radu jer Jozefson ne veruje u Boga. Jozefson ga ne razume, a i kako bi kada je pričati o Bogu u Sovjetskom Savezu jedno, a u uređenoj, bogatoj i zadovoljnoj Švedskoj nešto sasvim drugo. Ipak, Šveđani ne bi bili to što jesu da nisu uspeli da snime poslednji film „malog Rusa“ i da za njega dobiju gran pri u Kanu 1986. godine.
DRAMATEN 2018.
Erik Stube, švedski reditelj svetske reputacije, i umetnički direktor Dramatena 2018. godine ponovo postavlja dramu Jozefsona Jedna švedska letnja noć. Scena predstavlja probnu salu u kojoj glumci u kostimima iz epohe (osamdesete godine 20. veka) probaju komad o tome kako je sniman čuveni švedsko-italijanski film koji je radio ruski reditelj Tarkovski. Iznad njihovih glava na velikom platnu klize crno-bele slike iz filma Žrtvovanje, a na dva LCD monitora – jedan u dubini pozornice, a drugi po dijagonali na proscenijumu – prikazuju se inserti iz filma. Jozefsona igra glumac Tomas Hanson koji liči na njega, a malog, crnog, neimpresivnog Rusa igra plećati, zgodni, plavi Erik En. Tzv. tačna podela sa Šveđanima i tzv. kontrapodela za ulogu Tarkovskog krije tajnu rediteljevog pristupa problemu o kome govori komad. Naime, glumac Erik En ne igra zaista Tarkovskog, već pokazuje kako su Šveđani razumeli njegov gest i govor tela. Usvaja pokrete koji prirodno pripadaju telu sasvim drugačijih gabarita, čime ti pokreti postaju još izrazitiji i ulaze u domen onoga što se zove „gestus“ – konkretno time što telo izvodi pokrete koji ne idu uz njegov gabarit mi razumemo koliko je liku teško u sopstvenoj nesnađenosti. Istovremeno, glumci koji igraju švedsku ekipu igraju sa lakoćom, blagom dozom distance i autoironije, zbog čega se mi smejemo opaskama o švedskoj državi, švedskoj organizaciji, švedskoj socijaldemokratiji, švedskim rediteljima… a ne smejemo se Tarkovskom koga doživljavamo kao sanjara posvećenog potrazi za lepotom.
BEOGRAD 2019.
Predstava Jedna švedska letnja noć ima u sebi sve aspekte koji karakterišu savremenu umetnost: multimedijalni pristup, umetanje citata, rad sa dokumentarnim materijalom, teatarski komentar na epohu kroz odavanje počasti filmu, kritički osvrt na mentalitet sopstvene nacije, preispitivanje koliko se promenio odnos prema idejama socijalizma i kapitalizma za tri decenije… Sve to u ovoj predstavi postoji, ali je ostvareno jednim stilom koji ne insistira na demonstriranju modernosti i „gaženju“ na značaju teme. Modernost tj. savremenost u izrazu se tretira kao nešto sasvim normalno i lako. Baš tako! Ako želite, ovu predstavu možete gledati kao jednu pitku i duhovitu intelektualnu komediju o mentalitetu hladnih, disciplinovanih i organizovanih Šveđana. Na publici je da odluči koliko će duboko da uđe u problem kojim se bavi predstava. Na njima je da budu savršeni u onome što rade.
Zbirka eseja Gojka Božovića „Negde između epoha“ otkriva da je srpska moderna proza unazad sedamdeset godina nastajala upravo na društvenim i epohalnim granicama
Ukrali su nam vojsku, ukrali su nam emociju, rekao je Aleksandar Radić komentarišući najnoviju vojnu paradu u Beogradu, i setio se dokumentarnog filma „Parada“ Dušana Makavejeva iz vremena kad je svega toga bilo
Sa dve nagrade, za Vesnu Smiljanić Rangelov i Luku Tilingera, izdavačka kuća „Službeni glasnik“ pobednik je ovogodišnjeg izbora za nagradu „Neven“
Radove tri umetnika izabrala je galerija Novembar da, kao jedina iz Srbije, predstavi ovdašnju umetnost na poznatom sajmu umetnosti ArtAtina u Grčkoj
Izdavači traže od Beogradskog sajma knjiga da promeni termin Sajma knjiga kako ne bi obuhvatao 1. novembar. Kažu da Sajam knjiga u tom terminu nije moguć
Jovo Bakić, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu
Imamo ljude koji će se obračunati s kriminalom Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve