
Novi broj „Vremena“
Pouke Đinđićevog mandata: Ne cmizdrite nego delajte
Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“
foto: Milovan Milenković
(1951–2020)
Komemoracija osnivaču i glavnom uredniku nedeljnika „Vreme“ Dragoljubu Žarkoviću biće održana u petak, 7. februara u 13 sati u Dvorani Kulturnog centra Beograd, Kolarčeva 6.
Ispraćaj na kremaciju je u subotu, 8. februara na Novom groblju u Beogradu. Okupljanje ožalošćenih je u 14h.
Redakcija nedeljnika „Vreme“ sa žaljenjem obaveštava čitaoce i prijatelje da je naš glavni urednik Dragoljub Žarković preminuo posle kraće i teške bolesti.
Dragoljub Žarković, osnivač je „Vremena“ i njegov glavni urednik od 1991. godine. Pre toga bio je novinar i urednik u novinskim kućama „Politika“ (1974–1987) i „Borba“ (1987–1990). Bio je radijski komentator „Slobodne Evrope“ (1993–1998), sarađivao je sa WDR (Nemački narodni radio) i povremeno pisao za čitav niz listova u Evropi (italijanska „Republika“, austrijski „Standard…) Usavršavao se u SAD kao gost Udruženja američkih urednika.
Bio je autor više televizijskih emisija i projekata. Kasnije tokom karijere bio je stalni kolumnista dnevnog lista „Politika“ i predavač na Fakultetu političkih nauka gde je bio i član Saveta fakulteta. Bio je prvi predsednik Udruženja profesionalnih novinara Srbije iz koga je kasnije nastalo Nezavisno udruženje novinara Srbije i počasni član više međunarodnih medijskih asocijacija. Godine 2016. objavio je „Naprednu knjigu“ sa podnaslovom „Godine uspona Aleksandra Vučića“.
Svi biografski podaci, međutim, nisu dovoljni da dočaraju njegovu uredničku i novinarsku lucidnost, talenat i neverovatnu veštinu komunikacije i harizmu. Redakcija „Vremena“ Žaretovim odlaskom izgubila je sopstveni koren i veliki deo identiteta. Pamtićemo ga po svemu, a najviše po spremnosti da na sopstvenim leđima ponese najveći teret pritisaka i da čak žrtvuje i sebe kako bi poštedeo redakciju i sačuvao njen integritet i kredibilitet.

Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“

Stiže delegacija Evropskog parlamenta ili, što bi vlast rekla, „piculići i ustaše“. Čemu njihov izlet služi ako se o stanju u Srbiji sve zna?

Kakva su bila očekivanja građana 2001. i kakva mogu biti 2026? Šta spaja ondašnju političku realnost sa današnjom? Zbog čega su organizovani kriminal i sistemska korupcija i dalje među najvećim problemima Srbije? Šta je najvažnija politička zaostavština prvog demokratski izabranog premijera? Koliko na njegovom primeru može naučiti vlada koja dolazi posle naprednjaka

Nije Đinđić sam mogao da transformiše Srbiju. Rečenica koja kaže “s njim bi bilo drugačije, a sada je sve gotovo” jednostavno je defetistička. Ako toliko poštujete Zoranovo delo, uradite ono što bi on uradio – borite se sada, verujte u sebe i nemojte da posrnete i odustanete

Prošle godine je delovalo da bi neki delovi tužilaštva i pravosuđa mogli da se probude baš kao što su studenti tražili na početku svoje pobune. Režim nije sedeo skrštenih ruku i sada želi da ih sve koji su “digli glavu” eliminiše na “zakonit način”, ali i da spreči da se naprednjački velikaši pojave pred sudom
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve