

Novi broj „Vremena“
Šoškić za „Vreme“: Znamo ko je ko
Bivši guverner Dejan Šoškić, kandidat Studentske liste, u razgovoru za novi broj „Vremena“ najavljuje da će nova vlast ukloniti loše kadrove, doneti zakon o lustraciji i ispitati poreklo imovine


Otprilike u isto vreme kada je naša država pustila iz faktičkog kućnog pritvora svoje građane starije od 65 godina, Španija je dopustila da deca mlađa od 14 izađu iz sličnog karantina posle puna 44 dana. Nismo najgori
Restrikcije izazvane kovidom 19 počinju da popuštaju, pa čak i u ovoj našoj, krajnje neobičnoj zemlji. Kada je predsednik Aleksandar Vučić proglašavao vanredno stanje 15. marta, pričao je, s neskrivenim gađenjem, kako su teretane leglo zaraze i da će sve, zajedno sa mnogim drugim uslugama, biti zatvorene. Samo mesec i po dana kasnije teretane se otvaraju, sve sa frizerskim salonima, doduše uz određenja pravila korišćenja. Ta pravila ne postoje za fizičke aktivnosti na otvorenom, to jest u parkovima, koji još uvek nisu otvoreni. Samim tim nema ni razloga da se pravila korišćenja parkova za rekreaciju sistematizuju. Osim ako nam se predsednik opet ne rasplače, pa se nađe neko ko će i suze da obriše i čitavu državu vrati u kakve-takve normalne okvire.
KAKO JE KOD DRUGIH
Da budemo jasni, mrka kapa od brisanja suza i oraspoloženja predsednika Aleksandra Vučića, za kojeg je postalo normalno da ga ne zovu nijednom imenicom u zvaničnoj tituli. Ali, hajde da pokušamo da vidimo koliko je odnos prema korona virusu šizofren na svetskoj političkoj sceni. Jedno od najvećih klepetala (u tesnoj konkurenciji sa Vučićem) jeste predsednik SAD Donald Tramp. Čovek nespreman da prizna grešku, ma koliko mala bila, ali zato ratoboran baš onoliko koliko se očekuje od nekoga ko se nikad nije libio da založi svoj obraz zarad dobrog profita. Tramp, slično Vučiću, ima naviku da kad god čuje neko neprijatno novinarsko pitanje, upravo tog novinara, ali i celu redakciju i medijsku kuću kojoj taj novinar pripada, etiketira kao nekoga ko širi lažne vesti. Fake news, ozbiljna medijska mantra usmerena prvenstveno protiv Rusije otkad je nastala ukrajinska kriza.
Premijer Italije Đuzepe Konte nedavno je izneo plan o relaksiranju mera uvedenih zbog pandemije kovida 19: od 4. maja moći će da rade zanatske radnje i gradilišta; restorani mogu da rade, ali samo dostavu hrane; od 18. maja biće dozvoljen rad prodavnicama garderobe i sportske opreme, muzejima i bibliotekama, pod uslovom da na svakih 40 kvadratnih metara može da bude jedan posetilac; tek od 1. juna biće dozvoljen rad restorana, frizerskih i kozmetičkih salona, a ograničenja o radu će „najverovatnije biti slična onim prethodno nabrojanim“. Šta je problem? Evo, kod nas frizeri već sada mogu da rade, ali moraju da imaju jednokratne peškire i bošče (to je ono platno kojim vas kompletno pokriju kad vas šišaju, za one koji ne znaju). I problem je što nije jasno da li je naš predsednik pametniji od italijanskog premijera.
UZDAH OLAKŠANJA
Da ne bi naš predsednik ispao kriv za baš sve, vredi pomenuti da je Austrija prva evropska zemlja koja je pomenula da se ozbiljno razmišlja o popuštanju vanrednih mera. Vrlo brzo posle Austrijanaca javile su se Francuska, Nemačka i već pomenuta i izmučena Italija. Pitanje je dana kada će se na slične korake odvažiti i sve ostale evropske zemlje. Švedska posebno. Jedna od retkih država koje su dozvolile da se dosad nepoznat, ali i delimično opasan virus širi među populacijom, računajući na sticanje prirodnog imuniteta. Tako nešto je propagirao i premijer Velike Britanije dok se nije i sam zarazio. Dobro, ruku na srce, ipak je Boris Džonson preduzeo slične epidemiološke mere kao u ostatku Evrope, nekoliko dana pre nego što je postalo jasno da je i on sam zaražen.
Najavljeno popuštanje mera nekoliko evropskih država ne izaziva samo osećaj olakšanja da smo svi zajedno uspeli da se izborimo protiv bolesti koja je tako snažno paralisala planetu. Više se oseća neki uzdah olakšanja: za jedne što smo tako dobro prošli; za druge zato što smo zabrinuti za mogući novi talas zaraze od naredne jeseni. Problem u Srbiji je to što nije jasno zašto neke delatnosti dobijaju dozvolu za rad, a građani još po jedan dodatan dan u potpunoj izolaciji zahvaljujući nesigurnosti predsednika, koji odluke o zabrani kretanja donosi krajnje impulsivno. I često infantilno.
Na kraju, ni zvanični nastupi doktora Kona, Stevanovića i Kisić Tepavčević ne mogu da uliju bar malo poverenja. Svi navedeni, u koje je Srbija polagala velike nade, pokazali su da umeju da se prilagode taman toliko da bi dozvolili da medijska gromada Aleksandra Vučića pojede, uništi i unizi sve ono što su oni godinama pre (Vučića) uspevali da izgrade za sebe i svoju profesiju. Ako je nekome žao zbog njih, ne treba.


Bivši guverner Dejan Šoškić, kandidat Studentske liste, u razgovoru za novi broj „Vremena“ najavljuje da će nova vlast ukloniti loše kadrove, doneti zakon o lustraciji i ispitati poreklo imovine


Koga vidimo kao “velike znalce” u tom režimu koji nešto tobože znaju? Uglavnom priučene ljude sa kupljenim diplomama. Kod njih su evidentno najveći “znalci” jedna osoba koja je navodno završila neku dopisnu loše rangiranu biznis školu u ruralnoj Americi, jedan dva puta dokazani plagijator, a i jedna starija žena koja je navodno doktorirala na jednom privatnom fakultetu, na kome je njen predsednik stranke otprilike u isto vreme završio master tezu čiji naslov nije znao da kaže kad je javno upitan o tome. Studentska lista ima više od 140 doktora nauka. U pitanju su ljudi neuporedivo većih sposobnosti. O razlici u čestitosti i moralu ne treba trošiti reči


Visoka izlaznost će, kažu sagovornici “Vremena”, biti pokazatelj da li je Studentski pokret, kao neočekivana politička sila koja se pojavila nakon novosadske tragedije, uspeo u nameri da građanima vrati nadu da je moguće izaći iz ćorsokaka u kojem se zaglavila Srbija. Istovremeno, ona će biti i znak da naprednjaci nisu uspeli da značajan broj građana koji su protiv njih oteraju u apstinenciju


Studentska pobeda otvara pitanje predaje vlasti, pobeda SNS a pitanje prihvatanja rezultata, a osporen ishod novu fazu političke krize. Bojan Pajtić i Dragan Popović za “Vreme” govore o tome šta bi moglo da se dogodi nakon zatvaranja biračkih mesta, ali i zašto promena počinje pre formiranja nove vlade


Iako im je fokus na parlamentarnim izborima, studenti su najavili da će imati kandidata za predsednika. Koga će i na koji način studenti izabrati da predstavlja pokret koji insistira na decentralizaciji, i može li taj kandidat da okupi dovoljno širok krug birača i dobije podršku opozicije? Da li će ishod parlamentarnih izbora da odredi poziciju iz koje će studenti ući u predsedničku trku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve