Zašto niko nije podneo odgovornost za to što su čak dva svedoka – od čega jedan saradnik – u procesu državnim službenicima koji su ubili premijera države Srbije odaslana na onaj svet
Od ljetošnjeg odlaska suca Marka Kljajevića s predsjedavajuće pozicije vijeća koje sudi optuženima za ubojstvo premijera Srbije Zorana Đinđića i nastavka procesa, u kojem se ispočetka čitanjem provode dokazi izvedeni do tog ljetnjeg trenutka, veći dio javnosti u iščekivanju je najavljenog svjedočenja svjedoka saradnika Dejana Milenkovića Bagzija. Kako se taj trenutak bude bližio, počet će nove spekulacije gdje se Bagzi nalazi i nagađanja u kojem će ga točno trenutku sudsko vijeće staviti za pult za svjedoke, o čemu se predsjednica vijeća, sutkinja Nata Mesarević zasad još nije izjasnila, vjerojatno prvenstveno zbog toga što valja pročitati silne zapisnike, ali – za pretpostaviti je – i zbog sigurnosti samog svjedoka saradnika.
Upravo čitanje spisa, u kojem prolazi jesenje sudsko vrijeme, podsjeća na dvojicu svjedoka koja su dosad već glavom platila: prvi, Kujo Kriještorac, mirni građanin i „običan“ svjedok, koji je na ulici u vrijeme atentata na premijera vidio neke od optuženih, te prepoznao još odbjeglog Vladu Milisavljevića Budalu, te drugi, Zoran Vukojević Vuk, koji je vrlo važan svjedok saradnik u postupku za ubojstvo premijera i postupku protiv Milorada Ulemeka Legije i kriminalnog „zemunskog klana“. Oba ova ubojstva – a ubojstvo Vukojevića je, prisjetimo se, izvedeno izrazito brutalno i ponižavajuće po žrtvu – ostala su nerazjašnjena i tek na medijskim nagađanjima da su njegovi ubojice upravo odbjegli pripadnici „zemunskog klana“, čemu bi – ako je istina – mogla u prilog ići i tvrdnja jednog beogradskog tabloida da je supruga jednog od njih upravo ovih dana rodila potomka. A u njenu vrlinu nećemo bez dokaza sumnjati.
Bivši je ministar policije bar pričao da će za ubojicama (generala Boška Buhe) prevrtati i nebo i zemlju, iako od tog povrtlarstva ništa nije ispalo. Aktualni ministar policije Dragan Jočić nije čak niti to učinio, već je zajedno sa specijalnim tužiocem za organizirani kriminal lakonski ustvrdio da je Vukojević (oko Kriještorca se, kao poštenog građanina, nitko nije previše potresao) odbio zaštitu ponuđenu po Zakonu o programu zaštite učesnika krivičnog postupka, te bi se valjalo smatrati da je sam na sebe preuzeo odgovornost za vlastitu sigurnost. Ubrzo potom, cijela je priča zaboravljena, a da nitko nije podnio odgovornost za to što su čak dva svjedoka – od čega jedan saradnik – u procesu državnim službenicima koji su ubili premijera države Srbije odaslana na onaj svijet.
Stvari, međutim, stoje sasvim drukčije, čak i zakonski. Prvo i osnovno u cijeloj stvari jest svjedoku saradniku sudsko vijeće do kraja postupka, ako ocijeni da ne govori istinu, odustane od svjedočenja itd., taj status može oduzeti i vratiti ga na optuženičku klupu, te mu suditi kao i ostalima iz organizirane bande. Već ta činjenica govori da su nadležni – u prvom redu policija, ali i specijalni tužilac – propustili bitan dio svoga posla, odnosno čuvanja (bilo kojeg) učesnika krivičnog postupka.
Izvan spomenutog Zakona koji regulira program njihove zaštite, naime, u Zakonu o krivičnom postupku jasno stoji da nadležni javni tužilac – u ovom slučaju specijalni – može odrediti posebnu zaštitu svjedoku, svjedoku saradniku i članovima njegove uže porodice (član 504. p, koji je na snazi sve do stupanja na snagu novog ZKP-a 1. juna iduće godine). I policija ima zakonski osnov, propisan u Zakonu o policiji, u kojem stoji da će ona zaštititi osobu kojoj prijeti opasnost uslijed davanja iskaza ili podataka značajnih za dokazivanje u krivičnom postupku, ako bi bez njih dokazivanje bilo znatno otežano ili nemoguće. Sam zakonski okvir ne regulira posebno što činiti u slučaju ako takva osoba odbija program zaštite, no makar se i suglasili s time da je odbijanjem ona postala sama odgovorna za svoju sigurnost, bilo bi logično očekivati da će neka mudra glava u policijskoj strukturi zaključiti da takvoj osobi treba pružiti redovnu policijsku zaštitu.
Bilo bi, naime, također logično očekivati da će policija pružati bar redovnu zaštitu makar do trenutka dok u praksi ne „zaživi“ Zakon o programu zaštite učesnika i dok se ne popune njegove praznine. Na primjer, one da za primjenu Zakona koji je na snagu stupio početkom ove godine u budžetu Srbije nisu bila predviđena i sredstva za njegovo provođenje. Uzgred budi rečeno, do ubojstva Vukojevića početkom juna država za zaštitu svjedoka nije izdvojila ni dinara.
Uništavanje kulturnog nasleđa je zločin, a ako to neko radi svojoj zemlji, onda je to jasan čin izdaje, kažu u naslovnoj temi novog „Vremena“ konzervatori Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kojima se preti otkazom ako ne uklone Generalštab i okolne zgrade sa spiska zaštićenih dobara
Od zaposlenih u Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture se traži, pod pretnjom otkaza, da postupe protiv Ustava, profesije i morala, kako bi leks specijalis o Generalštabu zaživeo u praksi. Oni odbijaju. Šta je to što im se dešava i koje vrednosti Generalštaba štite
Sa raznih strana razni dobro obavešteni ljudi javljaju da je Maji Gojković istekao rok trajanja i da će joj uskoro biti uručena zahvalnost za saradnju. U kojoj formi, videćemo. Ako će tako biti, zašto je Maja nastradala? Ona je poslušna, ali možda ne baš toliko koliko se od nje očekivalo. Možda se pravila luda više nego što joj je to bilo dozvoljeno. Prošle godine je preko noći likvidirana Razvojna agencija Vojvodine, koju je u toj formi osnovala Mirovićeva vlast. Deo zaposlenih, oni podobni, prebačen je u Fond za evropske poslove AP Vojvodine, kojim rukovodi “poznati evropejac” Ognjen Dopuđ, prepoznatljivog izgleda, “slavan” po tome što je fizički napadao i vređao studente koji su u septembru prošle godine blokirali ulaz u novosadski Rektorat. E sada, da li eventualni odlazak Maje Gojković ima veze sa svim ovim? Ako ima, onda je to zbog toga što nije bila efikasnija i brža u diferencijaciji, druge nema
Kako se odnosi na međunarodnom planu komplikuju i sukobi pojačavaju, sve više postaje jasno da desetogodišnje tvrdnje Aleksandra Vučića kako Srbija sa pojedinim državama ima bratske odnose nisu ništa drugo osim prazne priče
S obzirom na to da je bruto društveni proizvod Srbije oko 80 milijardi evra, a prihod Nisa u 2023. bio je oko 3,4 milijarde, gde je dodata vrednost oko 300 miliona, udeo u rastu BDP manji je od polovine procenta, ali gašenje rafinerije utiče i na rast cena, kao i na devizno tržište i neizbežan rast inflacije
Naprednjačke Pirove pobede u Mionici, Negotinu i Sečnju pretvaraju u zgarište ustavno-pravni poredak Republike Srbije. Time je Vučić postao elementarna katastrofa koja pogađa sve građane. Jednostavno – zemlja je izručena bandama
Prethodni dani su bili mučni za navijače Partizana, naredni će isto biti. Oduzet im je san, još jednom sa velikim Željkom Obradovićem na krovu Evrope. Sada je jasno samo jedno – Ostoja Mijailović mora da ode i tako spreči još veću štetu
Vučić se upravo dohvatio marksističke teze o odumiranju države. U njegovoj verziji Republika Srbije neće odapeti prirodnom smrću. Naprotiv – on će je lično zatući zarđalom lopatom
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
