Zašto niko nije podneo odgovornost za to što su čak dva svedoka – od čega jedan saradnik – u procesu državnim službenicima koji su ubili premijera države Srbije odaslana na onaj svet
Od ljetošnjeg odlaska suca Marka Kljajevića s predsjedavajuće pozicije vijeća koje sudi optuženima za ubojstvo premijera Srbije Zorana Đinđića i nastavka procesa, u kojem se ispočetka čitanjem provode dokazi izvedeni do tog ljetnjeg trenutka, veći dio javnosti u iščekivanju je najavljenog svjedočenja svjedoka saradnika Dejana Milenkovića Bagzija. Kako se taj trenutak bude bližio, počet će nove spekulacije gdje se Bagzi nalazi i nagađanja u kojem će ga točno trenutku sudsko vijeće staviti za pult za svjedoke, o čemu se predsjednica vijeća, sutkinja Nata Mesarević zasad još nije izjasnila, vjerojatno prvenstveno zbog toga što valja pročitati silne zapisnike, ali – za pretpostaviti je – i zbog sigurnosti samog svjedoka saradnika.
Upravo čitanje spisa, u kojem prolazi jesenje sudsko vrijeme, podsjeća na dvojicu svjedoka koja su dosad već glavom platila: prvi, Kujo Kriještorac, mirni građanin i „običan“ svjedok, koji je na ulici u vrijeme atentata na premijera vidio neke od optuženih, te prepoznao još odbjeglog Vladu Milisavljevića Budalu, te drugi, Zoran Vukojević Vuk, koji je vrlo važan svjedok saradnik u postupku za ubojstvo premijera i postupku protiv Milorada Ulemeka Legije i kriminalnog „zemunskog klana“. Oba ova ubojstva – a ubojstvo Vukojevića je, prisjetimo se, izvedeno izrazito brutalno i ponižavajuće po žrtvu – ostala su nerazjašnjena i tek na medijskim nagađanjima da su njegovi ubojice upravo odbjegli pripadnici „zemunskog klana“, čemu bi – ako je istina – mogla u prilog ići i tvrdnja jednog beogradskog tabloida da je supruga jednog od njih upravo ovih dana rodila potomka. A u njenu vrlinu nećemo bez dokaza sumnjati.
Bivši je ministar policije bar pričao da će za ubojicama (generala Boška Buhe) prevrtati i nebo i zemlju, iako od tog povrtlarstva ništa nije ispalo. Aktualni ministar policije Dragan Jočić nije čak niti to učinio, već je zajedno sa specijalnim tužiocem za organizirani kriminal lakonski ustvrdio da je Vukojević (oko Kriještorca se, kao poštenog građanina, nitko nije previše potresao) odbio zaštitu ponuđenu po Zakonu o programu zaštite učesnika krivičnog postupka, te bi se valjalo smatrati da je sam na sebe preuzeo odgovornost za vlastitu sigurnost. Ubrzo potom, cijela je priča zaboravljena, a da nitko nije podnio odgovornost za to što su čak dva svjedoka – od čega jedan saradnik – u procesu državnim službenicima koji su ubili premijera države Srbije odaslana na onaj svijet.
Stvari, međutim, stoje sasvim drukčije, čak i zakonski. Prvo i osnovno u cijeloj stvari jest svjedoku saradniku sudsko vijeće do kraja postupka, ako ocijeni da ne govori istinu, odustane od svjedočenja itd., taj status može oduzeti i vratiti ga na optuženičku klupu, te mu suditi kao i ostalima iz organizirane bande. Već ta činjenica govori da su nadležni – u prvom redu policija, ali i specijalni tužilac – propustili bitan dio svoga posla, odnosno čuvanja (bilo kojeg) učesnika krivičnog postupka.
Izvan spomenutog Zakona koji regulira program njihove zaštite, naime, u Zakonu o krivičnom postupku jasno stoji da nadležni javni tužilac – u ovom slučaju specijalni – može odrediti posebnu zaštitu svjedoku, svjedoku saradniku i članovima njegove uže porodice (član 504. p, koji je na snazi sve do stupanja na snagu novog ZKP-a 1. juna iduće godine). I policija ima zakonski osnov, propisan u Zakonu o policiji, u kojem stoji da će ona zaštititi osobu kojoj prijeti opasnost uslijed davanja iskaza ili podataka značajnih za dokazivanje u krivičnom postupku, ako bi bez njih dokazivanje bilo znatno otežano ili nemoguće. Sam zakonski okvir ne regulira posebno što činiti u slučaju ako takva osoba odbija program zaštite, no makar se i suglasili s time da je odbijanjem ona postala sama odgovorna za svoju sigurnost, bilo bi logično očekivati da će neka mudra glava u policijskoj strukturi zaključiti da takvoj osobi treba pružiti redovnu policijsku zaštitu.
Bilo bi, naime, također logično očekivati da će policija pružati bar redovnu zaštitu makar do trenutka dok u praksi ne „zaživi“ Zakon o programu zaštite učesnika i dok se ne popune njegove praznine. Na primjer, one da za primjenu Zakona koji je na snagu stupio početkom ove godine u budžetu Srbije nisu bila predviđena i sredstva za njegovo provođenje. Uzgred budi rečeno, do ubojstva Vukojevića početkom juna država za zaštitu svjedoka nije izdvojila ni dinara.
Represija se pojačava. Sada već imamo pritvaranja, zatvaranja, i toga će biti sve više. To pokazuje da je režim svestan da više nije u toliko komotnoj poziciji. Onaj deo opozicije koji je iskren mora da shvati da uobičajeni metodi borbe neće dati rezultat. I sada je pitanje: da li smo mi na to spremni ili nismo? Ako nismo, onda da se svi povučemo svojim kućama i da pustimo da ovaj vlada doživotno
Opozicionari su policajce pozivali da skinu šlemove i odlože “antiterorisitičku” aparaturu, ili da se bar vrate u zgradu, iznutra je zaštite i da ne prave bespotrebni cirkus i metež. Na trenutke je situacija bila na ivici ozbiljnijeg incidenta. Jedna fotografija je izazvala veliku pažnju javnosti: bakica iz lokalnog pokreta “Bravo” čuvala je pendrek i balistički štit jednog policajca koji je otišao do toaleta. Još jedan kuriozitet: neki advokati koji su krenuli u sud na ročišta zadržali su se ispred suda, u znak podrške poslanicima – donosili su im vodu iz obližnje trafike. I nama je prekardašilo, reći će jedan. Kako bilo, blokada je bila uspešna
U Novi Sad predsednik Srbije nije došao zbog četrnaest mrtvih (u međuvremenu je taj broj porastao na petnaest). Ali došao je jer su tokom protesta oštećene prostorije Srpske napredne stranke, pokazavši da su mu prozori, a ne ljudi, prioritet. A onda se slikao na sahrani dve devojčice i njihovog dede, žrtava pada nadstrešnice na Železničkoj stanici
U jeku borbe za očuvanje kakvog takvog kredibiliteta vladajuće partije, Aleksandar Vučić, član SNS-a i predsednik Srbije, uglavnom se bavi i svojim omiljenim poslom – političkim intrigama i smicalicama iza kulisa
Džaba vam upinjanje da dokažete da visoka korupcija postoji u Srbiji. Ona je, jednostavno, nezamisliva. A onda padne nadstrešnica sveže renovirane železničke stanice (na slici) i ubije 15 ljudi. I pukne mehur i iz njega počnu da kuljaju laži, krađa, kriminal i korupcija
Studenta Akademije umetnosti Relju Stanojevića su bez ikakve potrebe držali u zatvoru 17 dana. Jesu mu naudili, ali nisu uspeli da ga zastraše
Kako se, na prvi znak da se otpor može organizovati drukčije nego mirnim šetnjicama, sad najednom vlast i njeni telali dosetiše da „batina ima dva kraja“?
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
