
Izbori 2026.
Čistilište na izborima: Dačić, Đilas, Jovanović idu u istoriju
Osim Studentske liste koja je ubedljivo pobedila, i Ujedinjene Srbije nijedna druga lista nije se ni približila parlamentu, osim manjinskih
Do ovih izbora čekalo se gotovo godinu dana, ali ni oni nisu uspeli i Srbija je ostala u v.d. stanju.
I na ovim izborima promenjen je državni format u čijim okvirima se glasalo. Stvorena je Državna zajednica Srbija i Crna Gora, koju su činile Republika Srbija i Republika Crna Gora. Ova zajednica trajala je od 4. februara 2003. do 21. maja 2006, kada je Crna Gora na referendumu izglasala nezavisnost.
Nakon što je Milutinoviću istekao mandat, januara 2003, vršilac dužnosti predsednika Srbije postala je tadašnji predsednik republičke skupštine, Nataša Mićić. Ona je raspisala nove predsedničke izbore za 16. novembar 2003. Na ovim izborima bilo je šest kandidata, a najviše glasova dobili su Tomislav Nikolić, zamenik predsednika SRS-a, i Dragoljub Mićunović, kojeg je kandidovao DOS. Međutim, ni ovaj put predsednik nije izabran, jer na biračka mesta nije izašao dovoljan broj birača (38,80%).
Održani 16. novembra 2003. godine
Ukupno birača: 6.506.147
biračkih odbora: 8581
glasalo: 2.523.889 birača (38.79%)
nevažećih: 86.178 listića
| r. br. | ime i prezime | predlagač | broj glasova |
| 4. | Tomislav Nikolić | Srpska radikalna stranka | 1.166.896 |
| 3. | Dragoljub Mićunović | Demokratska opozicija Srbije | 893.906 |
| 2. | Velimir Ilić | Nova Srbija | 229.229 |
| 5. | Marijan Rističević | Narodna seljačka stranka | 72.105 |
| 6. | Dragan S. Tomić | Socijalistička narodna stranka | 54.703 |
| 1. | Radoslav Avlijaš | Demokratska stranka Otadžbina | 20.872 |
Nije izašao potreban broj birača, izbori neuspeli.

Osim Studentske liste koja je ubedljivo pobedila, i Ujedinjene Srbije nijedna druga lista nije se ni približila parlamentu, osim manjinskih

Zašto između prevaziđenog režima i promena ne postoji ništa treće? Na šta režim misli kada kaže da brani Srbiju? Zbog čega je nesalomiv Studentski pokret? Ko ima znanje i pravo iskustvo, a ko vođu bez dana radnog staža van politike? I zašto studenti pobeđuju

Posle gotovo dve godine protesta, stotina prepešačenih kilometara, hapšenja, progona i nezabeležene društvene mobilizacije, Srbija izlazi na izbore koji bi mogli da označe kraj jedne političke epohe. Sociološkinja Marija Babović kaže za “Vreme” da nada u promene nije bila toliko velika još od 5. oktobra 2000. godine, ali upozorava i na opasnost da se, ukoliko promene izostanu, zemlja suoči sa još tvrđim autoritarnim režimom

Njihovo jedino oružje sada su mediji koje kontrolišu: kao, mi nemamo program, što nije istina; kao, mi ćemo izdati nacionalni interes, što nije istina. Jedan od argumenata im je i to da se plašimo da izađemo na debatu sa Vučićem. Oni ne razumeju da im je to kazna. To je kazna Aleksandru Vučiću, koji je 14 godina vodio isključivo monolog. Četrnaest godina on nikome nije omogućio nikakvu vrstu dijaloga, a sada bi da bude nagrađen ili pomilovan mogućnošću da s nama razgovara. E pa, neće moći. To što je posejao sada žanje

Ovi izbori nisu izbori o članstvu Srbije u Evropskoj uniji, Kosovu i Metohiji, gej brakovima, poreskoj politici ili bilo kom drugom pojedinačnom političkom pitanju. Iako stranke na marginama političke moći pokušavaju da nametnu ove teme, u središtu predstojećeg političkog izbora nalazi se mnogo jednostavnija dilema: promena ili očuvanje postojećeg poretka. Već duže od godinu dana, istraživanja pokazuju da je to osnovna dilema koja se nalazi na glasačkom listiću
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve