Na koje sve načine i s kojim motivima se osporava rad Zlatana Kurtovića
SPORNO SUDIJSKO MESTO: Novi Pazar
U Novom Pazaru hajka na sudiju Zlatana Kurtovića, jedinog kandidata Demokratske opozicije Srbije za mesto predsednika Opštinskog suda, ne jenjava. Rekli bismo da se čak i zahuktava i pored toga što je DOS na poslednjem sastanku u Beogradu održanom 27. septembra ostao uz svog kandidata za predsednika Suda. I dalje je najaktivniji predvodnik hajke Ćamil Hubić, predsednik Okružnog suda. Da bi doskočio predlogu Demokratske opozicije Srbije, on se, posle sazivanja Kolegijuma Okružnog i Opštinskog suda, kao i novopazarskih advokata, o čemu je „Vreme“ pisalo u prošlom broju, pre nekoliko dana odlučio na još jedan protivzakonit korak, pa je iz krivične i građanske parnice i izvršnog parničnog veća pokupio i predmete koje je radio sudija Kurtović, ne bi li u njima pronašao propuste i greške. To bi mu, po svoj prilici, omogućilo da kandidatu koji se njemu ne sviđa, ako već ne može da ospori vrednoću, ospori bar kvalitet. Namera je sasvim jasna: Komisiju Ministarstva pravde koja će početkom sledeće nedelje posetiti Novi Pazar treba ubediti da je sudija Kurtović nestručan.
Informaciju o prikupljanju predmeta prvo smo proverili u Krivičnoj, a onda i u Građanskoj pisarnici. Sudija Mumizović, šef Krivične pisarnice, bez oklevanja nam je saopštila da je uzeto 26 predmeta i da je to urađeno na zahtev Enesa Hadžibegovića, v.d. predsednika Opštinskog suda, i Ćamila Hubića, predsednika Okružnog suda. Na naše pitanje da li je takvo uzimanje predmeta uobičajeno, sudija Mumizović nam je odgovorila da se tako nešto nije dogodilo otkad je ona na tom mestu. A šef je, kako nam je dodala, od 1994. godine.
U Građanskoj pisarnici smo već naišli na drugačiji prijem. Šefica Ismihana Korać nam je nervoznim glasom objašnjavala kako je to što od nje tražimo službena tajna. Nije nam pomoglo ni to što smo joj naglasili da „službenu tajnu“ o uzetom pedeset jednom predmetu već i „vrapci“ znaju.
O podelama u Opštinskom i Okružnom sudu pokušali smo nešto više da saznamo od sudije Živadina Radomirovića koji je u zgradi pravde predsednikovao punih osamnaest godina. On nam je odmah naglasio da u bilo kakve sporove ili sukobe ne želi i ne može da ulazi, ali nije mogao niti hteo da izbegne da kaže da je Kurtoviću bio predsednik šest godina i da za to vreme nije imao ni jednu jedinu primedbu na njegov rad. Što je, čini nam se, još važnije, Radomirović je naveo da zamerke nisu navodili ni kontrolori iz Ministarstva pravde.
Ipak, sudiju Radomirovića, rekli bismo, najviše su iznenadili podaci da su na proveru izneti stari predmeti, i to iz Krivične pisarnice 26, Građanske 51, a iz Izvršno-parničnog veća čak 78. „Verujte mi da za to prvi put čujem. Ne razumem zašto se to sad čini kad je kontrola tih predmeta već davno urađena“, dodao je sudija Radomirović.
Sudija Idriz Muderizović je takođe bio spreman za razgovor. On nije tvrdio da je njegov kolega Kurtović nestručan i nepošten čovek, ali nas je, najblaže rečeno, iznenadio kad nam je izneo zbog čega je ipak glasao protiv njega. Naime, za sudiju Muderizovića sudija Kurtović je došljak, prolaznik, neko kome je Novi Pazar samo odskočna daska i koji se za njega nije vezao ni rodbinskim ni prijateljskim vezama. Sve bi možda i bilo jasnije a ovaj lokalpatriotizam razumniji da Kurtović, kandidat za predsednika suda, nije rodom iz obližnje Sjenice. Još poraznije delovao je na nas Muderizovićev stav da svi prolaznici tipa Kurtovića zauzimaju, recimo, mesto njegovom sinu koji studira prava.
Razume se da smo i mi želeli da porazgovaramo i sa Ćamilom Hubićem i sa Enesom Hadžibegovićem. Nažalost, kad smo se i kod jednog i kod drugog službeno najavljivali, posle kraće pauze dobijali smo odgovor da nisu prisutni.
Ipak, u razgovoru sa nekim advokatima a i službenicima Suda, posebno sa Sašom Miletićem, predsednikom OO-a DHSS-a, kao i sa sekretarom Slobodanom Filipovićem otkrili smo da Hubić iz sve snage zapinje da na mesto predsednika Opštinskog suda bude postavljen sadašnji vršilac dužnosti Enes Hadžibegović. I čitava igra vodi se samo zbog toga, tvrde i Miletić i Filipović.
Kod njih smo proverili i potvrdili anegdotu koja kruži hodnicima oba suda – kako Hubićev kandidat ima više staža na Pravnom fakultetu nego u sudu.
Zanimljivo je da je sudija Hubić došao na mesto predsednika Okružnog suda u junu ove godine a da već ima žalbi na njegovu samovolju i ponašanje. Zbog toga se Ministarstvu pravde i žali radnik Okružnog suda Vidosav Barać koji tvrdi da je rešenjem primljen na mesto domara i da ga je Hubić bez izmene rešenja postavio na radno mesto portira na kojem ima manju platu. Barać u pritužbi tvrdi da je više puta od predsednika tražio da donese drugo rešenje, ali je on to odbio bez ikakvog objašnjenja.
Barać nam se u toku razgovora požalio i na to da ga je predsednik Hubić saslušavao i zbog toga što je mušterijama privatno popravljao kvarove na centralnom grejanju.
„Molim vas, on to meni čini, a pored njegove kancelarije je kancelarija Safeta Kadrića, stručnog saradnika i sudskog tumača koji u radnom vremenu svakodnevno za marke obavlja prevode građanima. On to može i sme da radi a ja ne smem u slobodnom vremenu da doprinesem boljem životu moje porodice“, tvrdi Barać.
„Glavni cilj je da sve ostane po starom, da na mesto predsednika ne dođe vredan i kvalitetan sudija i što je još važnije pošten čovek koji nije u biznisu i koji će sigurno promeniti i stanje i odnose u sudu“, zaključili su Miletić i Filipović.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Studenti me jesu pitali da li bih hteo da budem na listi i ja sam potvrdno odgovorio”, kaže rektor Vladan Đokić u razgovoru za “Vreme”. Pričali smo o udarima na univerzitet, njegovim odlascima u Brisel i tome da li se boji da studentski pokret skreće udesno. A na konstataciju da će morati otići sa mesta rektora ako postane poslanik ili, ko zna, premijer, profesor Đokić kaže: “Videćemo da li će i kada doći taj trenutak. Može da bude pre, a možda i posle završetka mog rektorskog mandata”
Ukoliko se ne ujedine, već odluče da se kao fragmenti pojave na izborima, opozicione stranke proevropskog usmerenja ne samo da će izvršiti političko samoubistvo već će to samoubistvo proizvesti štetu po okolinu. U slučaju da neke stranke izađu same na izbore, bilo bi to kao da skaču sa zgrade ispod koje se okupila gomila ljudi protiv režima
“Našao sam se okružen poražavajuće mladim ljudima. A i inače znam da su mladi – nama vandalizuju prostor bezmalo nekoliko puta mesečno, imamo nadzorne kamere, to su uvek mlada golobrada lica. To je muški svet, sačinjen od mladih muškaraca, koji zaista nemaju ništa pametnje da rade nego da uništavaju nečiju imovinu ili da nekog tuku. Ali sa strahovitim uverenjem”
Iz godine u godinu medijski konkursi su postajali sredstvo kojim režim plaća svoju medijsku poslugu, što pojednostavljeno znači: građani izdvajaju pare da im neko nudi lažnu stvarnost i da ih dodatno truje radioaktivnom mržnjom. Odnosno, plaćaju da ih neko laže i od njih pravi budale
“Je li moguće da neko misli da je u redu i dobro za Srbiju da bude jedna od nekoliko zemalja na svetu koje nemaju nikakvo regulatorno telo? Je li moguće da neko misli da je dobro da se raspada Upravni odbor Javnog medijskog servisa? Nisam uopšte optimista i realno je očekivati da ćemo naići na zid, ali treba pokušati”
Zlo se zavuklo pod most i tamo, zaklonjeno od svetla, ćutalo i čekalo. Kad je Vladimir Arsenijević izašao iz taksija, nad Beogradom se opet nadvila ona isto neman koja je onemogućavala izložbu Rona Haviva, sprečavala održavanje prve Parade ponosa, palila Bajrakli džamiju i Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država i vandalizovala i centar grada tokom Parade ponosa 2010.
Šta govore ubistvo Aleksandra Nešovića Baje i ranjavanje Milana Ostojića Sandokana? Zašto su porasli apetiti podzemlja? Kakvu tu ulogu igra policija? I zbog čega Vučić stalno najavljuje najave izbora
Pođimo od toga da Vučićev režim prvo uspe da pokrade parlamentarne pa onda raspiše predsedničke izbore koje bilo koji njegov kandidat teško da može da dobije. Častan predsednik Republike u nečasnom sistemu bio bi poput oveće rupe u tkanini koja se već dobrano oparala
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.