Menjam srpskog brata za srpsku sestru

U septembru 2022. na jednom od predizbornih skupova predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je za Aleksandra Vučića rekao kako je “bio na drugom kraju političkog spektra”, ali da je od svih predsjednika Srbije “imao najbolji osjećaj za Republiku Srpsku”. A upravo je taj isti Dodik, dok je svojevremeno podržavao Borisa Tadića i Demokratsku stranku na izborima u Srbiji, govorio za Aleksandra Vučića i Tomislava Nikolića da su politički pobačaji: “Izbori su pokazali da su oni marginalne političke figure – pobačaji, pobačaji na izborima.”

Prije više od petnaest godina Vučić je, tada u ulozi generalnog sekretara Srpske radikalne stranke, gostujući u emisiji “Oko” na Radio-televiziji Srbije, Dodika nazvao kriminalcem, a Nikolića – idiotom. No, vremena obostranih uvreda su prošla i pretvorila se u veliku bratsku ljubav koja je desetljeće poslije, poput svih velikih i pravih ljubavi, počela da se gasi i ostala u sferi hladnih interesnih odnosa.

“Kad god je raspoložen, ja se razjaučem da nema para. Onda ova opozicija počne da smo, eto, mi propali, Srbija mora da daje pare. Šuti, bolan. Naravno da ćemo izvući sve što možemo”, zaokružio je Dodik svoje mišljenje o predsjedniku Srbije u jesen prošle izborne godine.

KRATKA ISTORIJA BRATSKE LJUBAVI

Decenijama su oči i vladajućih i opozicije iz Republike Srpske uprte u Beograd, kao da vrijedi nepisano pravilo da na izborima u ovom dijelu Bosne i Hercegovine može pobijediti samo onaj ko ima dva blagoslova: Srpske pravoslavne crkve i svjetovne vlasti u Srbiji. Godinama su Boris Tadić i SPC podržavali vlast u RS predvođenu Miloradom Dodikom. Iako je on u samom početku dolaska ispoljavao autoritarne tendencije, to nije spriječilo Tadićevu demokratsku vlast da ga javno podržava u izbornim kampanjama za izbore u susjednoj državi. Te odnose obilježili su velika bratska ljubav, zagrljaji, poljupci, posjete privatnim imanjima. I ova politička ljubav imala je rok trajanja i gotovo da je zamrla 2012. godine, nakon pobjede Tomislava Nikolića za predsjednika Srbije. Tad se rađaju neke nove veze.

Aleksandar Vučić nastavio je otvoreno podržavati “Milu” koji je javno zagovarao secesiju Republike Srpske i govorio o dvije srpske države u prisustvu najviših zvaničnika Srbije, ali istovremeno govoreći kako se i Srbija i on zalažu za “suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine”. To kontroverzno stajalište predsjednika Srbije građani BiH nikako nisu mogli razumjeti i prihvatiti.

Podrška Aleksandra Vučića Miloradu Dodiku bila je bezrezervna sve do opštih izbora u BiH u oktobru prošle godine, kada je nastupila gromoglasna tišina, koja je zaparala ovdašnji politički prostor. Tada je, naime, Vučić, ako je vjerovati, odlučio da se ne miješa u izbore u susjednoj BiH.

Do izbora 2022. godine politička decenija sa Aleksandrom Vučićem obilježena je ekskluzivnim pravom na sastanke, dogovore, podršku, zauzimanje stajališta prema geopolitičkim izazovima kako u regiji tako i šire. Sve je to pripadalo vladajućem Savezu nezavisnih socijaldemokrata i koalicionim partnerima. Opozicija se u to vrijeme nije nalazila na mapi Beograda. Štaviše, Vučić je samo jedan izborni ciklus ranije potvrđivao Dodikove teze o nastojanju Zapada da ugasi Republiku Srpsku i teorijama zavjera da to čine baš britanski obavještajci. Bio je to javan i jasan doprinos izbornoj kampanji Milorada Dodika i direktan udar na njegovog protivkandidata u utrci za člana Predsjedništva BiH Mladena Ivanića.

RAZLIČITO POIMANJE PRIJATELJSTVA

Vučić nije dokazao ove tvrdnje o rušenju RS, niti se njima više bavio. Zauzvrat, Milorad Dodik je nastavio gdje je stao: pojačao je priče o stranim plaćenicima i zavjerenicima koji gotovo 20 godina nastoje srušiti ovaj bosanskohercegovački entitet, ili, kako ga on označava, državu.

U međuvremenu, Vučić je postao gotovo hladno uzdržan u međusobnim odnosima sa Dodikom. Značajno je smanjio susrete, koji su u vrijeme Dodikovog mandata u Predsjedništvu BiH bili gotovo na sedmičnom nivou. Iako često viđen gost u Beogradu, Dodik se rijetko pojavljivao u izbornoj kampanji na predsjedničkim izborima u aprilu prošle godine u Srbiji. Svoju ljubav i opredijeljenost ka politici predsjednika Srbije izrazio je pismom koje je potpisao kao prijatelj:

“Zadovoljstvo mi je da ti se danas obratim i zahvalim kao predsjedniku koji je učinio Srbiju stabilnom, ekonomski moćnom, međunarodno cijenjenom, infrastrukturno razvijenijom i u kojoj se iz dana u dan živi bolje. Srbija prije deset godina nije bila ni blizu takva. U svemu tome je nesumnjiva i ključna tvoja uloga. Uz dužno poštovanje prema svima koji učestvuju na predstojećim izborima u Srbiji, smatram da je od najvećeg značaja očuvati kontinuitet političke vlasti i političke stabilnosti, ali i nastaviti sa ubrzanim ekonomskim razvojem.”

Dodik je u pismu još naveo kako je saradnja Srbije i Republike Srpske, unatoč tome što je uvijek postojala, zapravo tek Vučićevim dolaskom na vlast i njegovim odnosom prema RS, nizom zajedničkih projekata realizovanih u RS i “konkretizovana kao nikad do sada”.

Dodik nije ostao usamljen u divljenju; svi politički prvaci kako iz vlasti tako i iz opozicije potrčali su da podrže Aleksandra Vučića na predsjedničkim izborima u Srbiji. U avgustu 2021. godine i sam je Vučić odnose između Srbije i Republike Srpske ocijenio kao najbolje dotad:

“Nikada ne smeju da nam se ponove sankcije na Drini, olajavanja i svađe. Ja razumem poziciju Srpske, i ja da sam na njihovom mestu, isto bih se ponašao. Ali i oni moraju da razumeju poziciju Srbije. Mi imamo više od 60 odsto stranih direktnih investicija sa Zapada. Je l’ mislite da ja imam pravo da ugrozim takvu poziciju Srbije? A je l’ mislite da smem da ugrozim Republiku Srpsku? Nećemo se saglasiti sa progonom Milorada Dodika. Mali smo mi za Rusiju, a ja želim da se nastavi napredak Srbije. Ali to ne znači da neću reći Šmitu sve u lice. Komplikovana je situacija za nas izuzetno”, govorio je Vučić prije koju godinu.

NEMAČKA JABUKA RAZDORA

Prve pukotine u odnosima između Vučića i Dodika pojavile su se u aprilu 2021. godine, kada je predsjednik Srbije dobio od novog gradonačelnika Banjaluke “ključeve Grada” i postao njegovim počasnim građaninom. Tada se sastao sa Draškom Stanivukovićem mimo protokola i obećao mu izgradnju mosta, škole i mnogih drugih objekata. Inače, u to vrijeme je Banjalučanima nad glavom visila Dodikova prijetnja da će im zavrnuti grijanje jer nisu glasali za SNSD-ovog kandidata, a on i Stanivuković bili su ljuti neprijatelji.

Pukotine u ovim odnosima u javnom prostoru nastavljaju da se šire imenovanjem Nijemca Kristijana Šmita za novog visokog predstavnika u BiH u junu 2021. godine. I dok je predsjednik Srbije isticao kako je Šmit “više puta i pomogao Srbima, kada su Dodika htjeli da izoluju”, te da ga je on lično zamolio da dođe i pomogne u rješavanju tog spora (2016. godine Šmit je kao njemački ministar poljoprivrede iznalazio rješenja sa Dodikom o pomoći Njemačke za ublažavanje štete koju bi poljoprivredni proizvođači iz RS i FBiH pretrpjeli usvajanjem adaptiranog Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju). No, Milorad Dodik je za Šmita rekao kako “čovjek laže, da ne kažem da sere”.

“Ja razumijem Dodika, ali ćemo razgovarati sa svima”, govorio je tada Vučić. “Ali ću i Šmitu reći da smo protiv Bonskih ovlašćenja i Inckove politike i da je svaka akcija protiv Dodika katastrofalna za stanje u regionu. Pritom, da imate u vidu, Šmit je jedan fantastično inteligentan čovek, vrstan i veoma iskusan političar. Nadam se da će imati više takta i želeti da čuje i srpsku stranu.”

I dok je Šmit za Vučića “prijatelj Srba”, za Dodika i njegove pristalice on je “turista, lažni visoki predstavnik, prevarant, kalkulant, spekulant, manipulator”. Dodik je naglasio kako će Šmit otići iz BiH, a da će “iza njega ostati samo istorijski period o kojem će pričati kao o periodu kada su Nijemci ponovo pokušali da okupiraju Srbe”. Dodik je isticao i kako je Šmit srušio njegovu paradigmu o Nijemcima za koje je mislio da su ozbiljni ljudi koji drže do dostojanstva i do formalnog: “Ako zaključujem po njemu, onda su to obični šalabajzeri koji pokušavaju da pribave moć nelegalno, bez ikakvih osnova, bez imenovanja. On nije dostojan da ga komentarišem.”

Ipak, ne samo da nije nastavio komentarisati Šmitove izjave već je i današnju Njemačku vrlo često upoređivao sa nacističkom Njemačkom, a pojedine parlamentarce Bundestaga upoređivao sa pripadnicima Hitlerjugenda.



A SAD SVI NA LJUBLJENJE SA VUČIĆEM

Pukotine u Dodikovom ekskluzivnom pravu grljenja, ljubljenja, slikanja sa Aleksandrom Vučićem bile su sve vidljivije. Mogle su se pratiti i na televizijskim ekranima prilikom obilježavanja Dana srpskog jedinstva i zastave u Bijeljini, neposredno uoči izbora u BiH. Vučićev dolazak u Bijeljinu trebalo je da znači da se on “neće miješati u izborni proces u RS”, jer on poštuje i rukovodstvo RS, poštuje i one koji su u opoziciji, te želi da ostane neko ko podržava srpski narod u RS”. Opozicionari iz RS imali su rijetku priliku da stisnu ruku prvog čovjeka “matice”. Potom je Vučić otišao u prostorije bijeljinske BNTV i prijateljski se izgrlio sa vlasnikom ove kuće, inače Dodiku omraženog medija.

Pukotine su nastavile da se šire. Nekoliko dana pred izbore u Banjaluci privođeni su članovi Glavnog odbora Vučićeve Srpske napredne stranke uz različita zvanična i nezvanična objašnjenja. Tu ima svega – od onih da su zaustavljana i kontrolisana sva vozila stranih registarskih oznaka, čime matica preko noći postade inostranstvo, preko tvrdnji da su uhapšeni bili povezani sa kupovinom glasova za izbore do izjava da je proglašenje pobjede Jelene Trivić u izbornoj noći Vučićevo maslo.

Kako god, jedan od privođenih, Adam Šukalo, postao je nedavno Vučićev savjetnik za regionalnu saradnju, a Jelena Trivić uveliko osniva novu političku stranku, za koju se šuška da se osniva pod okriljem i palicom predsjednika Srbije. Tviteraški i tabloidni rat Dodiku i Vučiću bliskih saradnika i članova porodice se rasplamsava.

Opozicija u Republici Srpskoj kritikuje Dodika da povlačenjem paralele između Kosova i Republike Srpske šteti naporima vlasti Srbije da riješe ovaj problem. Spočitavaju mu i da je upravo njegov način rukovođenja Republikom Srpskom otežao formiranje Zajednice srpskih opština na Kosovu.

“Ovakve stvari ne pomažu Srbiji, a Vučiću samo otežavaju stvari. Dio društva zarobljen u prošlosti koji ne želi Srbiju na Zapadu, pa čini sve da evropski put propadne, nikada neće podržati takve odluke i zato nije fer tražiti od Vučića da obezbijedi sveopšte jedinstvo oko budućih odluka”, rekao je Igor Crnadak, poslanik u Narodnoj skupštini RS i nekadašnji ministar vanjskih poslova BiH.

Na drugoj strani, Dodik uporno ponavlja stav da se ne može odvojeno rješavati status Kosova od statusa RS u BiH, ističući kako Srbi u RS imaju mnogo veća prava da traže nezavisnost nego što to imaju kosovski Albanci. U Skupštini Srbije Aleksandar Vučić je rekao kako “prvi put čuje da pitanje BiH i Kosova treba da se rješava zajedno”.

Sasvim sigurno je da su odnosi između Dodika i Vučića zahladili, ali da na njih nije stavljena konačna tačka. U javnosti u kojoj je dominantan nacionalistički i proruski narativ Vučić se ne može odreći u potpunosti onih koji javno i otvoreno podržavaju Putina i odbacuju njemačko-francuski sporazum, ma koliko im bili omča oko vrata. Pritom je Dodik zauzeo vrlo jasan stav, odlikuje Putina, prijeti secesijom Republike Srpske, disciplinuje neistomišljenike, završava na crnim listama Amerike i Velike Britanije i sve to dok su stranci uporno vjerovali da ga upravo Vučić može držati pod kontrolom. Cijenu stabilokratije i urušavanja demokratije skupo će platiti i građani Srbije i BiH.

Kuda to BiH ide nakon oktobarskih izbora niko ne može predvidjeti. Vedran Džihić, predavač na Fakultetu političkih nauka u Beču, u jedno je siguran: “Upravo mješavina bahatosti, neodgovornosti i etnopolitičke retorike karakterizira gotovo sve etnonacionalne lidere na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni. Nisu drugačiji ni Dragan Čović i Bakir Izetbegović. Naravno, Zapad može da pojača sankcije, ali nema odgovor na ono što Milorad Dodik u suštini predstavlja.

Ali koliko god bio neodlučan, Zapad mora da povuče crvene linije kada Dodik prijeti otcjepljenjem, otvoreno koordinira sa Rusijom, predlaže zakon o kažnjavanju klevete kao krivičnog djela, naziva novinare spodobama nakon čega uglednim novinarima budu uništeni automobili. Tu Zapad mora biti mnogo oštriji. Morao je oštrije reagirati kada je Dodik na prošlogodišnjim oktobarskim izborima na čudan način preko noći proglašen pobjednikom, što neki smatraju izbornom krađom. Mnogo je stvari u kojima bi Zapad morao biti odlučniji, inače će Milorad Dodik, što bi se reklo, izaći na nos.”