Kompanija i njeni proizvodi "Moja kravica" za dve godine su osvojili priznanja potrošača u sve tri kategorije, a regionalni direktor marketinga Srđan Popović smatra ih krunom kvaliteta
Dugogodišnji sinonim za kvalitet, beogradska kompanija Imlek jedini je proizvođač u Srbiji koji je u 2010. osvojio dva priznanja potrošača za najbolji domaći brend. U kategoriji „Mleko i mlečni proizvodi“ prvo mesto pripalo je „Mojoj kravici“, dok su potrošači, u konkurenciji od 174 nominovana brenda, „Mojoj kravici“ dodelili i specijalno priznanje za omiljeni domaći brend. Priznanje potrošača „Moj izbor“ Imleku je 14. decembra dodelilo udruženje građana „Moja Srbija“. Regionalni direktor marketinga Imleka Srđan Popović podseća da su prošle godine potrošači ovu kompaniju proglasili za najomiljenijeg domaćeg proizvođača u Srbiji, tako da je sada postala jedini laureat u sve tri kategorije. „I ranije je Imlek dobijao priznanja, ali ovo mnogo znači svim ljudima u kompaniji, jer su naši proizvodi rezultat velikog timskog rada. Meni lično je posebno drago što smo ‘Moju kravicu’, koja je dugo popularan i omiljen brend, uspeli da podignemo na nivo najomiljenijeg, što je osvojio najveće priznanje potrošača“, kaže za „Vreme“ Popović. On zaključuje da su se trud i rad u marketingu stvarno isplatili i da je najznačajnije za kompaniju što je najveće priznanje potrošača došlo kao kruna zalaganja za kvalitet.
ULAGANJA SU SE ISPLATILA: Srđan Popović
INVESTICIJE U KVALITET: „Poslednjih godina smo mnogo ulagali u kvalitet u celom procesu proizvodnje, od sirovog mleka do mesta prodaje“, naglašava sagovornik „Vremena“. On navodi da su najbitnija ulaganja u vrednosti 50 miliona evra bila u sirovo mleko, dakle u sirovinu i u farme privatnih proizvođača. Rezultat toga je zaista vredan pažnje. Srđan Popović iznosi podatak da Imlek otkupljuje izuzetno veliku količinu mleka koje nosi oznaku prve klase, 73 odsto, a pre nekoliko godina bilo je u otkupu samo deset odsto tako kvalitetne sirovine. „Drugo, produktivnost krava na Imlekovim farmama je tri puta veća od prosečne u Srbiji, 6000 litara prema 2500. Dakle, svaka krava u Imlekovom sistemu daje u proseku 6000 litara mleka godišnje. Ova dva podatka govore u prilog tome da je doprinos Imleka konkurentnosti srpskog mlekarstva veliki. Potrošači prepoznaju kvalitet krajnjeg proizvoda, koji je ukusan, dobar, a pretpostavljam da reaguju i na naše reklame i dizajn ambalaže“, ističe Popović. On dalje navodi da je Imlek imao i velike investicije u tehnološke procese koji su sad najsavremeniji u regionu. Primer je sveže mleko „Bello“, koje je mikrofiltrirano i po tome je jedinstveno u Srbiji, ali i u zemljama u okruženju. Kako objašnjava Popović, reč je o tehnologiji mehaničke mikrofiltracije: sveže mleko prolazi preko finih membrana i tako se čisti od svih patogenih elemenata, bakterija i ostalog. „Obrada na mehanički način je najzdravija i najprirodnija, odbacuju se štetni a čuvaju svi zdravi sastojci. Ovim tretmanom našem svežem mleku je skoro tri puta produžen rok trajanja, na 15 dana.“ Treći deo ulaganja bio je u hladni lanac. „Da bi proizvodi bili bezbedni i dobri, moramo hladni lanac da ispoštujemo od početka, znači ulagano je u cisterne, zatim u adekvatne prerade mleka pa sve do mesta prodaje, u rashladne vitrine kojih danas u srpskim prodavnicama imamo oko 7000.
BIĆE MLEKA: Sva Imlekova mleka jesu vrhunskog kvaliteta i omiljena su među potrošačima, ali nema ih dovoljno. „Nadamo se da će se snabdevanje mlekom stabilizovati do proleća, a Imlek čini sve što je u njegovoj moći da se to dogodi“, kaže Popović i podseća da Imlek nije odgovoran za nestašicu mleka. „Osnovni razlog nestašice je pad fonda mlečnih krava, a ove godine se to poklopilo sa nepovoljnim vremenskim uslovima zbog kojih je mlečnost krava opala, kao i sa poskupljenjem stočne hrane. Uporedo su smanjene subvencije poljoprivredi iz državnog budžeta. Imlek je izašao u susret farmerima i znatno podigao otkupne cene sirovog mleka i one su sad na evropskom nivou. Čim je nestašica mleka počela, odmah smo smanjili izvoz naših proizvoda, ali ni to nije bilo dovoljno da police u Srbiji budu pune.“ Popović tvrdi da je kratkoročno rešenje uvoz sirovog mleka, a dugoročno da Ministarstvo poljoprivrede ulaže veće količine novca u poljoprivredu i tako ohrabri farmere da nastave da se bave mlekarstvom. „Time bismo trajno rešili problem mleka i čak stvorili količine za izvoz“, poručuje Popović. On ističe da Imlek u ovoj krizi nije izgubio nijednu partnersku farmu u koju je ulagao i da plaća proizvođače redovno, ali i da Imlek dobija traženi, najbolji kvalitet. „Naši partneri su realni i zadovoljni“, siguran je Srđan Popović.
Bez laktoze
„U Srbiji je ‘Moja kravica’ zaista omiljen brend i zato nastojimo da razvijamo nove tehnologije i nove proizvode pod tim imenom. Najnoviji je beli jogurt bez laktoze i jogurt sa ukusom jagode bez laktoze, a mi smo jedini u Srbiji i regionu koji proizvodimo delaktozirani jogurt“, govori Srđan Popović o proizvodima koji su tek stigli na tržište. Kaže da se Imlek, posle mleka bez laktoze, odlučio da pravi i jogurte jer je prema nekim statistikama preko 70 odsto stanovnika Srbije osetljivo na mlečni šećer laktozu. „Intenzivno radimo na inovacijama, fokus nam je bio da podignemo svest potrošača o zdravoj ishrani i zato smo poslednjih godina proizveli paletu funkcionalnih mlečnih proizvoda, recimo jogurt ‘Balans’, koji pospešuje varenje, zatim ‘Vivu’, koja ima benefit očuvanja imuniteta tako što dijetno vlakno inulin pospešuje iskoristljivost unetih hranjivih sastojaka. Nastavićemo sa razvojem funkcionalnih proizvoda uz marketinšku podršku, čim se nestašica ublaži.“ Popović s ponosom ističe i da je Subotička mlekara, članica DFG sistema, upravo stavljena na spisak kompanija koje mogu da izvoze u zemlje Evropske unije.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ljudi se osvešćuju, ohrabruju i udružuju. Tako ujedinjeni možemo sve. Ceo ovaj proces je značajno lekovit za celo društvo, sada svi učimo šta možemo zajedno kada su nam iste bazične vrednosti. Mislim da su i studenti mnogo toga naučili, dosta su iskustveno osetili i na svojoj koži, a, iskreno, i mi “stariji” učimo od njih. Za razliku od mnogih, mislim da je dobro što sve ovo duže traje, jer bi nagle, brže promene verovatno bile i kratkotrajne
Vladajuća partija je kampanju u Zaječaru i Kosjeriću vodila kao u centru Beograda – pravila je mala naselja od šatora, pekla prasiće i jariće, mesila hlebove, točila rakiju i sokove i delila dnevnice. Vučić je kampanju pretvorio u proizvodnu delatnost gde postoji tačna računica koliko “košta” glas, a kako je u mogućnosti da sam određuje način na koji će se trošiti javni novac, bukvalno mu ništa nije skupo. Protiv ovoga stoje građani koji su odlučili da se ne boje, da prihvate socijalni rizik, neki i po cenu da izgube posao. Da li na ova dva mala ogledna polja može da se vidi promena o kojoj se govori i u koju se veruje
Studenti su, kada su izašli sa objedinjujućim, za neke dugo očekivanim zahtevom za vanrednim parlamentarnim izborima – pogodili u metu. Ovaj zahtev je očigledno za naprednjake preveliki izazov, oni i njihovi partneri ne znaju šta bi sa tim, što se najviše vidi po njihovim konfuznim izjavama – tipa: može da bude, ali ne mora da znači, samo da tetki odnesem lek pa ću razmisliti. Pogodili su studenti Vučića i tamo gde ga najviše boli, i to dvared uzastopno: prvo tvrdnjom da je “nenadležna institucija”, a sada i da je postao “kukavica”. Ne sme da raspiše izbore, kojima svako malo preti već 13 godina i koje raspisuje kad mu se ćefne, uvek siguran u pobedu
Presek nedelje je sledeći: imamo nadvlačenje dveju suprotstavljenih struja. Jedna želi da se oslobodi talačke krize u kojoj je drži druga. Prva strana želi izbore. Druga nikome ne ostavlja izbor. Suština je u razlici: vladajuća klika želi da sve ostane isto, a građani – da sve bude drugačije. U tom smislu, studenti i građani su na neki način već pobedili: više ništa nije isto i nikada neće biti isto
Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije
Dok se čuo huk pobunjenih ljudi sa ulice, nestali su bahatost i bezobrazluk naprednjačkih zastupnika, a kad je buka prošla – nastavili su po starom. Naše pretnje da ćemo izaći iz procesa, a i ni naše žalbe domaćoj javnosti i međunarodnim posmatračima, ne utiču mnogo na naprednjačku mašineriju da posustane u lažima i prevarama, i zato se rešenje za vraćanje ponovljenog procesa u zakonske okvire samo nameće: da se studenti i pobunjeni građani ponovo vrate tamo gde će ih čuti i vlast i Evropa
Žitelje Kosjerića i Zaječara zapala je velika simbolička dužnost. A to je da svojim glasom odbrane čast Srbije od revizionističkog režima koji joj pljuje u oči pretvarajući žrtve u krivce i čije nasilje i laži zaista podsećaju na fašizam
Petorica režimskih batinaša pretukla su studenta Pravnog fakulteta u Beogradu Petra Živkovića. Dok od slučaja Miloša Pavlovića vlast pravi politički cirkus, policija je u noći između ponedeljka i utorka odbila da primi prijavu za premlaćivanje Živkovića
Svako ko proda glas, postaje kmet na Vučićevoj latifundiji. Svako ko ćuti na kapuljaško nasilje, pristaje i na pravo prve bračne noći naprednjačkih velmoža. Možemo i moramo bolje od toga
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!