img
Loader
Beograd, 30°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

U carstvu Lastovine

25. oktobar 2023, 23:42 Ivana Ljubinković
foto: i. ljubinković
Copied

“Otok Lastovo, tebi ne treba da pričam, raj na zemlji! Kakav otok! Arhipelag! Četres šest ostrva, ej, Polinezija! … Volj ti Borova, volj ti Kopište. Volj ti Skrivena Luka, volj ti Sapluni, sećaš se?”

—Malajsko ludilo



Kada je Višnja poslala mejl sa predlozima za smeštaj na moru, prethodno temeljno proučivši šta sve nudi otok Lastovo, činilo se da je pravi izbor već pred nama – hotel Solitudo, još iz vremena stare Juge, u blizini luke Ubli gde nas ostavlja katamaran kojim stižemo iz Dubrovnika. Ove godine more je značilo samo jedno: odmor sa što manje turista u okruženju. U tom smislu, Lastovo nije moglo biti bolje mesto za letovanje. Ostrvo do kog se dugo putuje i gde je priroda prilično divlja nije nešto što većina ljudi bira za godišnji odmor.

Prevagu nad hotelom ipak je odneo apartman kod gospođe Kate – blizina samog grada Lastova i more tik ispod terase u “zaklopljenoj” uvalici Zaklopatici bili su dovoljno dobro opravdanje. Ispravnost naše odluke pojačao je po dolasku i filmski zalazak sunca – istopljena staklena bombona koja se razliva po ostrvu činila je svakog dana dodir neba i mora drugačijim. Od barokno narandžaste do pastelno rozikaste, ljubičaste i plave, da bi se oko ponoći prevukao tamni pliš načičkan cirkončićima u prepoznatiljivim sazvežđima – dovoljno za amaterke kakve smo mi.

“Čini ti se – nevin zaliv, niko pre tebe u njegovu vodu nije uronio!”, reći će Selenićev junak u Malajskom ludilu misleći baš na ovo ostrvo i na ovu uvalu sredinom osamdesetih godina prošlog veka. Nevinost zaliva četrdesetak godina kasnije nije u potpunosti sačuvana – ukotvljene jahtice to potvrđuju, mada ih nema previše. Zanimljiv prizor me je tokom jednog jutarnjeg kupanja iznenadio. Dok sam ja lagano plovila po somotskim talasima, s obližnje jahte dopirao je zvuk klasične muzike, a devojka na pramcu, prirodna i potpuno naga je uz Baha radila jogu. Fini neki bogati svet.

Na Lastovo, inače, strani turisti nisu dolazili sve do kraja osamdesetih godina – budući da je ovaj otok, kao i obližnji Vis, posle Drugog svetskog rata, postao vojna baza. Iako je turista tada bilo manje nego danas, svakako je meštana bilo više – po rečima lokalaca, tek šest, sedam stotina ljudi sada živi na Lastovu, a u osnovnoj školi u osam razreda ima ukupno četrdeset đaka. Informacije o životu na ostrvu kupimo usput, od taksista koji nas s vremena na vreme odbace gde je potrebno, kad je mrak previše gust ili sunce prejako za pešačenje. Taksi voze Vera i njen muž Ante. Preporučuju, naravno, i uvale za kupanje. Mihajla je opuštenija, tu je i kafić i samim tim dolazi malo više ljudi. Ali Lučica je miljenica. Kao u Italiji – sva u kamenim kućicama, sa zelenim i plavim šalonima i udobnim zidićem u senci ispred svakih vrata. Preležale smo pola dana ispod grane nekog bora, povremeno spuštajući knjige radi pogleda na taj pitomi kamen, more i čamce. Ča je život vengo fantažija, odzvanjaju Oliverovi stihovi u mislima.

Petar, vozač lokalnog minibusa, kome je dovoljno godina da mu svi idu na živce i zato nema strpljenja za lažnu pristojnost, zarazio nas je rečenicom koju je upućivao drugima tokom vožnje, a više sebi u bradu: “ma, ko mu jebe mater”. Nema u toj psovci nečistote, reklo bi se da je pandan danas pomalo smešnoj i zaboravljenoj “koj ti šmirgla uši” (da citiram opet pomenuti roman), a Višnju i mene je iznova zasmejavalo kad god bismo je izgovorile.

Vreme se poslednjeg dana kvari. Bura je i posmatramo s terase dramu koja se odvija na do juče pitomom i namreškanom moru. Katamaran za Durborvnik nije isplovio iz luke u šest ujutru. U naletu avanturističkog duha, odlučujemo da se ne vratimo u naš smeštaj već da poslednji dan provedemo u hotelu Solitudo, s početka priče. Nakon dva sata čekanja i preispitivanja sopstvenog zdravog razuma, ljubazni i nenaspavni recepcioner se konačno pojavljuje i nalazi nam spremnu sobu. Odlazimo širokim hodnicima u predivni prostrani apartman, zavirujući u delove hotela koji se ne koriste. Iza velikih staklenih prozora gledamo pustu terasu sa ponekom ostavljenom stolicom oko koje vetar gomila borove iglice.

Iz hola gde jedino ima interneta, javljamo kući da smo zatočene na otoku, bar do sutra. Zovem prijatelja koji mi čuva psa, kukam što se ne vraćam na vreme i pitam ga šta radi. “Evo baš slušam TBF – Ništa mi neće ovi dan pokvarit”. Dok se smejemo ovim stihovima, vidim jednu pa drugu ispaljenu papuču kako leti i pada na stepenice ispred. Dvojica plavih dečaka, blizanci od oko pet godina, pojavljuju se i ležerno kupe projektile koje su bacili kao najavu svog dolaska. Odmor još jedan dan, pomisih veselo.

Mesec dana kasnije TBF će nastupati u Beogradu. Šaka suza vrića smija pevaće pun Dom omladine sa simpatičnim Splićanima, koji su u Beograd doneli svoje “carstvo ladovine”. I lastovske fantažije.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja

Vreme uživanja

16.jul 2025. Biljana Vasić

Ptica rugalica

Are you, are you Coming to the tree?

09.jul 2025. Miloš Zekić

Prađed mi je bio jači

Vreme uživanja 

02.jul 2025. Uroš Mitrović

Vimbldon

Vreme uživanja

25.jun 2025. Nebojša Broćić

Moji izbori

19.jun 2025. Bojana Rubinjoni

Lepota čitanja

Komentar

Komentar

Autoimuna bolest Srbije

Umesto da se okome na obolele ćelije, odbrambene ćelije srpskog organizma su se okrenule protiv zdravih ćelija. Lek je počeo da kola krvotokom, ali je proces ozdravljenja dug i neizvestan

Ivan Milenković
Arhiepiskop i mitropolit žički Justin

Komentar

Zašto mitropolit Justin nije mogao da ćuti?

Mitropolit žički Justin otvoreno je stao na stranu studenata i upozorio vlast da “moć nije data radi nasilja, nego radi služenja“. Šta je to trebalo arhijereju poznatom po tome da se kloni sukoba

Jelena Jorgačević

Pregled nedelje

Orden Voje Šešelja sa bejzbol palicom

Kao što je Šešelj početkom devedesetih potezao pištolj na tadašnje studente, tako Vučić na njihove pobunjene kćerke i sinove danas poteže svoje batinaše.  Ista je to politika, samo prilagođena vremenu 

Filip Švarm  
Vidi sve
Vreme 1802
Poslednje izdanje

Ekskluzivno: Istraživanje Slobodana G. Markovića i Miloša Bešića o stavovima beogradskih studenata u plenumu

Šta sve nismo znali o njima Pretplati se
Politički život i smrt

Pobeđuje onaj ko poslednji ostane na nogama

Nemačka

Predratna zemlja

Požari u Srbiji

Ko da reaguje

Mediji

Kako se svetlo gasi bez alarma

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure