img
Loader
Beograd, 22°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Traganje za pesmom

01. јун 2016, 14:21 Ivana Radović
Copied

Možda se sve dogodilo samo da bi završilo u „Vremenu uživanja“. Navodno, uvek i za sve postoji neki razlog, mada ja to baš i ne bih rekla.

U ta četiri aprilska dana izgubila sam mačku koju volim i džukca koga sam mogla da volim. Bukvalno preko noći, i nju i njega. Iako će samo nekoliko dana kasnije, nama u Beogradu, izraz „preko noći“ dobiti još bukvalniju dimenziju.

I tako, pod teškim bremenom života, u rekreativnom vaganju „za“ i „protiv“ suicida, napravljeni su važni planovi i dogovori ako do toga ikad dođe, koji svakako podrazumevaju uzimanje velikog kredita i prethumno ludovanje po Rivijeri… No, usred ispisivanja vrlo emotivne i, recimo, ne baš kvalitetne poezije iz ciklusa „raspadanje u real timeu„, setila sam se jednog stiha Trifuna Dimića. Tada zapravo nisam ni znala da pripada Trifunu Dimiću, znala sam samo da je u pitanju izvesna pesma o životnom raspadu koja završava rečima: „Šta da radim, ubiti se neću…“ Taj stih je Ljuba Živkov pomenuo u svojoj kolumni u „Vremenu“, a ja sam ga često i bahato koristila tokom zime u situacijama mnogo manje dramatičnim, uz stalno opiranje intervencijama moje bliske prijateljice koja bi uvek dodala novi stih – „a što da ne?“ Važno je da su sve opcije otvorene.

Još tada sam rešila da pitam za celu pesmu, ali nikako to da učinim, sve dok nije postalo urgentno. Ivana iz „Vremena“ je ženski intuitivno prepoznala da je stvar vrlo važna i odmah reagovala, Ljuba je njoj odmah odgovorio – da se stih nalazi u antologiji narodne romske poezije „Kana vavas ando foro/Dolazeći sa vašara“. Počela sam od biblioteka – nema. Onda sam prešla na Gugl, jer kako može da nema. Stvarno sam naišla na dosta poezije koju je Trifun Dimić prikupio („Sarajevske sveske“ su prava riznica svega), ali nigde ono što mi treba. Prvo sam išla kroz find, a onda sam svaku raspoloživu pesmu polako pročitala, za slučaj da softver nije toliko suptilan da pronađe šest reči koje su mi potrebne. Ionako je nečim trebalo ispuniti prvomajske praznike za koje je bilo planirano nešto sasvim drugo. Moje pesme nije bilo.

Onda sam se obratila drugarici, muzejskoj bibliotekarki, sa idejom „svega ima u Narodnoj, hajde nek ti vide“. Rešenje glavnog problema, kako sam to tad naivno videla, bilo je u tome da ne moram ja da odlazim do biblioteke. Kad, u Narodnoj svega ima, ali onoga što mi treba – nema. Bar smo dobile spisak raspoređenosti knjige po bibliotečkoj mreži Srbije, sa sve statusom izdatih/neizdatih primeraka. Nije delovalo obećavajuće, ali nek potraga krene. Bojala sam se samo da ne ispadne kako je pesma skroz bezveze…

Rešila sam da zovem od biblioteke do biblioteke. Dugo sam smišljala pogodnu uvodnu rečenicu, mada nije bilo šanse da ne zvučim kao luda žena. „Dobardan – Dobardan – Znate, ja ovde vidim da vi imate tu i tu knjigu – Imamo – Znate šta sam mislila da vas zamolim, treba mi jedna pesma, ne, ne znam kako se zove tačno, ne znam baš ni kako počinje, ali znam kako se završava, pa ako biste bili ljubazni da malo to pogledate pa kad nađete da mi slikate telefonom i pošaljete ili fotokopirate ili bilo šta, samo da ja to dobijem. Vrlo je važno. Ne, nije ni za maturski ni za diplomski, samo sam nešto malo tužna i loše raspoložena.“ Drugarica iz biblioteke je smišljala nešto slično, mada u poslovnom tonu. Naravno da je ona prva krenula u akciju. Prvi poziv, Gradska biblioteka u Kovinu, posle dve normalne rečenice o tome ko zove i šta joj treba, bez ikakvih pravdanja i obrazlaganja, ljubazna žena je odgovorila: „Naravno, šaljem vam post-ekspresom danas.“ Zamisli!

Posle je i Ljuba Živkov našao pesmu. Odličan rezultat za retko, izgubljeno i pomalo, rekla bih, iz biblioteka pokradeno izdanje.

„Šta da radim kada mlad umirem,
para nemam, pobeže mi žena,
gde da odem i kuda da skrenem,
kad usamljen lutam i tugujem.
Vidi majko vite jablanove,
tamo mi je srce izgubljeno.
Šta da radim, ubiti se neću.“

Stvarno, gde da odem i kuda da skrenem? Ili što bi rekla Ivančica Đerić u jednom sasvim drugom kontekstu „I kako da se dođe ili da se ode/i kuda?“. I Marko Tomaš „Mape svijeta su pogrešne./Kako drugačije objasniti činjenicu/da se uvijek izgubimo?“

Zahvalna sam svim ljudima koji su učestvovali u mojoj suludoj potrazi, a nisu morali – Ivani Milanović Hrašovec, Ljubomiru Živkovu, Slobodanu Zlokolici iz Narodne biblioteke Srbije, finoj ženi iz gradske biblioteke u Kovinu. Naravno, zahvalna sam i onima koji su morali, pošto drugarstvo nije pahuljica, da mi olakšaju ludovanje i uveravaju me da sam normalna, ali to je za drugu priču.

Sava se nije vratila i shvatam da neće. Ne vredi da dodajem rečenicu: „Ako neko vidi trobojnu mačku kako luta u okolini Liona…“ Ništa nije dobro. Ali makar sam našla pesmu.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
11.јун 2025. Bojana Šumonja

Parče Menhetna

04.јун 2025. Nebojša Broćić

Moj komunizam

28.мај 2025. Aleksandar Marković

Portugal Unplugged

21.мај 2025. Ivan Ristić

Kizina garaža

15.мај 2025. Vesna Marjanović

Bašta, tišina, otadžbina

Komentar

Pregled nedelje

Vučić, čovek-orkestar

Ne brani Vučić državu, već sebe od države. Sa bubnjem na leđima i gitarom u rukama ovaj čovek-orkestar izvodi dve-tri iste pesme bez sluha, uz falširanje i ispadnje iz ritma. Takvi su mu i vlast i politika. U najkraćem – opasni po okolinu

Filip Švarm

Komentar

Naprednjačka hapšenja i čistke: Samoodbrana ili ništa

Hapšenja profesora, kažnjavanje ljudi, otkazi novinarkama… Režim Aleksandra Vučića se sveti i tek će da se sveti. To je dekadentna faza režima, ona pred kraj

Nemanja Rujević

Komentar

Režim uskraćuje istinu da je prsao

Na primeru izbora u Zaječaru i Kosjeriću se vidi da istina nije data, nego je zadata. Istina je zadatak koji građanin ispunjava. Ona se uvek osvaja

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1797
Poslednje izdanje

Izbori u Kosjeriću i Zaječaru

Kako je naprednjački brod počeo da tone Pretplati se
Moj dan u Kosjeriću

Ljudi koji drugim ljudima buše gume

Vlast i njena retorika

Strašilo je u ogledalu

Feljton: Kosovska ideologija (I)

Lazar Hrebeljanović – od vojskovođe do sveca

Duh vremena: Josif Brodski (1)

“Kakvu biografiju pišu našem Riđem!”

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.
Vreme 1786 26.03 2025.
Vreme 1785 20.03 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.
Vreme 1786 26.03 2025.
Vreme 1785 20.03 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure
en Englishde Deutschru Русскийsr Српски језик
sr sr