img
Loader
Beograd, 24°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Tiket

05. јул 2002, 18:45 Nemanja Vlačo
Copied

Još jedno Svetsko prvenstvo otišlo je sa poslednjim danom juna. Karioke prvaci, Ronaldo u konkurenciji za najružniju frizuru Mundijala ikad, koja stoji rame uz rame sa legendarnom „tarzankom“ Bugarina Kremenlijeva. Ali, nema veze, opet je prava zvezda. I sve je sada poznato. Najbolji strelac, golman, najveći tragičari… Još jedna fudbalska groznica već je deo istorije. Ali, ono što će meni ostati u sećanju u vezi sa Japanom i Korejom 2002. biće nešto što je danas, nažalost, mnogo bitnije od fudbala. „Brate, jesam ti rekao da će Brazil–Turska da bude iz iksa u kec!!! Brate, hiljadu pedeset dindži na uloženih pedeset! Nije mnogo, ali biće za vopi večeras, a?“ – kaže mi prijatelj koji je kao i većina ovog juna gledao najveći fudbalski praznik preko tiketa neke od kladionica. „Ma, da“, odgovaram, „biće za vopi“.

A kako je bilo nekad?

Prvo svetsko prvenstvo koga se sećam bilo je Meksiko ’86. Znate ono na kom su prvi put bili „talasi“, Maradona „božjom rukom“ dao gol Englezima, a maskota je bio onaj smešni čovečuljak sa sombrerom koji je, u stvari, bio stilizovana ljuta papričica. Nas na tom prvenstvu nije bilo, nismo „overili vizu“ (omiljeni izraz naših fudbalera u devedesetim). Tada nam još uvek za većinu zemalja vize i nisu trebale, ali pošto smo se obrukali na prethodnom evropskom ’84. u Francuskoj, i bolje što nas nije bilo.

Onda je došla Italija ’90. Sećam se da je prvog dana, kada su stigle sličice s fudbalerima, kiosk kod moje škole za nepunih dva sata ličio na deponiju, skoro zatrpan bačenim kesicama. Odmah su krenule menjaže, Maradona je vredeo najmanje dve sličice, a tek Butragenjo! E, tog nesrećnog Španca i njegove drugove ojadio je današnji predsednik FSJ-a, a u mom rodnom Boru pucale su petarde kada je Piksi dao onaj drugi iz slobodnjaka.

Nikog ovde nije bilo briga kolike je kvote dao Vilijem Hil (ili je takvih bilo vrlo malo), niko nije zaradio na uspehu Kamerunaca, mnogo je bitnije bilo ono kad je kolumbijski golman Iguita krenuo samouvereno ka centru s loptom, a Kamerunac mu je oduzeo i dao gol. Pa onda onaj afrički ples kod korner zastavice! Kad je Andreas Breme prišao da izvede penal koji će (Zapadnim) Nemcima doneti „boginju“, prsti se nisu znojili zbog toga što je neko igrao iz iksa u iks, ljudi su gledali fudbal!

Ono što sledi najavljeno je u Americi ’94. Publika koja se, čini se, tamo skoro slučajno zadesila i koja je više brinula koliko će senfa da stavi na hot-dog, nego za to što ona dvadesetdvojica jurcaju za loptom po onakvoj vrućinčini (utakmice su se igrale „oko dvojke“, zbog prenosa u Evropi), služila je za podsmeh ovde. Kod nas se fudbal i dalje gledao zbog Romarija, Bebeta, nesrećnog Bađa, ali i zbog Stoičkova i drugara. Hristo šutira iz slobodnjaka protiv Nemaca, okreće se i počinje da slavi. Lopta nakon par sekundi leta zaista završava u golu. I još mu je kum Miroslav Ilić, pa zar može više?! Tog leta mnogi naši autobusi koji su kretali ka Crnom moru imali su natpis „Bugarska – šampion sveta“. Nikad srećniji Bugari darivali su usput pivom samo tako. Tog leta u Americi balkanski fudbal (odnosno kako nalaže PC – fudbal jugoistočne Evrope) imao je zlatne trenutke. Hadžijev gol protiv Argentinaca, Rumuni gaze. Nas u Americi nije bilo. Zbog „ničim izazvanih i nepravednih sankcija“, naravno.

A onda je došla Francuska ’98. Milojko Pantić je na televiziji pokazivao Mihinu kopačku, koja je učestvovala kao radno oruđe u onom golu protiv uvek „opasnih“ Iranaca, a ovde se fuca već gledala iz kladionica, koje su nicale jedna za drugom. Francuzi su došli niotkuda, postali svetski prvaci, a Ronaldo, kome je Zvezdin Sever dve godine pre toga na zagrevanju pred Zvezda–Barsa skandirao nešto u vezi s njegovom frizurom i ženskim polnim organom, taj Ronaldo nije se primetio u finalu. Ali, to više i nije bilo bitno, bitne su bile liste, i koeficijenti, koeficijenti… „Je l’ ima neko digitron da sračunam koliko mi ide ovde?“

Kladioničari – rabotnici bez predaha. Vruće leto koje ih odvaja od početka italijanskog, španskog i ostalih glavnih prvenstava, provešće uz „proverene tipove“ iz druge švedske i norveške lige. A i Rusi su valjda konačno krenuli! Mislim, prvenstvo.

Uskoro će Svetsko prvenstvo u basketu, u Americi. Tu će valjda biti više emocija, bar zbog Peđe i ostalih. A i basket je definitivno teži za klađenje, zbog neizbežnog „hendikepa“ (koji će za Jugoslavija–Senegal da bude npr. – 29!). Samo da ne bude ista priča kao s Francuzima i Senegalcima!

Ne treba biti nostalgičan u ove lepe letnje dane. Možda su „zone sreće“, „meridijani“, „atlantici“, „lavovi“ i ostali samo dodatni šrafovi u neizbežnoj mašini „progresa“. „E, kad bi mi ‘došla’ sad ova Kafe Opera, brate!!!“ (K.O. – znameniti učesnik švedske druge lige). „E, kad bi ‘došla’, brate.“

Možda emocije stvarno više nisu u modi, neka… Ali, ipak sam više voleo da dobiju Turci, makar ne pio to pivo! Ozbiljno.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
04.јун 2025. Nebojša Broćić

Moj komunizam

28.мај 2025. Aleksandar Marković

Portugal Unplugged

21.мај 2025. Ivan Ristić

Kizina garaža

15.мај 2025. Vesna Marjanović

Bašta, tišina, otadžbina

07.мај 2025. Milica Srejić

Ima jedno mesto

Komentar

Komentar

Sto studenata za Miloša Pavlovića

Petorica režimskih batinaša pretukla su studenta Pravnog fakulteta u Beogradu Petra Živkovića. Dok od slučaja Miloša Pavlovića vlast pravi politički cirkus, policija je u noći između ponedeljka i utorka odbila da primi prijavu za premlaćivanje Živkovića

Jelena Jorgačević

Pregled nedelje

Da li je Srbija slobodarska zemlja

Svako ko proda glas, postaje kmet na Vučićevoj latifundiji. Svako ko ćuti na kapuljaško nasilje, pristaje i na pravo prve bračne noći naprednjačkih velmoža. Možemo i moramo bolje od toga

Filip Švarm

Komentar

Može se biti ćaci, ali to ima cenu

Miloš Pavlović je napadnut jer nije shvatio da u naprednjačkoj Srbiji učešće u javnom životu ima neformalnu cenu. I da nju sada plaćaju i ćaciji

Nemanja Rujević
Vidi sve
Vreme 1796
Poslednje izdanje

Intervju: Tužiteljka Bojana Savović

Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati se
Lokalni izbori i Srbija

Ne veruj naprednjacima ni kad darove nose

Hoće li biti izbora i kada

Predsednikov strah od glasačke kutije

Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije

REM, laži i video-trake

70. Sterijino pozorje

Paradoksi našeg pozorišta

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.
Vreme 1786 26.03 2025.
Vreme 1785 20.03 2025.
Vreme 1784 12.03 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure