img
Loader
Beograd, 11°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Stomačna poetika

19. oktobar 2011, 15:12 Ivan Kovač
foto: a. anđić
Copied

Na vojvođanskim područjima gde se toliko insistira na dobrom jelu i pilu, a pod tim se obično podrazumeva „mnogo i mrsno“, gde se bilo kakva manifestacija, čak i kulturno-umetnička, naprosto ne može zamisliti bez kotlićarenja tj. kuvanja riblje čorbe ili gulaša, gde suvereno vlada izreka „izeš čoveka koji nema meter“ – ova sentenca, čijeg se autorstva ni stari Latini ne bi postideli, znači da treba izjesti svakog čoveka koji nema barem stotinu kilograma – kulinarstvo, nimalo iznenađujuće, predstavlja poeziju.

Budući da za estete kažemo da su ljudi od ukusa, zaista se lako može pretpostaviti da je čulo ukusa instrument umetnosti. Stomačnu poetiku takođe podupire i okolnost da se za ljubitelje umetnosti kaže da konzumiraju umetnost, da, recimo, gutaju knjige. Međutim, umetnik nije proizvođač, a ljubitelj umetnosti nije konzument. Kulinarstvo, osim u smislu umešnosti, majstorstva, nije umetnost.

Gustativno tj. čulo ukusa, baš kao i čula mirisa i dodira, usled svoje nerafiniranosti, naprosto (još?) nije kadro posredovati umetničku ideju. Kroz utisak slanog ili, složenije, kroz kiselo-slatkasti ukus, recimo sosa od paradajza, ne probija nikakva ideja – ono je tek čulni podatak slanosti odnosno kiselo-slatkastog, i ništa više. Čulo ukusa je, dakle, neoduhovljeno, grubo i, stoga, beznadežno neumetničko.

Okolnost da nas ukus sušija može podsećati na ugodne trenutke provedene sa voljenom osobom, da evocira samo biće naše ljubavi, ne može biti validan protivdokaz budući da je ona nepoopštiva. Nekog drugog, recimo, na ljubavisanje sa voljenom podseća rashlađeni puding od vanile! Izvesna univerzalnost je, naime, nužna u umetnosti ili, barem, umetnici na nju pretenduju. Pa i kuvarica voli da se njena dela univerzalno konzumiraju i hvale, a od eventualnih nenaklonih kritičara, baš poput pravog sujetnog umetnika, brani se time što im odriče delikatnost ukusa: „Ma šta mi pa oni znaju.“

Potrebno je odgovoriti na još jedan kontraargument koji mi se može uputiti. Pojedini „kulenari“ mogu reći da njihove suhomesnate izrađevine imaju specijalan tajni sastojak usled čega postaju jedinstvene i kao takve prava umetnička dela. Takvi su kuleni zaista nesvodivi na druge kulene – a originalnost jeste princip i same umetnosti. Međutim, ono što kulenarenje ostavlja na zanatskoj ravni jeste činjenica da se izrada čak i „najunikatnijeg“ kulena može ponoviti, i gotovo svako je može ponoviti samo kada bi znao način izrade i potrebne sastojke. Sa umetnošću to nije slučaj. Izlišno je spomenuti da prema već razmatranom kriterijumu primerak kulena nikako ne može biti umetničko delo – kulen, sasvim očigledno, ne posreduje duševnost.

U jednom smislu, međutim, hrana zaista može imati izvesnih estetskih kvaliteta. Ona može biti dekorativna. To je slučaj, recimo, kod torti, naročito svadbenih, koje prema popularnom aksiomu obavezno moraju biti lepe! Na žalost teoretičara stomačne poetike ovde, međutim, nije reč o čulu ukusa već o čulu vida. Nije, dakle, dekorativan ukus već izgled torte. U tom smislu i kolači od peska mogu biti jednako umetnički kao i, naprosto, bilo šta drugo – dekorisani stalak za noževe, dekorisane salvete i tanjiri itd. Dekorativni aspekt hrane, tj. njena uspela vizuelna aranžiranost, zadobija aperitivni, otvarajući karakter za naš apetit. Utilitaristički momenat, međutim, ne može a da ne naruši umetnički potencijal dela. Umetnički potencijal tu pre liči na pričanje „aperitivne“ priče klincu kojom se dočarava „avionski karakter“ viljuške, „prtljažni karakter“ parčeta mesa na njoj, i, konačno, „hangarski karakter“ mališanovih usta. Napokon, dekorativnost je pre razonoda za čula, nego sfera sa ozbiljnim umetničkim potencijalom, budući da, recimo, fine ružičaste pločice na zidovima kupatila jedino što uspevaju jeste da udese štimung prijatne ušuškanosti, podupirući protivzatvorna dejstva.

Predočena argumentacija nema za cilj da utvrdi elitistički karakter umetnosti budući da su svi ljudi, prema mom mišljenju, više-manje umetnički obdareni. Pričanje viceva ili, naprosto pričanje priča, pa i samo uživanje u umetnosti predstavljaju nepobitan izraz naše umetničke duše. Ipak, roštilj-majstor, ma kako sjajan i inovativan bio u svom poslu, nije ništa drugo do običan proizvođač, baš kao što i svi ljubitelji njegovog stvaralaštva koji se pasionirano tiskaju oko njegove bine/studija (tezge), nisu ništa drugo do obični konzumenti. A da li će se čulo ukusa jednom produhoviti i uspeti posredovati umetničku ideju i od konzumenata oformiti ljubitelje umetnosti, a od kuvara umetničke stvaraoce – vreme će pokazati.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
22.oktobar 2025. Lazar Stojanović

Čemu čaj?

16.oktobar 2025. Jovan Kale Gligorijević

Krsna slava

09.oktobar 2025. Uroš Mitrović

Sinhronicitet

01.oktobar 2025. Olja Petronić

Tuga

Vreme uživanja

24.septembar 2025. Dragan Todorović

70

Komentar

Pregled nedelje

Nećete pobediti decu pobune

Umesto da se distancira od studenata iz Novog Pazara, narod je duboko postiđen beščašćem policije koju plaća, ogorčen nepravdom i sada samo gleda kako da im pomogne na maršu do Novog Sada

Filip Švarm
Vatrogasci gase požar u šatorima u Ćacilendu nakon pucnjave u kojoj je napadač V. A. ranio jednog čoveka

Komentar

Ko je nahuškao V. A. da puca u Ćacilendu?

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić kaže da su za pucnjavu u Ćacilendu krivi „blokaderi“, opozicija, mediji. Ali, samo u žabokrečini koju je on stvorio društvene patologije mogu da postanu prvoklasna politika

Nemanja Rujević

Komentar

Srbija i EU: Šamar u Strazburu nakon packi u Beogradu

Da li je Aleksandar Vučić ozbiljno shvatio poruku najoštrije Rezolucija Evropskog parlamenta ikada o Srbiji potkrepljenu upozorenjem Evropske komisije

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1816-1817
Poslednje izdanje

Naš jubilej

35 godina Vremena Pretplati se
Od 1. novembra do 1. novembra

Kako su studenti vratili nadu Srbiji

Intervju: prof. Vladan Đokić, rektor Univerziteta u Beogradu

Ne smemo da izneverimo studente

35 godina Vremena – 1990

Anticivilizacija

Uz 35 godina “Vremena”: Svet, od 1990. do danas

Doba umiranja iluzija

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1816-1817 22.10 2025.
Vreme 1815 16.10 2025.
Vreme 1814 09.10 2025.
Vreme 1813 01.10 2025.
Vreme 1812 24.09 2025.
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure