Stazama revolucije

Bio je početak decembra, već kod Bileće vjetar je nanosio sporadične pahulje; kod Gackog put je u potpunosti bio zavijan snijegom. Gacko je ujedno i posljednje mjesto prije uspona serpentinama ka Klinjem jezeru. Dok se u daljini prostiru zabijeljeni vrhovi Zelengore i Maglića, cesta prati obalu jezera, probija se kroz šumovite rascjepe i uskoro izbija na mjesto sjećanja, Tjentište i Dolinu heroja.

Dolina Tjentište dužine je tri kilometra i širine oko jednog kilometra. Prethodnica joj je rijeka Sutjeska. Nacionalni park Sutjeska predstavlja vrhunac partizanskog mita, mjesto mučeništva i stradanja, a ujedno i simbol herojske borbe. Partizansko mitsko nije žrtva, već junak, što ga i razdvaja od većine ukorenjenih mitova na postjugoslovenskim prostorima.

Ulazak u Dolinu heroja otkriva prepoznatljivo spomen-obilježje, rad vajara Miodraga Živkovića. Do spomenika, izdignutog na proplanku, vodi stepenište u obliku osmica koje simbolizuje obruč. Sam spomenik sastoji se od dvije kamene gromade, a rascjep između njih predstavlja Usovački potok, prolaz kojim su se partizanske jedinice izvukle iz obruča tokom bitke na Sutjesci. Nakon spomenika, stepenište dalje vodi ka polukružnom platou sa tribinama, a na svakoj od njih urezana su imena partizanskih brigada koje su tog kasnog proljeća 1943. godine borile na Sutjesci.

Memorijalni kompleks pamtio je i bolje dane. Svakako da više ne izgleda kao onomad kada je čuveni Ričard Barton po vrletima Sutjeske igrao Josipa Broza Tita. Stotinjak metara od spomen-obilježja nalazi se memorijalni dom. Na ulaznim vratima ostavljen broj telefona. Glas sa druge strane slušalice kaže da stiže za desetak minuta. Tako i bi. Karte su vrlo jeftine. Objašnjava da je memorijalni dom u posljednjem ratu bio znatno oštećen, a freske na zidovima uništene. Restaurirane su prije nekoliko godina.

Freske prvo prikazuju zločinačke kolone sila Osovine, potpomognute domaćim kvislinškim pokretima, kako stežu obruč oko Sutjeske. Preovladavaju motivi streljanih i obješenih civila. Na centralnom mjestu doma nalazi se freska sa oslikanim likom Tita koji zabrinuto posmatra nezavidnu situaciju. Oko njega su slike partizanskih boraca u sukobu sa okupatorom. Dominira crvena boja. Posljednji ciklus fresaka prikazuje pognute glave neprijatelja kako se povlače sa Sutjeske ne ispunivši svoje namjere – uništenje vrhovnog štaba i partizanske glavnine. U nastavku freske prikazuju partizanske kolone u proboju obruča, dok se na drugoj obali naziru pupoljci, kako nam vodič objašnjava, motivi koji simbolizuju nadu i ponovno rađanje Jugoslavije.

Pored memorijalnog doma nalazi se omanji muzej. Izloženi su uglavnom primjerci oružja, uniformi i zastava – autentični po vremenu, ali uglavnom ne potiču iz bitke na Sutjesci. Originalan je puškomitraljez jednog partizanskog oficira. Na podu centralnog dijela muzeja nekada se nalazio reljef bitke, veličine nekoliko kvadratnih metara. Vodič objašnjava da je preživio posljednji rat, ali da je nestao početkom dvijehiljaditih. U zgradi muzeja je, kako kaže, bila smještena jedinica njemačkih mirovnjaka; kada su oni napustili Tjentište, više nije bilo ni reljefa.

Izgrađen 1983. godine, u duhu socijalističkog modernizma, hotel “Sutjeska” danas je napušten i ruiniran.

Memorijalni kompleks na Tjentištu samo je početni dio Nacionalnog parka “Sutjeska”. On se dalje prostire duboko prema planinskim masivima, pretežno ka Zelengori. Desno od glavnog spomenika, šumska staza vodi ka grobu komandanta treće udarne divizije Save Kovačevića. Treća udarna divizija imala je jedan od najtežih zadataka – da bude zaštitnica Glavne operativne grupe, štiti Centralnu bolnicu i zadrži neprijatelja pod vrhovima Maglića. Pod snijegom vijugavi put se gubi u šumi; nakon prvobitnog optimizma da ćemo se do Savinog groba probiti prije sumraka, ubrzo shvatamo da to nije izvodljivo i da ćemo po mraku teško pronaći put nazad.

Na suprotnoj strani, prema Zelengori, nalazi se Ljubin grob, pojas koji je četvrta proleterska crnogorska udarna brigada uspješno odbranila i omogućila izvlačenje glavnine rutom koju je forsirao komandant Prve proleterske brigade Koča Popović i preko nje izašao na Zelengoru. Sa Ljubinog groba potekla je čuvena partizanska depeša.

Vodič nam kaže da su posjete državnih zvaničnika danas rijetke, pogotovo obodnim spomenicima, poput Ljubinog groba do kog je potrebno koračati satima. Međutim, u junu prošle godine, predsjednik Hrvatske Zoran Milanović insistirao je da pješke obiđe sve značajne kote gdje se vodila bitka na Sutjesci.

Iako uglavnom zaboravljen (sa periodičnim prisjećanjima na godišnjicu bitke), ovaj memorijalni kompleks i dalje gordo upozorava da zastane svakog prolaznika koga put nanese Dolinom heroja.