img
Loader
Beograd, 31°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Raspust

16. septembar 2015, 11:43 Kosa Pakuševskij
Copied

Volim grlice. Znače leto. Zovu u baštu, a tamo dospele višnje. Sa Dujom i Tomkom, drugaricama, takmičim se u jedenju višanja. Musave smo kao Hak Fin, prljave nam ruke, lice, odeća. Mame nas ne grde. Leto je, a domaći sapun čuda čini. Čuda činimo i mi, deca iz ulice. Složena slama, formirana za budući veliki stog, gubi formu jer je igranje tu čarobno. Moba je. Kad sledeća tura stigne iz njiva, vinovnici učinjene štete su daleko, na nekom drugom poligonu. Možda na pašnjaku, iako tog dana njima nije letnji radni zadatak čuvanje krava. Ali, tamo je deo društva, tamo se igra kauboja i indijanaca… Noć postane dramatična. Oštra, jasna i glasna je grdnja. „Kakva su ovo djeca, kakve batine ovo mogu popraviti, slamu za igranje biraju, krave čuvaju, a kravama široko polje…“, ulični savet pretresa učinak. Za batine nema vremena, njive čekaju. Vaspitno. Da malo vidimo kako je njiva duga, a motika, kako kome. Ima nas, a svi srednjoškolci, pa nekako ispalo da nas je najviše budućih prosvetara i zdravstvenjaka. Poskidali se u kupaće i nabacujemo boju za more.

Kad stigne ručak od kuće, divota neopisiva! Tamani se brzom brzinom pita i uz nju kiselo mleko iz velikog lonca. Tata uči brata Miću, iz fiskulturne škole, kako se slaninom sapunjarom najlakše i najbolje peru ruke na njivi i to mu demonstrira, a usput ga pita „koja ono ljepotica sinoć ulicom prominu sa tobom?“, i vreme prođe začas. Krećemo na more. Pola naše ulice ide. Stariji zaduženi za mlađe. Peku se pilići, prave se medenjaci (mogu da stoje, što duže, to lepši), pakuju se domaće rakije. U vozu smo bučni i nestrpljivi, da se samo odmaknemo od kuće. Nazdravljaju stariji, nude saputnike, i međunarodni žiri zaključi da je baba Sajina dudara najbolja rakija na svetu. Ponosni joj sin Mirko, a svi ga znamo samo kao Ćiru, zbunjuje jednu Zagrepčanku i poklanja joj fraklić rakije dudovače. „To je tak lijepo, gospon, bum to dala svom noni na Hvaru.“

Pričaju se vicevi, a pomenuta dama najslađe priča viceve o policajcima Bosancima, pa zaključi: „Kak su oni glupi, kaj ne?“ Rokvić mali, a blizu dva metra, bacio oku na gospodičnu, kćer dotične, posle kratke stanke, reče: „Mi smo poreklom Bosanci.“ Nimalo zbunjena, devojka reče: „Pa, možda vi i niste.“ Najslađe se smeje Pera, naš Sremac. More! U znaku bezbrižnosti, smeha, avantura, takmičenja u kartanju, jedenju sladoleda, brzini nameštanja šatora. Neki mrze spremanje šatora, nude sladoleda do mile volje onima ko ih reši te napasti, naravno da smo mi najmlađi dobitnici, šator je laka šala, uživamo u sladoledu, navijamo za muške dok plivaju ka jednom ostrvcetu i dok igraju protiv Beograđana mali fudbal. Kao krdo smo, uvek zajedno, uvek aktivni. Uveče se provodimo, pevamo Matijinu i Arsenovu „Veru Pavladoljsku“ sluteći snagu ljubavi. Roditeljima šaljemo razglednicu, sa kašnjenjem, računajući sa tim da će stići pre nas. Kad jednog jutra stignemo kući, ispraznimo džepove i za sve pare pojedemo sladoled kod našeg Ljutfija i pretresemo sve što je za nezaborav, smišljajući kuda i kako dogodine.

A dogodine, neki više nemaju raspust. Brat i društvo se zaposlili, zarobile ih devojke, a mi formiramo nove grupe, šipčimo za Beograd, guramo se na jednom od fakulteta i rezervišemo more. Opet nas je dvadesetak, opet smo tim, opet nam je lepo. Ako neko nije mogao na put, znatiželjno nas čeka i sluša pažljivo. Samo čujemo kako pita: „Zar baš Arsen i Gabi, lažeš, ma nemoj, Boba Stefanović, sad ću umreti, moj Boba, a ja nisam bila!?“ Reče veliki lirik Mika Antić „Prošla su bezazlena leta“. Nestale grupe i igre. Dok se držimo za ruke i pevušimo „Zvezdu koja pada uhvati u letu…“, nas dvoje smo svet.

Sanjamo buduća leta. Stižu. Na Jadranu naše dete zbunjeno traži svoj krevetić, posle se svađamo sa njim dok nam iz vode pomodrelih usana upućuje: „Samo još pet minuta, molim vas!“, a prijatelj naš mu kaže: „Sveca mu, Vlado, tebi ceo dan pet minuta!“, a jednog leta borimo se sa alergijom na neku travu, onda oslobađamo mlađeg sina fobije od peska, pa se radujemo njihovim plivačkim veštinama. Vodimo ih u Dubrovnik, na Hvaru im pričamo o gosparu Hektoroviću, od Cetinja do Njegoša o pojmu gorostas ih obaveštavamo, sa njima svice hvatamo… Porodica. Još nije bilo mobilnih, a skajpovi i vajberi čučali su u vijugama izumitelja kad su naša deca krenula da putuju bez nas. Preživeli smo. Ovog raspusta ne mrdam iz stana, a celim svetom putujem. Eh! Deca mi šalju fotografije, prijatelji poruke, pa se sita nagledam i Krita i Sicilije, i turskih prelepih oaza i znam da je u Švedskoj osamnaest stepeni, a u Letoniji deset. Kod nas prži. Nagledala sam se zvezda padalica sa rukom u ruci. Čekam nečija nova bezazlena leta i raspuste. Želje se hvataju u letu. Biću baka! Znam da će i deka znati. Šapnuće mu zvezde.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
31.jul 2025. Igor Mihaljević

Naša Elka

24.jul 2025. Dragica Jakovljević

Naučite užički

Vreme uživanja

16.jul 2025. Biljana Vasić

Ptica rugalica

Are you, are you Coming to the tree?

09.jul 2025. Miloš Zekić

Prađed mi je bio jači

Vreme uživanja 

02.jul 2025. Uroš Mitrović

Vimbldon

Komentar

Komentar

Hapšenja zbog korupcije: “Ili mi, ili oni“

Tužilaštvo je konačno počelo da prati trag novca i korupcije koja je možda dovela do pada nadstrešnice. Režimlije viču da je na delu “tužilački državni udar”, pokušaće da uzvrate udarac i biće, što reče Dragan J. Vučićević, „ili mi, ili oni“

Nemanja Rujević

Pregled nedelje

Svečana promocija ćacija i kapuljaša

Zbog čega Aleksandar Vučić organizuje nasilje ćacija i kapuljaša? Između ostalog i da bi tvrdio kako su „blokaderi“ izazvali revolt „tihe većine“. To bi mu predstavljalo povod za odvrtanje represije na maksimum sve tvrdeći da uspostavlja red i mir

Filip Švarm

Komentar

Uništavanje Beograda: Sve za pare

Otići će i ova vlast, već im otkucava. Ali šta će ostati iza njih? Kakav će biti Beograd posle glavnog meštra rušiteljstva Aleksandra Vučića

Jelena Jorgačević
Vidi sve
Vreme 1804-1805
Poslednje izdanje

Kultura sećanja: 30 godina od pada Krajine

Moj poslednji dan u Kninu Pretplati se
Kultura sećanja (2): Poreklo i priključenija

Krajina i sudbine

Vlada Srbije

Sto dana neuspeha, terora i iživljavanja

Kultura sećanja: “Galeb”

Buran život čuvenog broda

Intervju: Svetislav Basara, pisac

“Postojanje je gubljenje vremena”

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure